Pod kišobranima prohladnog 23. jula u Banskom Grabovcu obilježena je 70 godišnjica prvog ustanka naroda Hrvatske kojeg su izveli srpski ustanci na Baniji i održan parastos i komemoracija za 1 285 nevinih srpskih žrtava ustaškog terora koji je uslijedio kao odmaza za napad na ustašku stanicu u noći 23. i 24. jula 1941. godine.

Hrvatski sabor ukinuo je pokroviteljstvo nad komemoracijom najveće tragedije nad našim narodom u Bleiburgu, pokoljem koji su počinili komunisti-partizani; Hrvatska vlada ukinula je Ured za istraživanje i obilježavanje grobova žrtava komunističkih zločina; najviši predstavnici RH otvoreno slave komunizam i vole lijepu kapu partizansku, dive se crvenoj zvijezdi petokraki; obnavljaju spomenike četniku kasnijem partizanu u Banskom Grabovcu, u mojoj Biskupiji; obnavljaju spomenik četničkog pokolja nad Hrvatima u Srbu i Borićevcu.

Ubijanje nastavljaju u Banskom Grabovcu, u Jadovnom, Đakovu, Jasenovcu i tako redom.

Kako je ustaško-domobranska posada u Banskom Grabovcu bila velika prepreka u širenju slobodnog područja, domišljati komandir Adam Petrović preobukao je dva voda partizana u domobranske uniforme, i ušao od sela Bačuge u ovo snažno utvrđenje.

Kada se vlak zaustavio na Banskom Grabovcu, ustaše su iz tog vagona na silu izvodili van isprebijane ljude.

Jedan od autora knjige Čedomir Višnjić podsjetio je na hapšenja i pokolj Glinjana u maju, kao i na pokolj preko 1.000 seljaka u Banskom Grabovcu 25. jula u znak odmazde za ustaničku akciju, te na likvidacije 1.200 Srba iz kotara Vrginmost koje su izvršene 29/30. jula i 4/5. avgusta u crkvi koja je nakon toga srušena i na čijem se mjestu danas nalazi Hrvatski dom koji to ime nosi od 1995. godine.

Tijekom dva dana, 25. i 26. srpnja ustaše su u Banskom Grabovcu pobile, prema jedinim vjerodostojnim dokumentima poimeničnim popisima žrtava 1945/1946. i 1964. najviše do 400 seljaka Srba iz Banskog Grabovca i okolnih sela nevinih žrtava.

Inače, ova teza me podsjeća na prigovore HSP-ovaca u Petrinji na antifašističku proslavu u Banskom Grabovcu ove godine.

Što su ti Talijani uopće radili u Banskom Grabovcu i tko su ti Hrvati što su se borili rame uz rame s njima?

U povodu 70. obljetnice ustanka naroda Hrvatske, prve oružane akcije banijskih partizana i obljetnice grabovačkih tragedija, te 66. obljetnice pobjede nad fašizmom, u organizaciji Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske i Udruge antifašističkih boraca i antifašista Petrinje, u suradnji sa Srpskim narodnim vijećem, u Banskom Grabovcu održana je prigodna komemorativna svečanost u subotu, 23. srpnja.

Saša Milošević, potpredsjednik Srpskog narodnog vijeća u Banskom Grabovcu između Gline i Petrinje 27. srpnja 2010. tijekom veličanja tamošnje četničke pobune protiv hrvatske države, Novosti

Prema procjeni zapovjednika oružničkog voda u Petrinji u Banskom Grabovcu je prikupljeno do 400 seljaka.

I članak Pojićev o Banskom Grabovcu je također kontroverzan, iako donosi nove podatke iz Zemaljske komisije za ratne zločine 1946. iz HDA (vjerovatno točne).

Partijsku odluku donesenu u šumi Abez kraj Vrginmosta, 19/20. jula. da počne ustanak na Baniji i Kordunu, provodi već 23. jula, kada s ustanicima raspoređenim u tri grupe napada željezničku slanicu i općinu u Banskom Grabovcu.

Evo, kako se lani, krajem lipnja, obilježio četnički ustanak u Banskom Grabovcu.

