Sigurno ste gledali Bauerov film Ne okreći se sine.

Taj će Bauerov rad pokrenuti i motivirati i sljedeće generacije stručnjaka za popisivanje i izradu bibliografija s područja muzeologije i znanja o muzejima, među kojima važno mjesto u povijesnoj muzeologiji ima Pregled povijesti muzeja u Hrvatskoj s bibliografijom Vere Humski (Zagreb, MDC, 1986.).

Bauerov uobičajeno visok osjećaj za ambijentaciju i profiliranje živopisnih likova ovdje dosiže jedan od svojih vrhunaca, a glumci su redom izvrsni.

U njoj su dvije nadgrobne ploče obitelji bana Gyulaya, koji je u Brezovici stolovao od 1807. do prodaje imanja veletrgovcu Aušu, a od njega imanje kupuje nadbiskup Bauer 1912. Kapelica je oslikana freskama, a na pročelju se nalazi prekrasan Bauerov nadbiskupski grb s geslom« FIDES VINCIT »i s reljefom« Agnus Dei ».

U tu skupinu, najšire gledano, pripadaju i Mimičin prvenac U oluji i Bauerov prvenac Sinji galeb, no važna je razlika da u njima taj topos ne prerasta u zadani kronotop naime, svi navedeni filmovi, pa i Kameni horizonti, događaju se prije Drugoga svjetskog rata, odnosno revolucije.

To sasvim sigurno nije puka slučajnost, čemu pridonosi i analitički zaključak da Mimičin i Bauerov film svoje otklone od sveprožimajuće državne ideologije na filmu ostvaruju putem žanrovskih obrazaca (melodrama, pustolovni film za djecu), dok su svi ostali filmovi kamenjara realističke drame.

Sutherland je Bauerov lik utjelovio tijekom pet sezona popularne serije.

Bauerov drugi film Milioni na otoku iz 1955. slijedio je isti koncept: djeca upravljaju brodom i pri tom se sukobljavaju sa zločestim kriminalcima, ovaj put preprodavačima kino karata.

Šeper je postao Stepinčevim tajnikom i suputnikom, kao što je bio Bauerov.

" Zavičaj, zaborav " je svakako, nakon spomenute " Kronike " ne samo najopsežniji nego i najkompleksniji Bauerov roman u kojem kao da je, formalno i sadržajno, načinjena sinteza svega onoga čime se autor u literarnom smislu bavio zadnjih dvadesetak godina, čak i posve direktnim ' preseljavanjem ' motiva i likova iz prethodnih romana.

Otkada je predstavljen na prošlogodišnjem Bootu 2010, Bauerov prepoznatljivo žuti kompresor iz linije Posejdon postao je pravi hit.

Bauerov će Bauer, tako, doživljavati poniženja, bježati u potrazi za izgubljenim zavičajem, mijenjati adrese i zemlje, proučavati povijesnu i književnu građu slične tematike, stupati u ljubavne veze, sazrijevati i stariti...

Premda na trenutke " prerazvučen " i čak i na razini rečenice " preraskošan ", novi je Bauerov roman daleko iznad tzv. hrvatskih proznih standarda, a zbog teme emotivnog i kulturnog zavičaja i sudbine Drugih na ovim našim prostorima, kao i velikog angažmana oko nje, više nego potreban sredini kakva je još uvijek naša.

Hrvatski igrani film pokušava razviti razne pregovaračke kodove izbjegavanjem produkcija partizanskih filmova (od Marjanovićeve Zastave 1949. do 1956. nije snimljen partizanski film, a i tada snimljen Bauerov Ne okreći se sine i Marjanovićeva Opsada itekako su išli protiv ideološke struje partizanskoga filma), izumom podžanra komornog partizanskog filma, ogledavanjem u raznim žanrovima (skoro je svaki film do kraja pedesetih pokus u drugome žanru), pokušajima s različitim tipovima realizma sve dok stega nad filmom nije popustila u onome trenutku kad je država desetak godina kasnije, konsolidirana i naturalizirana, zapravo odustala od izravne kontrole nad filmom, zadovoljivši se pravovjernim partizanskim spektaklima (crveni val) i partizanskim akcijskim filmovima (partizanski vestern) ujedno i najgledanijima u Jugoslaviji te, generalno uzevši, toleriranjem umjetničkih filmova koji su joj donosili demokratski legitimitet pred svijetom. (Uostalom, najvažniji medij, a time i primarni državni ideološki aparat tad postaje televizija.)

