Sutradan, 25. ili 26. svibnja 1945. krenula je ova ubilačka četa praćena od 3. čete 3. bataljuna u Ljubljanu, gdje smo se iskrcali iz kamiona u logoru pred Ljubljanom s drvenim barakama.

Danas se u mom gradu po prvi puta zaljubljuju djevojčice i dječaci - Vukovarci koji nisu rođeni u Vukovaru, koji su odrastali po barakama i vojarnama, bez očeva, bez braće, bez djedova i baka, jer su jedni bili ubijeni, jedni negdje na moru, drugi negdje u Slavoniji, Zagrebu, Istri, na otocima.

Dvije godine nakon što je razoran potres magnitude 7,0 po Richteru pogodio Haiti, stotine tisuća ljudi i dalje živi u ' privremenom ' smještaju, u šatorima i barakama bez kanalizacije, tekuće vode i električne energije.

U napuštenim i razrušenim Pomgradovim barakama u Sv. Kaji u Solinu, nekada okupljalištu narkomana, nadomak rezališta brodova i Sjeverne luke, Reto centar je napravio radionice u kojima se podučavaju zanati i vještine, a sagradili su i kuhinju i blagovaonicu u kojoj se svake nedjelje sastaju bivši i sadašnji ovisnici i njihovi roditelji.

Njih troje već pet godina u barakama dijele sobicu s dva ležaja, jednim stolom i kuhalom.

U južnom dijelu Siska, uz industrijsku zonu, nalazi se povratničko naselje, no zapravo je riječ o mizernim, zagušljivim i blatom okruženim barakama koje su nekada služile samo za noćenje radnika građevinskog poduzeća Tehnika.

Njihov radni dan trajao bi često po 12 sati, a skromni početni smještaj po barakama ili jeftinim hotelima mnogima bi služio tek kao puko prenoćište.

Bili su to navijači Splita iz Tršćanske ulice i čuveni Splitovci zvani Barakaši koji su stanovali u tzv. Amerikanskim barakama.

Svoj optimizam bazira na 68 hektara zone za alternativnu energiju koja će u proračun za najviše dvije godine ulijevati do milijun eura, poslovnu zonu Grobnica od 150 hektara, desetke milijuna kuna zemljišta u Tustici, u Barakama novih sedam hektara, izgradnja doma za stare i nemoć, 100 POS-ovih kuća u Debeljaku...

Umirali su od neishranjenosti jer je hrana imala upola manje kalorija od najmanje za preživljavanje, hladnoće jer su došli u ljetnoj odjeći, dehidracije i zaraznih bolesti jer vode nije bilo ni za piće. Šatori su zamijenjeni barakama u proljeće 1943. kad su žene i djeca preseljeni u logor Gonars u Italiji gdje je nastavljeno njihovo umiranje jer je za većinu bilo kasno.

O sudbini 270 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine koji već deset godina životare u Lavčevićevim barakama na terminalu u Stobreču mnogo se pisalo, ali od njihovih problema se nije riješilo ništa.

Mirsad iz Vlasinja kod Mrkonjić grada kaže da su mu roditelji otišli u Bosnu vidjeti je li se šta promijenilo, no, u proteklih deset godina je sa TTTS-a otišlo tek desetak obitelji. Svi bi odma otišli u Bosnu da imaju barem jednu sobicu i krov nad glavom, ali i tamo vam svako gleda svoju korist kaže jedan od izbjeglica bez imalo nade u glasu, a na pitanje koliko će još dugo ostati u barakama, kaže: Kad se njima ćefne otjerat će nas i gotovo.

Smješteni su u obližnjim barakama, dok jedni rade, drugi spavaju i tako u krug.

Bez obzira što smo zamišljali, iznenadila nas je jednostavnost ovog mjesta koje svake godine ugosti na tisuće hodočasnika u skromnim drvenim barakama i šatorima.