Tko još nezna da su ustaše več krajem travnja 1941. počeli s masovnim protjerivanjem i ubijanjem Srba i to najprije u Gudovcu, zatim 6. svibnja u Veljunu, pa u Banskom Grabovcu, Gospiću, Jadovnom i tako redom po cijelom teritoriju Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Treće, to je prva uspješno izvedena oružana akcija u Hrvatskoj ustanika Banije u Banskom Grabovcu 23/24. jula 1941.; i četvrto to je ustanak naroda Like u Srbu i okolici 27. jula 1941.

Tek nešto više riječi o Gaćeši kaže se u Banskom Grabovcu, ali odatle glasovi istine ne stižu daleko.

Neizostavan je bio i posjet Banskom Grabovcu, naselju u kojem su spomenik i kosturnica, posljednje počivalište 1.285 žrtava koje su pobili ustaše.

No, na prošlogodišnjoj komemoraciji u Banskom Grabovcu, na mjestu gdje su ustaše u odmazdi za Gaćešinu akciju poubijale 1.285 nevinih Srba, najavljena je šutnja za poginule partizanske borce, nevine žrtve i branitelje iz Domovinskog rata; i sama Ćorić održala je govor, a da nijednom riječju nije spomenula ustaše ili Srbe.

Da se u velikom izljevu počasti prema posljednjima govornici često potpuno pogube, dokazuje i govor županice Sisačko-moslavačke županije Marine Lovrić-Merzel u Banskom Grabovcu, kada je istaknula kako su djeca, sinovi i unuci onih koji su stradali u antifašizmu, bili branitelji u Domovinskom ratu.

Tako je, dodao je Mećava, u Banskom Grabovcu izvedena prva organizirana oružana akcija u Hrvatskoj pod vodstvom Vasilja Gaćeše.

Napad i ubojstvo civila u Banskom Grabovcu u srpnju 1941. nesumnjivo predstavlja zločin, ali je neusporedivo veći ustaški zločin nakon toga.

Događanja u Banskom Grabovcu mogla bi se ocijeniti kao početak bespoštednog, bezobzirnog, krvavog boja na Banovini u kojem sukobljene strane ne prežu od zločina.

Već od srpnja 1941. počinju se iznositi razni brojevi ubijenih u Banskom Grabovcu.

Dok bi se još nekako i moglo shvatiti da nitko od autora u vrijeme socijalističke Jugoslavije, koji su se bavili događajima u Banskom Grabovcu nije uzeo u obzir izvješća oružničkog vodnog zapovjednika u Petrinji prema kojem je Po pokretnom prijekom sudu u Banskom Grabovcu osuđeno je na smrt nekoliko stotina osoba iz bliže i dalje okolice Banskog Grabovca, čini se nevjerojatnim je se nitko nije koristio poimenične popise žrtava Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Narodne Republike Hrvatske iz 1945/1946. godine.

Prema poimeničnom popisu iz 1945/1946. u Banskom Grabovcu je tijekom 1941. ubijeno 292 Srba, naviše njih 25. i 26. srpnja 1941. Kako nedostaju poimenični popisi za sela Luščani, Banski Grabovac, Buzetu i Dabrinu to su za ova sela preuzeti podaci iz popisa 1964, a prema kojem je u Banskom Grabovcu ubijeno: iz Luščana 41 žrtva, iz Banskog Grabovca 56 žrtava, iz Buzete 6 žrtava i iz Dabrine 1 žrtva.

Iz poimeničnih popisa iz 1945/1946. i 1964. kao najvjerodostojnijih izvora može se utvrditi da su u Banskom Grabovcu ustaše ubile do 400 ljudi, a oko 50 ih je ubijeno na drugim mjestima.

Banskom Grabovcu gravitiraju povratnička sela Luščani, Šušnjar, Bačuga, sa ukupno 600 mještana, odmah su tu glinska sela Vlahović, nisu daleko ni Veliki i Mali Gradac.

Zašto Vlada i ministar unutarnjih poslova nisu glasni u osudi ustaških zločina nad nedužnim civilima građanima Hrvatske u Gudovcu, Danici, Jasenovcu, Jadovnom, Banskom Grabovcu, Veljunu, Glini, Gradišci, Sisku i drugim stratištima, čak i ne dolaze na komemoracije, ali su zato revnosni u medijskom preuveličavanju ijedne pronađene kosti, tvrdeći da su to masovne grobnice nedužnih žrtava komunističkog režima.