" Odlaskom baronice Margaret Thatcher svijet gubi velikog zagovornika slobode, a SAD istinsku prijateljicu ", poručio je u pisanoj poruci američki predsjednik Barack Obama, osobito istaknuvši angažman Margaret Thatcher na jačanju britansko-američkog savezništva.

Majka mu je rodom iz Trsta, kći italijanske baronice i austrijskog pomorskog oficira, potomka francuskih emigranata.

Napokon je mogao malo odahnuti, ali čim je sjeo shvati da je od ovog mukotrpnog ljepljenja Baronice posvema malaksao i da neće biti u stanju dovršiti započetu operaciju.

Upravo je izašla knjiga " Umrežavanje računala ", autora Damira Baronice (stalnog suradnika Buga i Mreže).

Napori neustrašivog Baronice, kojega je Vjeko naučio da osim stjenica lovi gliste i priljepke, i da ih donosi k njemu u štab, nisu se pokazali mnogo korisnijima.

U okolnostima nove prehrambene politike podruma, stali smo svi osim Debelog ubrzano gubiti na težini, slabiti i gubiti kosu, to jest svi osim mene, koji sam se jedini misteriozno debljao, na opće zaprepaštenje Gizera i Baronice, i uz sažalno Vjekino odmahivanje glavom.