Ova cijena uključuje put od 300 kilometara brzim brodom kroz neke od najljepših krajolika koje smo imali priliku vidjeti, pogled na plutajuća sela izgrađena na splavima na jezeru, kao i mangrove šume uz rijeku, prizore gdje se netaknuta priroda izmjenjuje s barakama malih ribarskih sela.

U isto vrijeme i dan danas prognani Hrvati žive u vagonima i barakama, jer njihove kuće nitko nije popravio, nema UNHCR-a OESCE-a i ostalih bjelosvjetskih smucala da im pomogne.

Slika stupova srama za koje su u logoru Molat vezivali internircePostupak s osumnjičenicima obuhvaćao je devet točaka: 1. internirani su smatrani zatvorenicima (u vlastitoj odjeći), što je podrazumijevalo i jedino - grupne izlaske; 2. učestalo, strogo i detaljno trebalo je pregledavati nove zatvorenike u konclogoru; 3. prozivke su morale biti što češće; 4. zabranjeno je bilo igrati karte, a pušiti se moglo jedino za danje šetnje; 5. svećenici i kaluđeri, koji su bili smješteni u posebnim prostorima, nisu imali pravo ispovijedanja; 6. dvije žene od povjerenja detaljno su morale pretresti internirane žene - prije ulaska u logor, te ih odvojiti od muškaraca, i upozoriti na zabranu kretanja izvan logora; 7. u barakama je trebalo biti po 20 interniranih, s izabranim starješinom koji zna talijanski; 8. logoraši su svakih 15 dana mogli kući pisati po jednu poštansku dopisnicu, s tim što je sva pošta bila strogo cenzurirana; 9. sve koji su kršili logorsku disciplinu trebalo je staviti u logorski zatvor ili okovati, a pokušaje pobune odmah prijaviti vojnome ratnom sudu okruga.

Vladajući položaji u državi, dakle komunistička država, boljševicima je bila primarni cilj, biti vlast nad svim ljudima, imovinom i dobrima, a ne drugarski stanovati sa večinom stanovništva u barakama ili pod otvorenim nebom, dijeleći drugarski sudbinu života na standardu naroda.

Damir Šimunić: Gospodine zamjeniče, ja nisam govorio, niti postavio pitanje o mogućnosti izbijanja požara, nego govorim o Turopolju, o Radničkoj ulici, znači radi se o barakama, radi se o nastambama, koje su podignute 1911. Godine.

Radionice će s održati u zajedničkoj prostoriji u barakama GK Međimurja (preko puta Pilke), a bit će i praktičnog rada na terenu.

PETI DAN STANARI U LAVČEVIĆEVIM BARAKAMA NA MERTOJAKU BEZ STRUJE

Iste godine (24. svibnja) otvoren je za posjetitelje provizorij Muzeja u adaptiranim barakama bivše tvornice cementa.

Viši razredi (5. - 8.) radili su u Barakama, a niži razredi (1. - 4.) u Industrijskoj školi (gdje se i danas nalazi Industrijska i Tehnička škola).

Viši razredi osnovne škole i dalje su ostali u Barakama.

Ali bi svi bili sigurni od potresa u vjerojatno drvenim barakama..

Makar je i to već upitno, jer je ta ista Jaca 89. god umjesto u barakama (kako spominje u spotu) zalagala se za očuvanje Jugoslavije.

Godine 1955. Muzej dobiva prostorije u barakama bivše tvornice cementa na splitskoj zapadnoj obali gdje se trebala podici nova muzejska zgrada.

Dio nestalih zlostavljan je u lječilištu Jodno, barakama ORA-e, barutani i domu na Odri, a neki su bili spaljivani u pećima željezare Sisak ili bacani u Savu.

U Banovićima su početkom juna 1992. godine otvoreni logori za Srbe koji su bili smešteni u Direkciji železničkog saobraćaja, barakama kod škole u selu Banovići, staroj Upravnoj zgradi " Heliosa " i Štabu Teritorijalne odbrane preko puta zgrade pošte.

Luka nam je, između ostalog, ispričao i da su kina u Puli nekada bila čak i u improviziranim prostorima drvenim barakama i šatorima.