Tamo gdje subotom izlazimo uvijek isti tip pušta istu glazbu... manje-više istim redosljedom, u kojem ja ni nakon višegodišnjeg slušanja ne nalazim smisao... ipak, kompilacija koja za njega očito ima životni značaj, savršen spoj ranog dojenačkog r ' n ' r, da ne velim twista s upadicama, r ' n ' b ' 90 - tih, prošaranim samba-rumba-flamenco dekoracijom začinjenom Gipsy Kingsima, zatim preteče rapa (Princ iz Bel Aira) plus disco pop a la Bonney M, ABBA ili Donna Summer... tu se negdje uguraju Stonesi i Turnerica, Guns n ' roses pa opet samba rumba jer tip je neizlječivi fan lakih (da ne velim jeftinih) latino ritmova, pa odnekud Dire Strates prije Jamiroquaia a nakon Bronski Beata i na kraju nezaobilazni Điboni Parni valjak kao krescendo - vrhunac glazbene večeri u Trsaćana... sad, ja bih uvijek rekla da mu je glazbeni ukus diskutabilan, ponekad bih rekla da je tip perverzan ili sadist... ponekad samo dosadan... najčešće sam indiferentna i promatram ga s blagošću majke čijem djetetu je dijagnosticirana granična tupost i sl... ali činjenica jest da raja dost dobro reagira, diže ruke na navijačke, ole-ole-ole, skače na Bajlu, šta jes ', jes ', iza jedan otprilike, dok nivo alkoholnog zasićenja postigne točku razgaljenja...