Situaciju je naravno po običaju riješio Vjeko, koji je, dok smo se Gizer i ja nepotrebno i besplodno potucali po gradu, prionuo uz Debelov kompjutor, isprva kako bi malo prosurfao i zadovoljio znatiželju u vezi nekog seksualnog pomagala, o kojem je baš te noći bio sanjao, ali mu nije bilo jasno kako stvar funkcionira i kako se to može ugurati, no onda se sjetio baciti pogled i na mejlove, pa je tako kontrolirajući Debelovu korespondenciju naišao i na njegovu prepisku sa stanovitim Savlimirom Sučićem, činilo se, iz napisanog, Debelovom srodnom dušom, možda čak prijateljem, o Žhny, pomisli Vjeko, zar takvi ljudi zaista mogu imati prijatelje, ali što je tu je, vrijedilo je pokušati i Vjeko lukavo, jer bio je majstor u lažnim onlajn-identitetima, uđe u trag Sučiću, započne s njime čet izdavajući se za Debelog, prokomentirali su prvo vrijeme i najnovije Žhnyjeve uredbe, pa se Vjeko pohvalio s novih tridesetosam mačaka koje je likvidirao, Savlimir mu je čestitao, a onda je upitao bi li mu Debeli mogao posuditi par mačjih bubrega i lojnih žlijezdi, da se malo osladi, a Vjeki je baš to dobro došlo, rekao je da će mu nabaviti i više od toga, ne samo od svojih mačaka, nego da zna on još i jednog dobrog dilera, koji i gušćja jetra i kravlje jezike drži, sve će mu to on srediti, samo ako bi mu zauzvrat Savlimir mogao i tu je baš bila kvaka u kojoj se zrcalila sva Vjekina pregolema mudrost na nekoliko tjedana svoju vikendicu posuditi, jer baš se nešto posvađao sa ženom, oho, začudio se Savlimir, nisam znao da si oženjen, pa i nisam reče Vjeko, to jest kao i da nisam, ali jesam, nisam te želio dosad time opterećivati, pa vidiš i sam koliko je to neugodna situacija, pa naravno, Savlimir je dobro vidio koliko je to nezgodno, i rado je pristao pomoći svom prijatelju, o, Žhny, zaista ga je nazvao prijateljem, sad je to i Vjeko mogao vidjeti napisano na ekranu, na pikselima, ah, ah, koliko je taj Savlimir morao biti poremećen, pomisli Vjeko, ali nije se tu moglo ništa, on mu nije mogao pomoći, preiskusan je bio da to ne bi uviđao, i tako se ograniči na to da dogovori stvar s vikendicom u koju smo se imali preseliti, sad je to već bila gotova stvar, samo se nas čekalo, Gizera i mene, da se vratimo, i odmah je dan znak za polazak, odmah smo krenuli, bilo je doduše problema, i to ne malenih, pa zato i nismo krenuli baš istog časa, jer bilo je jako nezgodno Debelog kroz prozor izbaciti, sve smo sile u to upregnuli, nakon što smo prethodno izbili okno i lamperiju, jedva smo ga nekako napolje izgurali, a on se sručio na tlo uz tresak, uz bolne jauke i grmljavinu crijeva, uz potres i zemljotres, zaista, kao da se zemlja tresla, starije među nama to je podsjećalo na bomardiranja, sve se orilo, čak je i mali odron zemlje u dvorištu nastao, naše privatno klizište, klizište Kravoloka Prvog, tako smo ga prozvali, Gizer je u hitnji i tablu postavio, a onda smo se napokon ukrcali u furgon, nije nam bilo nimalo veselo, jer svinje su već načele lijevi blatobran, Gizer nije uspijevao upaliti motor, Vjeko je bio bijesan zbog blata na svojoj noćnoj košulji, Baronica je povraćao, ali nekako smo uspjeli, nekako smo se koncentrirali, nekako smo ipak krenulu, zabrenčale su policijske silene, zasvirala vatrogasna kola, hitna pomoć nam preprijeći put, ali smo im umakli, svima smo im umakli, jer Gizer je bio dobar vozač, a i one kocke, što su mu visile o retrovizoru, znale bi mu pokatkad donijeti sreću, tako je barem on govorio, Vjeko se doduše nije uvijek slagao s time, ali sada je mudro šutio, jer najvažnije je bilo da smo bili na slobodnoj cesti, da smo jurili prema Sučićevoj vikendici u Svibovcima, Vjeko je već faksom primio obrise ključa koji je sad Gizer u vožnji brusio prema tom nacrtu, dok smo se mi mazali mašću, opet nas je nosio žar putovanja, bili smo mlađi nego ikada, slobodniji nego ikada, Vjeko je čak i mošnje provjetrio, toliko se sretnim osjećao, rasla su nam krila, bijasmo spašeni, bijasmo na dobrom putu, to jest sve je tako lijepo i veselo izgledalo dok u jednom trenutku, negdje iza Degidoveca, odjednom ne primjetih da oko mene ima previše prostora i da su stražnja vrata otvorena, primjetio bih to i ranije, zasigurno, da nisam bio zaposlen grljenjem Baronice, jer morao sam nekoga grliti, toliko smo bili sretni, a Gizer je bio previše zauzet, Vjeku nije trebalo bez potrebe smetati, iako se i on bio opustio, i tako mi je preostao samo Baronica, koji je uostalom želio i mene zagrliti, očajnički mu je bila potrebna nečija podrška, samo nije mogao, jer je bio oblijepljen, pa je to ispao problem, koji nas je posve zaokupio, i dok smo mi tako rješavali kako ćemo se zagrliti, vrata su se nekako otvorila, Debeli je ispao pa trebao je to i Gizer primjetiti po brzini kojom smo u tom času jurnuli ali sad je bilo kasno, izgubili smo našeg supatnika, našeg mastonosca, mastodavatelja, izgubili smo sve, sve je bilo izgubljeno, u međuvremenu smo se i fizički izgubili, jer nitko više nije imao pribranosti toliko nas je svladao očaj pratiti cestu i znakove, pa Gizer napokon, a bilo nam je pritom baš tada nestalo i goriva, ne znajući kako dalje zaustavi furgon uz cestu i mi se izvukosmo na makadam, polegosmo po tlu, i stadosmo šakama udarati o zemlju, naricati i proklinjati našu gorku sudbinu, a Baronica je to jedva dočekao (iz nekog je razloga smatrao da on ima od svih nas ponajviše prava na takovo ponašanje), pa nam se i on pridruži u tim vapajima, koliko je već mogao, a to nije bilo mnogo jer smo mu usta čim je ono tijekom vožnje bio počeo povraćati odmah ponovo zapuštili krpom, jer ipak je to smrdjelo, a mogao je uprljati i Debelog, koji je tada još bio s nama i na čiju smo mast tada morali paziti ah, kakve slatke brige nije dakle mogao naricati, i nije mogao udarati šakama, pa je zato udarao glavom, i opet mu je, kao i toliko puta ranije, od svih nas bilo najteže

