Benjaminova zapažanja o različitim etničkim i vjerskim zajednicama, njihovoj svakodnevici, pravnom statusu, mentalitetu ili gospodarskoj aktivnosti prvorazredno su povijesno vrelo koje je nezaobilazno kod svakog ozbiljnijeg istraživanja problema međuutjecaja različitih kultura u jednom drugačijem srednjem vijeku.

Zašto ne bi pretpostavili da je dnevnik Benjaminova maskarada kojom želi verificirati svoju muškost po standardnim društvenim kriterijima - od seksualne inicijacije s prostitutkama, preko romantične avanture s vršnjakinjom u egzotičnoj Rusiji, do sudjelovanja u ratu?

Iz toga proističe da isijavanje ljudskosti, na čemu se zasniva Benjaminova aura, predstavlja osnovu za uspostavljanje društva kao bratske zajednice " svjetlećih " ljudi.

Dodatni problem s nasiljem koji također često izmiče većini teoretičara nalazi se u činjenici da ono ne mora u sebi uvijek sadržavati neki profani uzrok utemeljen na racionalnoj želji: najbolji je primjer za to Benjaminova studija o mitskom i božanskom nasilju s kojoj Žižek završava knjigu i koja ni nakon toliko desetljeća otkad je napisana, ne gubi nimalo na svojoj snazi i lucidnosti uvida.

Razlog Benjaminova nesudjelovanja u ratu za nezavisnost njegova obitelj postaje istovremeno i razlogom za iznenadno sudjelovanje u ratu.

1 Živio u ono vrijeme jedan? ovjek u Benjaminovu plemenu po imenu Kiš, sin Abiela, sina Serora, sina Bekorata, sina Afijahova; bio je iz plemena Benjaminova,? ovjek imu? an. 2 Imao je sina po imenu Šaula, koji je bio mlad i lijep.

Zar ne tebi i svemu domu tvoga oca? " 21 A Šaul odgovori ovako: " Nisam li ja od Benjaminova plemena, najmanjega plemena Izraelova?

A moj rod nije li najneznatniji izme? u svih rodova Benjaminova plemena?

Jennings (ur.), Walter Benjamin, Selected Writings, Volume 1, Cambridge, Ma.., London: The Belknap Press of Harvard University Press, 1996., str. 253 - 263. [ 4 ] Ibid., str. 256. [ 5 ] Tako se još prevodi Benjaminov Fortleben, ibid., str. 254. [ 6 ] Ibid., str. 256. [ 7 ] Premda Benjaminova ideja života i naknadnog života umjetničkih djela, koja određuje odnos između izvornika i prijevoda, ima smisla samo sa stajališta povijesti (shvaćene contra naturam), ono što prema njemu omogućuje prevođenje je suprapovijesna kategorija srodstvo između jezika, ukratko, ono što Benjamin naziva čistim jezikom.

Zadaća prevoditelja Benjaminova djela sastoji se u osluškivanju takve šutnje čije su implikacije, kao što ću pokušati pokazati, istovremeno stilske, filozofske, povijesne i autobiografske.

Benjaminova dvojnost politizacije danas je teško izvodljiva.

Sada bih se željela vratiti od teorije k autobiografiji i pokušati doći do korijena Benjaminova konceptualnih uvida u jedan naročit događaj čije teoretsko i autobiografsko značenje ostaje u potpunosti nedohvaćeno u čitavoj obimnoj kritičkoj literaturi o Benjaminu.

Taj događaj zbio se na samom početku Prvog svjetskog rata i sastoji se u podudaranju njemačke invazije na Belgiju 4. kolovoza 1914. godine sa zajedničkim samoubojstvom Benjaminova najboljeg prijatelja Fritza Heinlea i njegove djevojke, koje se desilo četiri dana kasnije.

Važna Benjaminova rečenica o kapitalizmu kao religiji kaže da je kapitalizam prva religija bez transcendencije čisto ritualna, temeljena na ritualima razmjene i dugova religija u smislu da je sveobuhvatna i ograničavajuća u svakodnevnom životu.

