Samodovoljna etnička država neostvariva je i neodrživa koliko i besklasno društvo, posebno u zemlji koja ne raspolaže značajnim materijalnim i ljudskim resursima.

Marx, da samo njega ovdje spomenemo, je smatrao da je to moguće, da povijest ima svoj konačni cilj koji je on otkrio, da je taj cilj besklasno društvo u kojemu prestaje " otuđenje " čovjeka, da je za ostvarenje toga cilja vrijedno ograničiti slobodu ljudi, kažnjavat i one koji drukčije misle, dapače, ubijati (" likvidirati ") sve one koji nisu u tome usponskom " trendu " povijesti.

Činjenica koja direktno opovrgava Hitlerove stavove je činjenica kako su neki od najistaknutijih boraca za besklasno društvo i uništenje kapitalizma bili upravo Židovi - Karl Marx, Lev Davidovich Trotsky, Rosa Luxembourg, Lev Borisovich Kamenev i još mnogi drugi.

U Vietnamskom se borilo protiv komunizma, propale ideologije koja je vjerovala da komunistička propaganda može promjeniti čovjeka i stvoriti besklasno društvo.

@zveki zašto se banke moraju spašavati? zato jer propašću par banaka domino efektom propadaju sve, cijeli sustav. a onda logično propadaju svi dugovi, ali s druge strane i svi depoziti. propadanjem depozita postajemo besklasno društvo jer nas više ništa ne dijeli na elitu i proletarijat. dojučerašnji miljarderi više nisu nimalo drugačiji od dojučerašnjeg radnika. eto, zato će se elite do zadnjega uvijek boriti za opstanak banaka. prikaži cijeli komentar

Svi socijalisti žele postići besklasno društvo i ukinuti kapitalizam, s tom razlikom da slobodarski socijalisti žele ukinuti državu kako bi to učinili, dok autoritarni socijalisti žele preuzeti i privremeno ojačati državu radi istog cilja.

Dakle da je sada neka pametna ekipa na vlasti koja dobija cca 7 ili 8 tisuća plaću za svoj rad i teorteski i stvarno razmišlja o stanovnicima ove zemlje. (p. s. ovakva plaća je poželjna, kao kod profesora - tim poslom se bave zaljubljenici u svoj posao a ne ljudi pohotni za materijalnim napretkom, nadalje treba uvesti rigorozne antikorupcijske mjere sa više manje trenutnim otkazima kod dokazane krivnje) Okusili smo " besklasno društvo " zvano uranilovka, socijalna, zdravstvena, obrazovna, stambena i druga zaštita tj društveni model upravljanja - negdje puklo od prenaprezanja i to kod onih " jednakijih " u društvu jednakih.

Treba kombinirati jedno i drugo, a u korist očuvanja i napretka ljudske rase... Neoliberalni kapitalizam je savršeno opisan u ovom tekstu, ali besklasno društvo je utopija za prosječnu čovjekovu svijest o svijetu.. u dalekoj budućnosti možda takvo što bude moguće, iako sumnjam jer savršenosti ne postoje.. treba uvijek usavršavati i napredovati koristeći pritom sav alat koji se da prikupiti... prikaži cijeli komentar

Pobiti, ako treba, pola čovječanstva da se ostvari besklasno društvo.

Hrvatska je po ustavu socijalna država i tako mora ostati, ona mora pomagati građanima i OMOGUČITI SVIMA PODJEDNAKU ŠANSU, ali nikave socijalističke utopije, besklasno društvo, " slobodno tržište " ne dolaze u obzir, jer nas je to dovelo na sam rub postojanja, i nas građana a i Države.

Tad su marksisti skontali pobiti pola čovječanstva ne bi li postigli svoje socijalno pravedno i besklasno društvo.

Anarhisti ističu da te države nikada nisu bile komunističke, jer komunizam je besklasno društvo, dok su klasne razlike u režimima realnog socijalizma itekako bile izgrađene.

Anarhistička vizija društva je društvo slobodarskog komunizma, besklasno društvo u kojem vrijedi krilatica Louisa Blanca: od svakoga prema sposobnostima, svakome prema potrebama i u kojem ljudi sami upravljaju svojom zajednicom, imajući jednak pristup resursima, kao i mogućnost ravnopravnog odlučivanja i sudjelovanja u političkom životu.

- pojam " besklasno društvo " ne znači ništa onima koji poput tebe ne razumiju ni pojam " klasno društvo

Emancipatorska dimenzija socijalističke revolucije koja se dešavala paralelno sa oslobodilačkim ratom, i koja je bila antikapitalistička i za jednakije i besklasno društvo.

