Ivanečki obojeni, trendovski zagorski melos, ipak je negdje u svojoj dubini krio odjeke pjesama, što su se pred pedesetak pa i stotinjak godina orile prigodom kopanja vinograda ispod Sv. Duha, skupljanja sijena uz Bednju, čehanja perja za zimskih večeri uz petrolejku, u vrijeme kad nije bilo radija i kad su Ivančani, i ne samo oni, u vlastito veselje morali ulagati dio sebe, svoj glas.