Pavao je rođen u židovskoj dijaspori, u gradu Tarsu u Ciliciji, u obitelji iz Benjaminova plemena odanoj farizejskoj tradiciji.

Stoga Benjaminovi tekstovi jedan protiv drugog i jedan kroz drugog podjednako govore o " konstelaciji koja postavlja pitanje o prijetnji totalnog uništenja ratom nasuprot nade u emancipaciju svekolikog čovječanstva putem revolucije " (OR, str. 11), kao i o smrtonosnom slijedu povijesnih grčeva zbog koje kultura (posredstvom Benjaminova glasa koji o tome svjedoči na najdublji mogući način) mora ušutjeti.

Izravna posljedica ratnih zbivanja i njihove neuhvatljive pojavnosti je posve doslovna Benjaminova šutnja, i napose posve doslovna šutnja o ratnoj tematici: kao da je riječ o zakletvi odanosti danoj mrtvom prijatelju, kao da je njegov vlastiti govor ili jezik mladosti kojeg su dijelili, počinio samoubojstvo.

Stoga je Benjaminovo rano iskustvo, posve suprotno, bilo odvojeno od njegove kasnije teorije i smjesta odbačeno i trivijalizirano: " Šutnja kao izraz unutrašnjeg protesta protiv trenutnih zbivanja: tada nije bilo sumnje o legitimnosti takvog stava ", kazuje najnoviji Benjaminov biograf Momme Brodersen. (27) Urednici njegovih sabranih izdanja s Harvarda koji su pokazali malo više razumijevanja, osjećali su se podjednako na kušnji kad je trebalo izreći dužnu rezervu: " Neobično je da se Benjaminova pisma usredotočuju isključivo na osobne probleme...

Čini se kao da je Benjaminova odluka protiv političke aktivnosti tijekom tog razdoblja također nije dopuštala uvid u najmučnije događaje toga doba " (28) Kritičari ne uspijevaju shvatiti kako je Benjaminovo vlastito pripovijedanje o svom ratnom iskustvu u " Berlinskoj kronici " uistinu u najdubljem smislu autobiografsko (i teorijsko) objašnjenje značenja njegove šutnje.

Benjaminova smrt njegov vlastiti život pretvara u poslovicu.

Tako sv. Pavao, braneći se od protivnika i lažne braće ističe: " Obrezan sam osmog dana, od roda sam Izraelova, plemena Benjaminova " (Fil 3, 5).

Stoga nije iznenađenje što se u predvorju katedrale nalazi i Benjaminova statua.

O ponekim aspektima Benjaminova lika i djela s Markom Pogačarem razgovarat će filozof i teoretičar Žarko Paić.

Kao što vidimo, Benjaminova aura kojoj je prognozirao skori kraj je de facto ipak neuništiva, besmrtna.

Profetska je snaga Benjaminova mesijanizma i čistoga, božanskoga nasilja bespovratno za nama.

Mislim... mislim na Sveto Pismo: Rahela majka Benjaminova i žena Jakovljeva od koje će se roditi Zvijezda: Spasitelj.

Ubrzo nakon razvoda Benjaminova majka udaje se za Lorisa Čivitka, nasilnog gostioničara i poduzetnika iz malog sela u Istri i dječak s majkom seli iz Ljubljane u očuhov dom. opširnije >

S druge strane, Benjaminova naklonost prema Irene jednaka je ljubavi koju suprug ubijene mlade žene, što je lajtmotiv filma, sljedećih dvadeset i pet godina održava na životu.

Za razliku od Benjaminova flâneura koji kao žrtva spektakla, vođen euforičnim iskustvom grada, završava stopljen s potrošačkim kolektivom, atributi koje flâneuru pripisuje Chris Jenks, osposobljavaju ga za kritički odmak i pozicioniraju opozicijski naspram potrošačke kulture.

U njemu su gledali potomka neznatnoga i najmanjega Benjaminova plemena i znali su da je on čuvao magarce svoga oca te su ga zato prezirali i govorili: ' ' Kako će nas taj spasiti? ' ' (1 Sam 10,27).