Čuo sam krivi ton i dvadesetak dana ranije, kad sam u Teatru Comunale u Firenci uživao u, pored ostalog, Fantastičnoj simfoniji Hectora Berlioza koju je istumačio karizmatični Claudio Abbado.

U njegovoj bogatoj diskografiji realiziranoj s Danskim nacionalnim simfonijskim orkestrom ističu se snimke svih šesnaest simfonija Rueda Langgarda, te snimke djela Witolda Lutosławskog, Hectora Berlioza i Pera N? rg? rda.

Maestro Gjadrov u trećem poglavlju knjige prvi put našoj javnosti predstavlja u hrvatskom prijevodu Umjesto antologije, prve traktate o dirigiranju velikih skladatelja i dirigenata Hectora Berlioza, Franza Liszta, Richarda Wagnera i Felixa Weingartnera, a u četvrtom poglavlju, Popratni podaci o zvanju dirigenta, iznosi prvo glazbene pojmove za potrebe dirigenata usporedno na šest svjetskih jezika, slijedi povijest dirigiranja u svijetu i u nas te na kraju posebni dokumentarni prikaz studija dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Program je zaključila monumentalna psihodelična Fantastična simfonija, op. 14 Hectora Berlioza, romantični glazbeni odgovor umjetnika na neuzvraćenu ljubav.

Netko bi možda želio svjesno izbjeći stajalište koje Bachova glazba ne može tolerirati, budući da je Bach bio posljednji slikar u glazbi, premda ne u smislu Berlioza i mnogo ostalih esteta obojena tona koji su ga naslijedili.

Na repertoaru su djela Berlioza, Rahmanjinova i Schuberta.

Osobitu pažnju posvećuje glazbi svoje domovine Francuske često izvodeći djela Andréa Gretrya, Claudea Debussya, Mauricea Ravela, Hectora Berlioza, Alberta Roussela, Gabriela Fauréa i Francisa Poulenca.

Započet će uvertirom Benvenuto Cellini, skladatelja Hectora Berlioza.

Vezana je uz mnoge poznate osobe od kardinala Richelieua, Madame Pompadour do Berlioza koji je ovdje izveo svoj Te Deum 1855, a List 1866 Messe Solenelle.

BGSO poznat i pod nazivom« 100 romskih violina »- zapravo se sastoji od 50 violina, po 10 viola i čela, 11 kontrabasa, 9 klarineta i 6 cimbala, a osim čardaša i obrada folklornih skladbi na repertoaru ima klasična djela Brahmsa, Liszta, Berlioza, Bizeta i obitelji Strauss.

Pariz Jedanaestoga prosinca Francuska je obilježila 200. obljetnicu rođenja Hectora Berlioza.

Za razliku od Mihaila Aleksandrovi? a Berlioza, urednika MASSOLIT-a iz Bulgakovljeva romana« Majstor i Margarita », koji objašnjava pjesniku Ivanu Nikolajevi? u Ponirjovu, koji piše pod pseudonimom Bezdomni, kako je Isusa, veli, opisao doista u najtamnijim tonovima, s druge strane tvrde? i kako Isus uob? e nije postojao, jer da ga ne spominje ni Josip Flavije, mi se ovdje slažemo s drugom tvrdnjom da je Isus i te kako postojao, jer tomu svjedo? e Evan? elja, službena i neslužbena.

Insceniran i ekraniziran nebrojeno mnogo puta, 1972. godine u talijansko-jugoslavenskoj koprodukciji s Fabijanom Šovagovićem u ulozi nesretnog obezglavljenog druga Berlioza, predsjednika Udruženja moskovskih pisaca, a nedavno i u ruskoj produkciji koju su neki sretnici imali prilike gledati na slovenskoj televiziji, a vi možete na YouTubeu, roman odnedavna ima i svoju strip verziju za koju je zaslužan poljsko-britanski tandem Andrzej Klimowski i Danusia Schejbal.

Svjedočila je tomu i posljednja zagrebačka svibanjska srijeda, gdje su, primjerice, za razliku od svilenkasto mekih Bečana, u boji tona robusnije postavljeni izraelski gudači sa svojom prvoviolinskom perjanicom, doslovno tutnjali po slogu dijabolične Fantastične simfonije Hectora Berlioza.

Na matičnoj sceni, kao i na brojnim gostovanjima u svim hrvatskim nacionalnim operama (Zagreb, Rijeka, Osijek) ostvario je niz zapaženih uloga u standardnom opernom repertoaru koji obuhvaćaju djela Verdja (Traviata, Lombardijci, Falstaff), Puccinija (Gianni Schicchi, Madame Butterfly), Rossinija (Seviljski Brijač, Turčin u Italiji), Donizzetija (Ljubavni napitak, Don Pasquale), Mozarta (Čarobna frula, Otmica iz saraja), Masseneta (Werther), Musorgskog (Boris Godunov), Prokofjeva (Zaljubljen u tri naranče), Berlioza (Faustovo prokletstvo), Zajca (Nikola Šubić Zrinjski, Lizinka).

