Utoliko, Bayona završava film u pogođenom tonu, ostavljajući preživjele s vječnom traumom, a publiku s tsunamijem suza u očima.

Film redatelja Juan Antonio Bayona je snimljen prema istintoj priči o obitelji koja se našla u jednoj od največih prirodnih katastrofa tsunamija na Tajlandu 2004.

Tamo u Španjolskoj rijetko tko zna engleski, a Baiona (ponekad i Bayona) je turističko mjesto nažalost većinom za španjolce.

Juan Antonio Bayona otvara " The Impossible " kao klasični " disaster movie " budžetiranim kadrom zrakoplova kako tik do kamere propara nebo turbulencija.

Bayona je jasan: obitelj je u srcu njegova filma.

Nakon Bayona dolazimo do Terase slonova, platforme dugačke 350 metara na kojoj su isklesani slonovi.

Redatelj Juan Antonio Bayona posebnu pažnju posvećuje oslikavanju naravi obiteljskih odnosa te pokušava naglasiti stupanj ljubavi i razumijevanja kako među supružnicima tako i roditeljima te djecom.

Tu Bayona koristi " spielbergovski " sentiment na temu trijumfa ljudskog duha, no pritom ne prelazi granice patetike, štoviše orkestrira neke vrlo dirljive (filozofske) momente, poput priče jedne vremešne žene Henryjevu sinčiću o neuzaludnosti smrti i " životu poslije života ", " zvijezdama koje su se ugasile, ali su toliko jako svijetlile da im svjetlost još uvijek putuje po nebu ".

Bayona se nanovo potvrđuje kao majstor strave i užasa (" Sirotište ", 2007.).

Najbolje, pak, što redovni repertoar naših kina može ponuditi dva su solidna, ali u cjelini ne pretjerano dojmljiva filma, razvikani debi Španjolca Juana Antonija Bayona Sirotište, čiji još razvikaniji meksički koproducent Guillermo del Toro kao da je na toj ne naročito vješto režiranoj priči o ukletoj kući i njenim duhovima ostavio svoj infantilno-hollywoodski trag, te Tijelo od laži Ridleyja Scotta, autora kojeg obično ili potcjenjuju ili precjenjuju, a koji upravo ovim ostvarenjem pokazuje svoju pravu mjeru - onu ozbiljnog i vještog režisera rijetko sposobnog za ekstraordinarne autorske iskorake.

Nasuprot njemu, Bayona se više pouzdaje u " cameronovsku " fizički dodirljiviju s (t) imulaciju morskog mlaza, s bujicom prave vode umjesto kompjutorske.

Juan Antonio Bayona - Španjolski redatelj glazbenih spotova jedan je od najvećih talenata današnje kinematografije.

Film je režirao Juan Antonio Bayona, kojemu je ovo dugometražni igrani debi, a u glavnim su ulogama Belén Rueda, Fernando Cayo, Roger Príncep i Geraldine Chaplin.

Totali kojima se Bayona koristi nemaju samo funkciju usporedbe idiličnoga pejzaža prije tsunamija i postapokaliptičnog okoliša nakon što je vodena stihija prošla, a kako bi se naglasili razmjeri katastrofe, silna moć prirode te pokazalo njezin ravnodušan odnos prema živim bićima.

Primjerice, manipuliranje osjećajima gledatelja nije nešto što bi jednom filmašu trebalo ići na ruku, ali Bayona si ne može pomoći.

Prizori bujice mora u širokim planovima kako nailazi u dva navrata i odnosi sve pred sobom (ljude, stabla, automobile, brodice...) šamaraju digitalne slike razornosti " majke prirode " iz tipičnih (hollywoodskih) filmova katastrofe, premda Bayona na raspolaganju nije imao ni trećinu njihova proračuna.

Nešto duže je trajao izbor glumca za lik dječaka Simona - Bayona je u dva mjeseca održao audiciju za preko četiri stotine djece dok nije našao mladog Rogera Princepa.

Hvaljeni španjolski film Sirotište (El Orfanato) Juana Antonia Bayona od četvrtka, 13. studenog u hrvatskim kinima.

S Bayona nas gleda 200 - tinjak ogromnih glava, okrenutih na sve četiri strane svijeta kojima upućuju opušteni bajonski osmijeh: ' Don ' t worry, be happy '.

Otkad sam, još kao teenager, krajem osamdesetih, u antikvarnici kupio National Geographic iz 1982. s velikom slikom Bayona na naslovnici, znao sam da ću jednom tamo otići.

Španjolski redatelj Juan Antonio Bayona se u recentnom filmu Nemoguće bavi tragedijom koja je u prosincu 2004. pogodila jugoistočnu Aziju, prateći sudbinu peteročlane obitelji koja uoči Božića dolazi na odmor u tajlandski turistički resort.

Zanimljiva je anegdota sa snimanja kada je Chaplin prvi dan došla na set, redatelj Bayona skrio se ispod kreveta i u potpunom mraku uhvatio ju za noge dok je sjedala na krevet i na taj način dobio prirodan vrisak strave koji je uklopio u film.

New Line Cinema kupio je prava za snimanje remakea El Orfanata na što je redatelj Bayona kao tipični temperamentni Španjolac iskomentirao kako Amerikanci, misleći na hollywoodsku filmsku produkciju, imaju sve novce na svijetu i ne mogu napraviti dobar film, dok Španjolci mogu snimiti što god požele, no za to nemaju novaca, te nadodao kako je glavni problem američkog filma što se ne usudi riskirati pa zato snimaju remakeove već postojećih hitova.