Rezultat su toga članci, eseji i studije te knjiga Baudelaireovi cvjetovi zla i Djelo u zbilji.

Čak i majstorski Baudelaireovi tekstovi inspirirani njegovim šetnjama Pariškim salonom sad se, dolaskom novog stoljeća, čine reliktom jedne prošle epohe.

Konačno, Baudelaireovi " Cjetovi zla " u samom su temelju moderne kulture Zapada.

Baudelaireovi i Rilkeovi »anđeli«, kršćanski simboli u engleskih prerafaelita, »molitve« Stefana Georgea svjedoče da motivi iz imaginarija religijskih svetinja i obrednih ceremonija zakonito pripadaju imaginariju esteticističke poezije te da u njoj hipostaza umjetnosti ide zajedno s estetizacijom religije.

Isto tako, o kanabisu je pisao i Charles Baudelaire, pjesnik koji je napisao Cvjetove Zla (Les fleurs du mal), u svojemu proznom djelu Umjetni rajevi (Les paradis artificles), objavljenom 1860. Gautierovi i Baudelaireovi opisi imaju neizmjernu literarnu vrijednost, to možemo sa sigurnošću tvrditi, ali, čitajući njihova djela, biti će nam teško razlučiti što je u njima stvarno doživljeno, a što je plod njihovih fantazija i literarnog preuveličavanja.