Njegov repertoar uključuje i brojne koncertne nastupe u djelima Mozarta (Requiem, Krunidbena misa), Handela (Mesija), Monteverdija (Večernja Blažene Djevice), Rossinija (Mala svečana misa), Berlioza (Kristovo djetinjstvo), Schuberta (Lazarovo uskrsnuće), Bacha (Kantate), Papandopula (Muka Gospodina našega Isukrsta), te posebno brojne izvedbe popularne Orffovih Carmina Burana.

Večer će otvoriti blještavom uvertirom Rimski karneval Hectora Berlioza, a nastaviti trima scenama iz skladateljeve monumentalne dramatske simfonije Romeo i Julija, koja potvrđuje vizionarski duh i genijalnost ovoga prvog među velikim majstorima modernog simfonijskog orkestra.

Prijašnjih su je godina osvajali pisci poput Anthonyja Beevora, Margaret MacMillian, ali i glazbenih kritičara, poput Davida Cairnsa za biografiju Hectora Berlioza.

Ove će se subote, 5. siječnja, u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski i u kinima diljem Hrvatske, održati izravni prijenos veličanstvene ratne epopeje francuskog skladatelja iz doba romantizma, Hectora Berlioza, opere Trojanci - uživo sa scene legendarnog njujorškog kazališta Metropolitan.

Tako će se na programu naći Ravelov La Valse koji predstavlja svojevrsni antivalcer, zatim popularni valceri skladatelja Nina Rote (Il Gattopardo, L. Visconti, 1963.), najljepši valceri baletne literature Petra Iljiča Čajkovskog, Dmirija Šostakoviča, Hectora Berlioza te Hačaturjanov valcer iz baleta Maskarada...

A u društvu Johna Tavernera (i njegovih Pogrebnih pjesama), Hectora Berlioza (i njegova Requiema), Francoisa Couperina (i njegovih programnih suita), Bachovih fuga (uključujući i onu najpoznatiju, Toccatu i fugu u d-molu), Brahmsovih simfonija (među kojima Četvrta igra važnu dramaturšku ulogu), sudbonosnog Mahlera (čija Prva simfonija u filmu najavljuje ili odražava smrt kao događaj i kao emociju), Zbigniewa Preisnera (čija prekrasna Lacrymosa započinje niz stavaka filmske mise za mrtve, premda Malick uz nju istodobno prikazuje rođenje svemira), Bedřicha Smetane (i njegove Vltave koja ovdje ne slavi rijeku nego život i dječju igru) te mnogih, mnogih drugih velikih skladatelja Alexandre Desplat sa svojom se originalnom filmskom partiturom teško mogao probiti na prvo mjesto.

Skladatelj ga je sam praizveo kao solist 17. veljače 1855. u Weimaru, pod ravnanjem Hectora Berlioza.

Berlioza, dva djela Camillea Saint-Saensa, Danse macabre i Bacchanale iz opere Samson i Dalila te na kraju djelo Saint-Saensova učenika i prijatelja Gabriela Fauréa Pavane.

Veliki majstori instrumentacije i kompozicije poput Berlioza, Rossinia i Straussa brzo su zapazili zvučne sposobnosti ovog novog instrumenta, te ga uspješno upotrebljavali u svojim kompozicijama.

Sve bitno doći će do ušiju slušatelja u što sam se uvjerio slušajući Berlioza i Rimsky-Korsakova.

Ponovni susret s tim odličnim dirigentom ostvaren je u ciklusu Bijele oktave s djelima Hectora Berlioza (uvertira, Rimski karneval i tri scene iz dramatske simfonije Romeo i Julija) i Sergeja Prokofjeva (5. Simfonija u B-duru, op.100).

Izvedba cjelovitih Trojanaca Hectora Berlioza toliko je rijetka da prođu desetljeća a da se nigdje ne uprizore.

On me čuo još 2003. u operi Trojanci Hectora Berlioza u Parizu, jako sam mu se svidjela i pozvao me na audiciju da čuje raspon moga glasa.

Prva od njih su Trojanci Hectora Berlioza 5. siječnja u sklopu programa Metropolitan u Lisinskom.

Ova nagrada, nazvana po jednoj od najvećih britanskih književnih figura, pjesniku, kritičaru i leksikografu dr. Johnsonu, pokrenuta je 1999. godine anonimnom donacijom, a prijašnjih su je godina osvajali pisci poput Margaret MacMillian i Anthonyja Beevora, ali i glazbeni kritičari, poput Davida Cairnsa koji ju je osvojio biografijom francuskog skladatelja Hectora Berlioza.