No to je od početka i filozofsko i teološko područje silnih rasprava (Augustin ima pojmove jus ad bellum itd).

No zakon o uporabi sile u međunarodnim odnosima (jus ad bellum) svodi se na metalegalno (nadzakonsko) poimanje, odnosno vraća ratni zakon u razdoblje prije Povelje UN-a.

U svom uskom kontekstu jus ad bellum zapostavlja zakon ljudskih prava i opća načela običajnoga međunarodnog zakona izraženog u Povelji UN-a.

Godine 1791. počeo je teški rat (grave bellum) između austrijske kuće i republike Francuske...

Prema pozitivnom zakonu Povelje UN-a, svaka sila koja se očituje u međunarodnom ratnom sukobu mora biti dvostruko razmjerna, to jest razmjerna u odnosu na oba zakona, jus ad bellum i jus in bello.

Poveljom UN-a popunjena je zakonska praznina koja je postojala unutar granica jus in bello, na način da je uveden pojam jus ad bellum, to jest grana međunarodnoga zakona koja upravlja primjenom sile u međunarodnim odnosima.

Jus ad bellum bavi se pitanjima zakonitosti sile u širem smislu nego causus belli, to jest odnosi se na odgovornost države, zaraćenih strana, kao i na odgovornost pojedinih čelnika država i državnih predstavnika odgovornost za počinjene zločine u« zajedničkom zločinačkom pothvatu ».

Načelo nužnosti je sržni pojam u poimanju jus ad bellum i jus in bello.

U pojmu jus ad bellum načelo nužnosti ograničava uporabu sile na izbor zadnjega sredstva prizivanja samoobrane.

Protiv justum bellum (pravednoga rata) istupaju oni skeptici koji ne vjeruju da moralnost uop? e ima neku ulogu u ratu, dok se zagovornici poštivanja teorije o pravednom ratu zalažu za nužnost odvijanja ratova unutar odre? enoga moralnog okvira koji se u novim okolnostima nanovo treba preispitati.

Hoće li ljudi različitih naroda, religija i boja kože pronaći zajednički jezik ili će se i u budućnosti voditi bellum omnium contra omnes "?

Druga mogućnost je " in statu quo res erant ante bellum " (Koji se na stanje koje se tiče rata) " kada se sve vraća u stanje u situaciju prije rata ".

Samostalne izložbe 1997 - Crkvica Svetog Kriza Rovinj; 1999 - Xerorrx - Muzej grada Rovinja; 2002 - Punti di Vista - Bologna Fabrica Features; 2003 - Galerija/Galleria Rigo Novigrad Skupne izložbe 1995 - Crkva Sant Agostino Bergamo; 1997 - Bellum - Santa Maria Delle Grazie - Mestre; 1998 - Likovna kolonija - Rovinj; 1998 - " Pinochio Incontra gli illustratori " - Bari-Cosenza - Lignano - Napoli; 1998 - Sveti Toma Rovinj; 1999 - Likovna kolonija - Muzej grada Rovinja; 2001 - Likovna kolonija - Muzej grada Rovinja; 2001 - xyz - Milano; 2001 - Tutto l odio del mondo - Milano; 2002 - Galerija Forum - Zagreb Tekst iz kataloga: Moraju postojati neka tajna vrata koja vode u sobu Anselma Tumpića.

Dulce bellum inexpertis - no i oni koji znaju svu strahotu rata sistematski se kultiviraju da ga još jednom prihvate, da daju svoje " zeleno svijetlo ".

Pojavljuje se nova paradigma« samopotrebe »(self-help) u poimanju jus ad bellum.

" Ci vi pacem para bellum, " ako zelis mir spremi se za rat.

Sam rad podjeljen je u tri cjeline u kojima autor tematski obrađuje pitanje povijesnog razvoja i značenje bellum iustum teorije, kao temeljnim polazištem za tematiziranje problema pacifizma i teorije pravednog rata.

Franjo Suarez je prvi sustavno uredio bellum iustum teoriju kako nam je ona predstavljena u kršćanskoj socijalnoj etici.

Odgovor na ova dva pitanja daje već u prvoj cjelini, koja je sadržajno i najveća, a naslovljena je Stav filozofije. U ovom dijelu autor daje jedan sustavni pregled nastanka i razvoja bellum iustum teorije sa stajališta filozofije.

Iz toga proizlazi, kako dalje slijedi u tekstu, da svaka država ima pravo na obrambeni rat, kao što svaki čovjek ima pravo na samoobranu, što je prijeporni kriterij kasne skolastike o dopuštenosti ratovanja poznat jednostavno pod nazivom bellum - iustum (pravedeni rat).

No, i ovdje autor odmah zapaža kako u povijesnom kontekstu nastanka i razvoja teorije bellum iustum postoji konstantno i učestalo zauzimanje za mir, tj. pravedni rat koji vodi prema miru kao cilju.

Prvi koji je teoriju bellum iustum sustavnije razradio bio je sv. Augustin, i to na temeljima rimskog prava i Evanđelja.

Na tragu sv. Augustina svoju misao o bellum iustum razraditi će i sv. Toma Akvinski.

Bellum Batonianum (Batonski ustanak), bila je pobuna panonskih, bosanskih i dalmatinskih plemena protiv rimske vladavine koja je trajala od 6. do 9. godine.

Uzimajući u obzir i poklad bellum iustum teorije, koncil je ograničio vođenje opravdanog rata slijedečim kriterijima:

Vrlo je zanimljiva Gračaninova pretpostavka kako je uloga Bizanta u bellum Liudewiticum bila izraženija nego što se do sada smatralo, osobito s obzirom na Porfirogenetove navode o posvemašnjem rasapu carske vlasti na Zapadnom Balkanu za vladavine Mihajla II.

Svoju je pobjedu car u potpunosti doživio kao legitiman trijumf, pri čemu je građanski sukob nedvoznačno interpretiran kao " pravedni rat " (bellum iustum) pro - tiv uzurpatora (tyrannus), što je bila praksa koja se ustalila tijekom trećega stoljeća.

Bellum Batonianum (Batonski ustanak), bila je pobuna panonskih, bosanskih i dalmatinskih plemena protiv rimske vladavine koja je trajala od 6. do 9. godine.

Agresivna uporaba sile stavlja onu državu koja je započela agresiju pod volju i zakone međunarodne zajednice jus ad bellum.

Međunarodni humanitarni zakon jus in bello načelno ne razlikuje narav sukoba (casus belli), to jest taj zakon ignorira jus ad bellum (pravo uporabe sile u međunarodnim odnosima).