A meni je draže besklasno društvo, bilo kršćansko, bilo ateističko.

To je dijaloško ozračje dr. Mardešić opisao rečenicom: »Svi sretni, svi zadovoljni, kao da smo ušli u besklasno društvo ili kraljevstvo nebesko na zemlji.« A onda se dogodio pad Berlinskoga zida, »a umjesto raja počinje pakao rata i sukoba«.

Kao prvo, teoretski trikovi jednostavno pokušavaju zaobići pitanje zašto se osiromašenje nije dogodilo unutar industrijskih utvrda kapitalizma, jedinih točaka koje tvore tehnološki zadovoljavajuću točku za besklasno društvo.

Proklamirajući ukidanje klasa i borbu za besklasno društvo uništavali su veze koje služe opstanku.

Najozbiljnije od ovih ograničenja pojavljuje se u Marxovom pokušaju da objasni prijelaz iz kapitalizma u socijalizam, iz klasnog u besklasno društvo.

Komunizam je u svojoj ideji daleko " savršeniji " od religije, bar u definiciji kao savršeno, besklasno društvo potpune jednakosti ljudi, recimo da je i Isus propovjedao " duhovni komunizam ", dok je religija isključivo od prvih dana podmetnuta da kroz bol, patnju i strah od smrti manipulira s ljudima, sljedbenicima kroz rituale, obrede, materijalana i duhovna davanja, nametanja krivnje i sl.

Zanemarujući genetički egoizam, u nekom vulgarnom komunizmu nevidljiva evolucija pomoću konačne fiktivne nasilne revolucije oslobađa nas istočnog grijeha " novca i tržišta te stvara sretno besklasno društvo.

Marx-židov-nema sa Marxizmom veze, Komunizam = Besklasno društvo, laž, da su rekli Jednoklasno društvo, bilo bi uvjerljivije, kao, samo radnička klasa, gdje se i nerad ili pljačka podrazumijeva pod " rad ".

Radi li se, možda, o puno rogova u istoj vreći ili jedan tako plemenit zadatak ne može biti nego utopijom (kao besklasno društvo?), svejedno, tek Vučević kaže: - Svi veliki, pravi europski klubovi u koje se želimo ugledati imaju jedan stil upravljanja: kad zaživi privatizacija, nominirani predsjednici predlažu svoje ljude i ajmo klupska bazo, Skupštino, na glasovanje.

Ovo pripremanje za budućnost, eksperimentiranje s oslobađajućim nakon-oskudničkim formama društvenih odnosa, može biti iluzorno ako budućnost uključuje zamjenu jednog klasnog društva s drugim: s druge strane, ono je nužno, ako budućnost uključuje besklasno društvo sagrađeno na ruševinama klasnog društva.

Od kapitalizma - ljudske slobode, pravo govora, demokraciju (ali u istinitom obliku a ne ove nakarade koje nam danas podvaljuju pod to), a od komunizma - jednakost, ravnopravnost, besklasno društvo i društvo koje koristi širem sloju naroda a ne bogatoj manjini.

S druge strane, Marxov naglasak na industrijskom proletarijatu kao agentu revolucionarne promjene, njegova klasna analiza pomoću koje je objasnio prijelaz iz klasnog u besklasno društvo, koncept diktature proletarijata, njegov naglasak na centralizmu, teorija kapitalističkog razvitka (koja ima tendenciju brkati državni kapitalizam sa socijalizmom), zagovaranje političke akcije preko parlamentarnih partija ovi i mnogi povezani koncepti nisu primjenjivi u naše vrijeme, a bili su zavaravajući, kao što ćemo vidjeti, čak i u njegovo vrijeme.

Bio je to apsurd ondašnje »komunističke demokracije« odnosno, ispravnije rečeno, bila je to velika ironija i krajnji cinizam jer se demagoški govorilo da se izgrađuje »besklasno društvo jednakosti«.

Tek nakon smrti države, moguće je stvoriti besklasno društvo, tj. bolje društvo sa novim čovjekom.

Iako filozofiju ne vidim kao naputak za akciju u ime Ideje, političkim porukama s Korčule nedostaje sljedeće: ti projekti, još uvijek usmjereni u besklasno društvo bez kapitala, čak bez robne ekonomije, nisu vodili u našim okolnostima naprijed, nego unatrag, u restauraciju staljinizma.