Kad je Gizer dovršio s obiranjem tanke masne kožice, Vjeko i ja već smo ležali pod stolom, a prazna boca visjela pored Baronice kako bismo mu omogućili da barem, ako kojim slučajem uspije ponovo ispljunuti krpu, možda iz nje iscucla bar par kapi.

Da, trebalo se oženiti, ostaviti po strani razuzdan život mladenačkih godina po krčmama i podrumima, trebalo se srediti, postati čovjek, postati dio zajednice, postati cijenjeni susjed, kao Vjeko, drugim riječima, postati samostalan, zasnovati obitelj i brinuti za nju, baš kao što je to činio Vjeko za svoju podrumsku obitelj, bila je to najtoplija obitelj, ali trebalo je odrasti, otrgnuti se ispod zaštitničkih skuta Vjekinih čizama, pa i Vjeko je toga morao biti svjestan, znao je da ću jednom poželjeti vlastiti dom, ženu i djecu, a djecu ipak nisam mogao odgajati usred podruma, ne pored tog odvratnog Gizera, pored smrdljivog Debelog i prepredenog Baronice koji ih je uvijek mogao pojesti, morao sam urediti vlastiti brlog, ali, da, ovaj, šta, naime, odmah se pokazalo, nedostajala mi je moja Ljubica, ponoćni napad na Baronicu pokazao se proročanskim, zato sam ga tresao, jer morao sam riješiti to pitanje, sada se pokazalo da je to ono krucijalno što je nedostajalo, i zato sam se napokon odlučio oženiti

Uvijek na oprezu i uvijek na straži, Gizer je sada kročio podrumom u punoj ratnoj spremi, patrolirajući neprestano od ugla do ugla, pod svojim šljemom, planirajući svoje patrole tako da je usput mogao obavljati ostale dužnosti, poput hranjenja Baronice, čišćenja Debelog, punjenja Vjekinih lula i pečenja krvavica.

Istina, nesretnog smo klasičnog filologa i bivšeg upravitelja zatvora ostavili kako proslavlja dobivenu parnicu, ali se, avaj, osuda podmuklog Psihomira Baronice na osam dana i noći visenja na nožnim palcima, bez ikakve hrane i vode osim čaja, hladne svinjetine i deserta po izboru pokazala jalovom, jer je okrivljenik misteriozno iščeznuo prije isteka žalbenog roka, i to pod krajnje nejasnim okolnostima.

Gizer je doduše tvrdio da to žutilo ne dolazi od živaca nego od jutarnjih lula, ali se od njegovog ogorčenog trabunjanja puno korisnijim pokazao trud prepredenog Baronice, koji je Vjekino vlasište čistio posebnom smjesom što ju je spravljao od kamilice, prijesnih žumanjaka, žabljih jetrica, vermuta i zubnih planktona.

Mnogo dana kasnije, jalševečka je šuma ležala u posvemašnjem mrtvilu, koje je remetilo samo kriještanje poluglavih škanjaca što su oblijetali nad vrištinom, i uzdasi Psihomira Baronice.

Bilo je to mrtvilo nad jalševečkom šumom zbilja mrtvačko, to jest bilo bi bilo da nije bilo Psihomira Baronice, koji je jedini kilometrima uokolo radio, i to radio iz petnih žila, iz dana u dan, onako oblijepljen selotejpom, najpipljivije poslove obavljavši, kako je i navikao, nožnim prstima.

