Danas je Boris Tadić. privatno a ne kao predsjednik Republike Srbije, prisustvovao komemoraciji žrtvama genocida 1941. u Jadovnu na Velebitu.

Reagirajući na moju kolumnu u kojoj sam pisao o polemici koja se povela između predsjednika Ive Josipovića i predsjednika SNV-a Milorada Pupovca, što je inače uz izbor Tomislava Nikolića za predsjednika Srbije i svađu Seve i Milana najveći udarac srpsko-hrvatskim odnosima, Zoran Pusić demantira moju, kako sam kaže, ovlaš spomenutu primjedbu kako u Jadovnu nije bilo srpskih žrtava te da ustanak u Srbu 1941. nije bio ni partizanski ni antifašistički, već četnički.

Zato je stalno bio zaokupljen izgradnjom, popravkom, doradom postaja križnog puta na proplanku na kojemu je počinjao put prema Jadovnu, mjestu križnih putova i brojnih stradanja nevinih ljudi, žrtava nacističkog, ustaškog i partizanskog režima.

Zadaća je hrvatske javnosti, a ponajprije povjesničara da, prije nego što se internacionaliziraju Pupovčeve laži, istraži povijesne činjenice o žrtvama u Jadovnu.

I na kraju, ne postoje nikakvi srpski zločini nad Hrvatima koji bi prethodili Luburićevim " operacijama čišćenja ", a pogotovo ne postoje oni koji bi se po brojnosti i bestijalnosti mogli usporediti sa zločinima nad Srbima počinjenim samo u Jadovnu, da druge uopće ne spominjem.

Ovdje se moglo čuti, a i sami ste to naznačili tijekom govora u Jadovnu, da na našim prostorima i dalje kulja fašizam raznih boja, još se mogu čuti pozivi na linč i ubojstvo samo zbog nečije pripadnosti?

Tako, kad se desnima spomene Jasenovac, javnici poput Jurčevića ili Josipa Pavičića isticat će kako je velikosrpska politika pumpala brojku žrtava ustaškog genocida na nevjerojatnih 700.000 i napominjati da je to bio i politički logor u poslijeratnom, komunističkom režimu, ne spominjući ni riječju da je to zloglasno mjesto još i simbol svih stradanja koja su skrivili ustaše u Jadovnu, Glini i drugdje, a koji su svojim zločinima uspjeli zasjeniti čak i mentore im naciste i fašiste.

A kada zatreba skupit će se i takozvana oporba, vladajuća klasa i lokalni Srbi zajedno sa svojim hagiografima i govoriti o desecima i stotinama tisuća mrtvih Srba u Glini, u Jasenovcu i Jadovnu.

Izaslanik Hrvatskog sabora i predsjednik SNV-a Milorad Pupovac je okupljene podsjetio da ustanak u Srbu nije prethodio ustaškom logoru Jadovnu, već je logor prethodio ustanku.

Predsjednik Srbije Boris Tadić s Vesnom Pusić tvrdi u Jadovnu, nad Šaranovom jamom, da se u njoj nalazi njegov " deda " s drugih trideset tisuća Srba, a u kojoj jami nema niti jedne jedine ljudske kosti, što su istraživači javno potvrdili u Hrvatskom listu.

- I to rekši luk napan i jadovnu strilu na nj postaviv, kom nigda Pitona pogubi, protegnuv, vilu Stanu, ka na brigu pojući sijaše, u srce udriv, pogubi i tuj mrtvu ostavi.

U velebitskoj zabiti, u Jadovnu iznad Gospića od 18. lipnja do konca kolovoza 1941. godine ustaše su ubile najmanje 24.000 ljudi, Srba, Židova i komunista.

Od tada pa do veljače 1942. godine, kada je tzv. Hrvatski sabor odobrio genocidnu politiku zlikovca Pavelića, bilo je notorno i svakom poznato da je po ustašama poklano prigodom raznih akcija ili u logorima-mučilištima: Jasenovcu, Staroj Gradiški, Jadovnu, Loborgradu, Pagu, Koprivnici, Lepoglavi itd. više stotina tisuća Srba, desetke tisuća Židova i Cigana, a također i mnogo tisuća antifašista-Hrvata, a njihova imovina popaljena ili opljačkana.

Na službenim web stranicama gornjokarlovačke i dalmatinske eparhije SPC lako možemo pronaći poveznice na web stranice o Jasenovcu i Jadovnu.

Privremeni logor u Jadovnu kod Gospića služio je kao prvi logor za uništenje.