Ondašnja kritika nije mu bila sklona, no iz današnje perspektive taj film putovanja, koji se može dovesti u vezu i s godinu ranije nastalim Antonionijevim Krikom, nesumnjivo zauzima jedno od najistaknutijih mjesta jugoslavenske kinematografije pedesetih, a svakako je najuvjerljiviji Bauerov doticaj s elementima modernističke poetike.

Gradec je izmišljeno mjesto, to je Bauerov specijalitet.

Recimo, Bauerov Ne okre ć i se sine primjer je izvrsna filma u kojem ć ete prepoznati Dikli ć ev roman.

Inače ovaj je roman već 4. izdanje u ediciji KruZak i Bauerov pristup, u kojoj su još objavljena i slijedeća djela:

Od ostalih, tu je neizostavni Amos Oz, Kertesz, Bruckner, ali i nedavno objavljen roman Vladimira Stojsavljevića, Život bez imena ", te Ludwig Bauerov Zavičaj, zaborav ".

Svoje svjedočenje Boga milosrđa iz kuće matice u Blatu, sestre su brzo proširile daleko u Vojvodinu u Suboticu, u obližnju Smokvicu, u srednju Srbiju (Kragujevac) i Makedoniju (Veles), u južnu Hrvatsku (Opuzen, Preko, Zemunik, Ugljan, Split) i u srce Hrvatske grad Zagreb Prekrižje (sirotište), Bauerov zavod za djevojke, Odra, Vinagora, Taborgrad, Šestine, Ivanić Grad.

Bauerov izbor 57 suvremenih slovačkih pjesnika i njihovih stihova temelji se na četrdesetogodišnjem praćenju i prevođenju bogate slovačke pjesničke produkcije te predstavlja najznačajniji doprinos hrvatsko slovačkim kulturnim odnosima od vremena ilirizma i slovačkog romantizma - istaknula je sinoć predstavljajući knjigu i autora književna kritičarka dr. Lidija Duić.

Kad pričamo o orijentirima, u filmu se izravno spominje jedan od temeljnih izdanaka hrvatskog urbanog filma, Bauerov Martin u oblacima, a jazz partitura koja prožima najavnu špicu karakteristična je za više zagrebačkih filmova 60 - ih, među kojima je i Klukoviću tematski blizak Peterlićev Slučajni život.

Bauerov roman Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat došao mi je u ruke uskoro po povratku u Zagreb.

Ipak, neprestano mi se potvrđivao dojam da mediji, tj. televizija i novine, itekako paze da im se ne omakne nehotična reklama edicije KruZak i Bauerov pristup.

Nadajmo se da to možda ipak neće biti tek KruZakov kratki izlet u beletristiku, a ni Bauerov trajniji otklon od pera.

No, prava katastrofa uslijedila je nakon toga Doći i ostati (Jadran film, Avala film, 1965) Bauerov je jedini uistinu loš film, djelo ispod praga gledljivosti.

A da je Doći i ostati paradoksalan primjer modernističkog dokaza o Bauerovu autorstvu govori i činjenica da je to jedini Bauerov scenarij u čijem pisanju on sam nije sudjelovao.

Upravo je stoga posljednji Bauerov pravi kinofilm, Četvrti suputnik (FRZ, OHIS, 1967), dokaz da je u hrvatskoj kinematografiji istinski uspjeh imao svojevrstan nenasilan spoj rahlijega realističkog fabularnog stila s modernističkom fakturom (npr.

Knjižnične jedinice najčešće nose Bauerov ex libris ili njegov vlastoručni potpis.

Sadržaj onih takvih djela čije naslove pamtimo iz lektire vjerojatno smo zaboravili, uostalom, radi se najčešće o najdosadnijim stranicama hrvatske književnosti, no Bauerov roman nipošto nije za zaborav, barem onim i onakvim čitateljima na koje su trajan dojam ostavili« Sto godina samoće »Gabriela Garcie Marquesa, ili pak« Bolji život »Fulvia Tomizze.