Tokom višegodišnje karijere ostvarila je značajne uloge, među kojima se ističu naslovna uloga u " Gospođici Juliji ", zatim Antigone, Nere u " Gričkoj vještici ", baronice Kasteli u " Gospodi Glembajevima " i druge.

Bilo je ovo popraćeno brojnim prosvjedima, štrajkovima glađu, pa čak i nekolikim oružanim bunama, ali se na kraju stvar svede na to da je tek poneki od njih, poput Psihomira Baronice, još mogao kako-tako životariti od svoje male radnje, u kakve svraćahu uglavnom tek ćelavi naručitelji sumnjive prošlosti.

Ja sam ionako većinu vremena provodio pijan, mogao sam si to dopustiti, jer znao sam da Vjeko misli za sve nas, a uostalom i on je stalno bio pijan, tako da mi nije mogao mnogo zamjeriti, samo se Gizera moralo održavati trijeznim, moralo se to zbog krvavica, moralo zbog Baronice, koji je i dalje, sada ponovo obješen na svojem starom mjestu na zidu, bio poput nejakog djeteta, posve nesposoban sam se o sebi starati

I tako bi odlučeno da će Gizer na sebe preuzeti i hranjenje Baronice krvavicama.

" Pozivam majku okrivljenog Baronice, Petropeleju Baronica, kao prvog svjedoka.

Suprug baronice Berte Suttner, propagatorice ideje svjetskoga mira, njezin inače vriedni i marljivi pomagač umro je 11. prosinca t. g. u Harmansdorfu u dolnjoj Austriji

- Sprema se za rad u nekoj inostranoj firmi, misli da će joj titula baronice pomoći u tome - smeška se Petar.

U svojim pivskim oblacima, mumljao je nekakve formule, vadio limese i integrirao, brojevi su pljuštali podrumom, računao je, računao, ali nije mogao izračunati, potom se okrenuo rekurzivnim funkcijama i teoriji vjerojatnosti, ali tu je stanje bilo još gore, nadao se doduše još uvijek da će ga trigonometrija izvući, vještom upotrebom šestara uvijek je te stvari uspijevao nekako riješiti, ali sad ga je i šestar izdao, umjesto u diralište koje je pripadalo zadanoj krivulji zabio se šiljak u oko nesretnog Baronice, koji je baš izronio s novom dostavom, Vjeko je smogao taman toliko prisebnosti da primi pošiljku, a onda je istraumatiziranog Baronicu odgurnuo sa skele, morao je to učiniti zbog vlastite sigurnosti, jer neuki ga je programer onako zapomažući i mlatarajući glavom i rukama mogao još i ozlijediti, pa se Baronica stuštio dolje na kameni pod podruma i tamo se još dugo previjao kmečeći i tuleći, sve dok napokon nije uspio nožnim prstima izvaditi šestar iz krvavog oka, nakon čega je stao tuliti još jače

S vremenom, kako su ostali članovi obiteljske kancelarije starjeli i postepeno onemoćavali, a on postajao sve većim i snažnijim, unatoč krajnje nerazvijenim nožicama, preuzimao je na sebe sve veći dio radnog tereta, pa je tako i u slučaju Dr. Čmen protiv Psihomira Baronice, koji se vodio pod brojem 6663734 -??? - PK565-TIPLA, Gizer nosio na svojim plećima glavni teret rasprave, dok su navrdjed i pradjed, zagrljeni, vrijeme u sudnici uglavnom provodili u ugodnom drijemežu i još ugodnijem povremenom češkanju jaja

Biblioteka Prvi korak donijela je četiri naslova: " Brzi vodič kroz Windows XP " Tonija Drabika, " Brzi vodič kroz Word 2002 " Mladena Bobinca, " Brzi vodič kroz Excel 2002 " Damira Baronice i " Brzi vodič kroz Access 2002 " Gorana Jednačka.