po meni, tu je i bit svih nesporazuma uzmeš životinju iz uzgajališta nije isto pilić koji se izleže iz jaja u tvom kokšinjcu ili pilić iz inkubatora. to nije fer ali je tako, bar ja tako shvaćam. dok smo imali kokoši i dok su pilići bili izleženi kod nas, svaki je imao ime, znali smo mu navike, i ni jednog nisam okusila, svi su završili u loncu kod prijatelja ili rođaka. neko vrijeme je bilo isplativo držat beštijice činčile zbog krzna. imaš, othraniš i znaš da ti bunda skače po kavezu. s tim se pomiriš kad to počneš radit. ali ne volim vidjet bunde od životinja koje su iz slobode postale kaputi. to je grozno. moja prijateljica ima svinje, krave, ovce... ona od toga živi i jako je dobra s njima.... to su domaće životinje. ali imati kućnog ljubimca a ne brinuti o njegovim potrebama je zločin i ja bih kažnjavala takve vlasnike drastično. vrlo rjetko su krive životinje, gotovo uvijek čovjek. jer mi bi trebali imati razum a životinje imaju samo instinkt. moj frend ima otrovnog pauka u staklenoj kutiji na regalu i injekciju protuotrova do nje. to mi je bez veze jer taj pauk nikad neće biti ljubimac ko naša curica iz priče. ona vlasnici pruža divne trenutke sreće. one se druže moj tata obožava ptice i satima gleda kanarince. meni ih je pol minute dosta. ribice imam da zabavljaju mačku, čim se mačka ne bude više igrala s njima, rješit ću ih se brzopotezno i neću se ni sjetiti da sam ih ikad imala. ali sad imaju njegu kakva ih pripada i ako zanemarim svrhu, mislim da dobro žive.