Razlaz sa Barnabom može se gledati i s pozitivne strane: Barnaba sa Markom odlazi na Cipar, a Pavao sa Silom kreće na put prema Europi.

Zajedno sa svojim rođakom Barnabom i sa sv. Pavlom putuje od Jeruzalema na svoje prvo putovanje u Antiohiju.

Budući da živa riječ ima mnogo prednosti pred pisanom, odlučili su između jeruzalemske braće izabrati dva ugledna čovjeka koji će poći s Pavlom i Barnabom u Antiohiju te tako pokazati uspostavljenu slogu između dvaju prvih središta Kristove Crkve.

Kao što su i crkveni upravitelji zajedno s Pavlom i Barnabom hvalili Boga što je i poganima otvorio vrata vjere.

Galaćanima Pavao ga spominje opisujući svoj odlazak u Jeruzalem zajedno sa Barnabom i Titom.

Velika je Pavlova zasluga što se pozivu odazvao i tako s Barnabom naviještao narodu u Antiohiji Kristovo Evanđelje.

Oni Židovi i prozeliti koji su bili više željni pouke išli su za Pavlom i Barnabom, a valjda i kroz tjedan s njima razgovarali.

Kako to da ni sâm apostol naroda sv. Pavao: izvrstan govornik, propovjednik, vrhunski teolog sa svojim suradnikom Barnabom nije bio baš dobrodošao kao propovjednik?

Bez straha je štitila sestre od raznih pritisaka i maltretiranja od strane komunističkih službenika, te razvila prijateljsku suradnju sa zagrebačkim nadbiskupom Alojzijem Stepincem, ali i sa pravoslavnim biskupom Barnabom Nastićem.

Kada je Pavao s Barnabom došao u Galaciju, on je propovijedao Radosnu Vijest, Evanđelje Isusa Krista.

Nakon što se je zbog Marka posvađao s Barnabom, Pavao je izabrao Silu za druga i s njim krenuo na svoje 2. misijsko putovanje.

Sudjeluje s Barnabom i Pavlom na prvom misijskom putovanju.

Samo je dvaput, zajedno s Barnabom, označen apostolom u smislu izaslanika (apostoloi) antiohijske zajednice (14, 4. 14).

»Tada odlučiše apostoli i starješine sa svom Crkvom da između sebe izaberu neke ljude te ih s Pavlom i Barnabom pošalju u Antiohiju, i to vodeće ljude među braćom: Judu zvanog Barsabu i Silu.

Budući da smo čuli kako su neki između nas, kojima mi nismo dali nikakva naloga, svojim izjavama bacili među vas smutnju i uznemirili duše vaše, odlučismo svi jednodušno izabrati neke ljude i poslati ih k vama zajedno s našim dragim Pavlom i Barnabom, s ljudima koji su predali život za našega Gospodina Isusa Krista.

Već u Ponovljenom zakonu 19, 15 stoji: Neka presuda počiva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka. Zbog te vjerodostojnosti vjerojatno se i kod prvih kršćanskih misionara ustalio običaj da ne idu sami, nego uvijek po dvojica: Pavao s Barnabom, Branaba s Markom, Pavao sa Silom itd.

Poslani od samog Duha Svetoga i uz blagoslov antiohijske Crkve Pavao zajedno sa Barnabom i Ivanom Markom (pisac 2. evanđelja i Barnabin nećak - vidi Kol 4, 10) započinje svoje 1. veliko misijsko putovanje (Dj 13 - 14).

Nešto prije 48. godine po Kristu Pavao je s Barnabom za vrijeme svoga prvog misijskog putovanja došao i u Aleksandriju Pizidijsku u kojoj je bio znatan broj Židova.

Današnje prvo čitanje vodi nas zajedno s apostolom Pavlom i njegovim pratiteljem Barnabom u srce Male Azije, u Antiohi ju Pizidijsku.

Mnogi su od njih pak pošli za Pavlom i Barnabom »koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Božjoj« (13, 43).

Oko g. 51. Pavao je odlučio poduzeti drugo misijsko putovanje na kojem će obići kršćanske općine što ih je skupa s Barnabom osnovao na prvom.

Nalazimo ga s njegovim suputnikom Barnabom u Derbi gdje navješćuje evanđelje (Dj 14, 19 - 21), a odatle se vraća i obilazi gradove u kojima je već imao prilike propovijedati: Listru, Ikonij i Antiohiju Pizidijsku (14, 21), koju valja razlikovati od one u Siriji.

Sutradan ode s Barnabom u Derbu.

Nakon u Jeruzalemu održanog prvog apostolskog sabora bio je određen kao ugledan, vodeći čovjek iz zajednice, da s Pavlom (i s Barnabom, i Judom Barsabom)) ide u Antiohiju i tamošnjoj Crkvi odnese pismo i upozna ih sa zaključcima sabora (Dj 15,22).

Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom.

Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše, zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom, ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista.

Sv. Marko bio je nećak Barnabe, s kojim je pratio apostola Pavla na prvom putovanju, a nakon toga je s Barnabom djelovao na Cipru.

Četrnaest godina poslije toga ponovno sam uzišao u Jeruzalem s Barnabom.

Kad je sv. Ambrozije postao biskup Milana 374. godine našao je liturgiju koju tradicija povezuje sa svetim Barnabom.

U odnosu na uhodani navještaj među Židovima, Antiohijska Crkva, vođena Pavlom i Barnabom, odvažno uključuje i pogane u svoju zajednicu, nakon čega će se njih dvojica odvažiti i na misionarska putovanja.