Nažalost, na kraju, moram real (istič) no naglasiti da u (do) sadašnjim okolnostima potpunoga gubitka državne suverenosti (koja je nacijama EU oteta i položena u trezor u Bruxellesu, a u Hrvatskoj u neke jame bez kostiju), a poglavito s pogledom u nastavak destrukcije u novim epizodama globalizacije, trenutno Jadna Naša mora ponovno i dalje (s) trpljivo podnositi stoljetne nevolje ter živeći prilagođeno pravilo Sv. Benedikta MOLI-RADI-RODI s Božjom pomoći i zagovorom Marije Pomoćnice (koja se štuje baš na Jadovnu) očekivati za nekoliko stotina godina novo oslobođenje

U Velebitskom ustanku, u Jadovnu 14. rujna 1932. godine, boreći se protiv srbske tiranije, a za slobodu, pao je ustanik antifascist Stjepan Devčić kao prva žrtva srbočetničkoga terora.

Obnovili smo spomenik u Srbu i Jadovnu, obnovit ćemo ga i na Petrovoj gori - rekao je napomenuvši da neće u pomoć dozivati Europu, veće je dovesti na Petrovu goru.

Istraživaći i budući pisci o Jadovnu bi ga svakako morali pročitati.

Prema stručno prikupljenim podacima poznatog istraživača ustaških zločina na Jadovnu, povjesničara dr. Đure Zatezala, pobijeno je 42.123 muškaraca žena i djece.

U nastavku teksta dr. Goldstein osim što nastavlja optuživati vlasti NDH ne navodeći pritom izvore nehotice pokazuje koji je pravi cilj recentnoga rehabilitiranja mita o Jadovnu: cilj mu je davati legitimitet četničkome ustanku u Srbu (po onoj: tko se ne osveti, taj se ne posveti), uz, dakako, činjenicu da se time želi dodatno povećati broj tobožnjih ustaških žrtava.

U prilog svojoj tvrdnji, koja zvuči prijeteći, Pupovac, koji milimetarski precizno na brojevnom pravcu mjeri Josipovićevo kretanje (nije kazao za koliko se pomakao), navodi nedolazak svog sada već političkog protivnika na komemoracije srpskim žrtvama iz Drugog svjetskog rata u Jadovnu (kojih tu nije ni bilo) i Glini, te ovogodišnji izostanak s proslave ustanka u Srbu 1941., koji, ustanak, nije bio ni partizanski ni antifašistički, što se nije moglo dogoditi Stjepanu Mesiću.

Izradio je spomenike tu u Srbu, u Bujama, na Jadovnu, u Karlovcu, Orahovici, u Pakracu i Podravskoj Slatini.

Evo su sad počeli i izmišljat i žrtve u Jadovnu koje ni u socijalizmu nisu stigli izmislit.

Tijekom višegodišnjih mandata vlasti Ive Sanadera oživotvorena je i u hrvatskom političkom životu ponovno institucionalizirana velikosrpska politika, koju je nedavno u Jadovnu najbolje artikulirao vođa srpske manjine u Hrvatskoj Milorad Pupovac.

Pupovčeva pak izjava kako je navodni zločin nad Srbima u Jadovnu 1941. majka svih dosadašnjih zločina u Hrvatskoj i BiH nije samo opravdanje velikosrpske agresije devedesetih godina na Hrvatsku i BiH, progon, zlostavljanje i likvidaciju nesrba nego i svojevrsna potvrda u znatnoj mjeri već pripremljene nove agresije za uspostavu granica velike Srbije.

Ivo Josipović, predsjednik RH u Jadovnu o partizansko-četničkim spomenicima diljem Like, Hina

U Jadovnu je ubijen potkraj srpnja ili prvih dan kolovoza 1941. Baka Lea od srpnja do listopada bila je u zatvoru, a potom je zahvaljujući nekim prijateljima puštena i odmah se sklonila u talijansku zonu u Kraljevici, 13 - godišnji Slavko bježao je iz Karlovca u nedaleki Banski Kovačevac, gdje ga je sklonila obitelj Đerek, a 9 - godišnjeg Danka djed Aron uzeo je k sebi u Tuzlu.

Njihove priče partizanke i bajke o Ustašama u Jadovnu i Jasenovcu mogu upijati godinama, pače, 70 godina.

Zato mnogi sumnjaju da je uzaludna kuknjava u stilu Jadovno DA Jazovka NE?, a neki su sve što se na Jadovnu događalo saželi u parafrazu izjave precednika Tadića (Ovo je strašan zločin koji se ne smije zaboraviti), koju prenosim iako zvuči zlokobno: Tadić u Jadovnu je strašan zločin koji se ne smije zaboraviti Doista jako čudan sindrom