Naime, čini mi se da čisto umno možemo pretpostaviti Beskonačnoga i Vječnoga (ako je vjerovati Bibliji i ljudi su vječni ") koji je nesavršen, pa čak i " zao ".

Na jednak bismo način mogli tumačiti i mnoge podudarnosti koje opisujemo kao usklađenost objekata sa zakonima prirode npr. činjenicu da svi elektroni tvore, privlače i odbijaju druge čestice i spajaju se s njima na sasvim jednak način u svakom trenutku možda beskonačnoga vremena i prostora.

Kada izlazimo pred Boga oslanjajući se na zasluge svojeg Otkupitelja, Krist nas stavlja pokraj sebe, grli nas svojom ljudskom rukom, dok se svojom božanskom rukom hvata za prijestolje Beskonačnoga.

On je učinio da Svemir postoji održavajući u svakom trenutku (konačnoga ili beskonačnoga vremena) objekte u njihovim moćima i sklonostima propisanim zakonima prirode, uključujući zakon o očuvanju materije-energije, tj. uzrokujući da je nešto postojalo prije no što je nastavilo postojati.

Kineski perivoji temelje se na kineskoj filozofiji konfucionizmu i taoizmu, oponašaju prirodu i stvaraju iluziju beskonačnoga prostora.

Taj labirint tiče se, s jedne strane, tvarnosti spomenika i pjesničke sanjarije o njemu kao laterna magica, dok se, s druge strane, raspada u netvarnost beskonačnoga.

Međutim, On sada grli ljudski rod rukama milosrđa i ljubavi, dok se istodobno nalazi na prijestolju Beskonačnoga ujedinjavajući nas tako u našoj slabosti i bespomoćnosti s Izvorom snage i sile.

Božić nam donosi obzorje beskonačnoga dobra.

Što god si mi mislili o toj opisanoj metafori, ipak nam valja priznati da ni u ovome slučaju nismo u stanju razraditi točniju konceptualizaciju Božjega jedinstvenog i iskonskog su-djelovanja koje postoji u odnosu beskonačnoga počela svega bitka i bivstvujućih bića i djelovanja kontingentnih slobodnih bića.

Uz to ide mistički osjećaj, pogled na Zemlju iz svemira (poznata fotografija " Blou Marble ", pogled na Zemlju iz svemira, sagledana kao cjelina, istovremeno u njenoj sićušnosti i jedinstvenosti, povezivanej s jedne strane slike beskonačnoga svemira - tek nekako u to doba počelo se shvaćati koliko je stvarno Svemir velik, a s druge strane, početak ekološke svijesti, evo ovih dana sam pisao nešto na tu temu povodom skupa Rio 20, prva konferencija UN o okolišu bila je 1972, tada i studija " Granice rasta ", pa kod nas knjiga Rudi Supeka " Ova jedina Zemlja "...), uz to mistički osječaj izlaska čovječanstva iz kolijevke i moguće dalje evolucije - u samo nekoliko milijuna godina razvili smo seo iz bića na razini majmuna u samosvjesno biće s triput većim mozgom - što može evolucija u još par milijuna godina postići?

To su četiri puta koja nas od vječnoga i beskonačnoga vode do naših domova i gradova " rekao je na predstavljanju Poruke u Sinodskoj dvorani 24. listopada 2008., nadbiskup Gianfranco Ravasi, predsjednik Povjerenstva za poruku sa sinode.

Pred očima Beskonačnoga nalazi se dugačka, crna lista naših prijestupa.

Druga vrsta kozmoloških argumenata ne ovisi o nijekanju mogućnosti beskonačnoga regresa, a konstruirali su ga G.

Začeto je dijete objasnio je predsjednik Casini - čudo nad čudima, pravi big bang stvaranja, svrha svemira, nada budućnosti, riječ ljubavi beskonačnoga, Jedan od nas, jer smo svi bili upravo kao ono.

Ali " savršenstvo " muškog i ženskog odražavaju nešto od beskonačnoga Božjeg savršenstva, tj. nešto majčinskoga ili očinskoga i supružničkoga.

Odakle to da sva bića spoznajemo kao konačna i odakle to da nadilazimo ili transcendiramo tu konačnost u ideji beskonačnoga?

Čovjek s mnogo poslovica u ustima u jezgrovitu je obliku uzdignuo život ne podižući svoj dar zgušnjavanja mita do doktrine nego do čistoga oblika koji je čuvao mit ljudskoga trajanja oblika u kojem pronalaziš mladi i stari jezik i isti osjećaj beskonačnoga života.

Vjerovanje da možemo živjeti bez njih ili ih potpuno izbjeći, dovest će do toga da nam život izgleda poput beskonačnoga niza tragedija i katastrofa.

Taj odnos se uspostavlja jedino u interiori homine, u tajnosti nutrine moga ja, u samoći mene-pojedinca koji se u svojoj konačnosti i prolaznosti stavlja pred Beskonačnoga i Vječnoga.

Meni samo kad čujem da se širi zvuči kao da se mora širiti u neki prostor, znači taj prostor je nešto izvan beskonačnoga.

U ovom našem vremenu u svijetu ima mnogo onih koji sumnjaju u riječi Beskonačnoga, razmatraju Njegove odluke i odredbe, prihvaćaju ih, prepravljaju, preoblikuju i ukidaju prema svojem nahođenju.

To je treći dio (Jupiter i s onu stranu beskonačnoga) u kojemu Bowman, prošavši kroz »tunel svjetlosti«, odn. »lijevak vremena«, stiže u prostor neočekivanog izgleda u kojemu se kroz njegov preobražavani lik sažeto rekapitulira cijela filogeneza, a uz nazočnost monolita.

Beskonačnoga u konačnom, idealno u stvarnosti, ideja u materiji.

Istinito je da iz same svijesti o beskonačnome ne možemo zaključiti o postojanju beskonačnoga, o toj svijesti neovisnoga bića Boga.

Ali istinito je i suprotno: iz svijesti o beskonačnome ne možemo zaključiti ni o nepostojanju beskonačnoga, o ljudskoj svijesti neovisnoga bića.

Tako tragična sudbina ostaje negdje u pokušajima ostvarenja metafizike trenutka, beskonačnoga traganja u sadašnjosti u kojoj ljubav ne pobjeđuje učmalost modernoga čovjeka.

Ta Bonaventurina argumentacija, kojom dokazuje, da je nužno u nama ideja bića (ili Beskonačnoga), podsjeća na Descartesov dokaz: ideja Beskonačnoga jest u meni; ona ne može doći od konačnog uzroka; dakle dolazi od Beskonačnoga, od Boga.

Čitanje Pisma i razmišljanje o njemu smatrat će se prijamom kod Beskonačnoga.

Pri tome je čovjek, riječima Levinasa, »svjedok slave Beskonačnoga«.

Takvim sustavom naplate i rekordno sporim i neučinkovitim pravosuđem, umjesto normalne naplate potraživanja, dolazi do beskonačnoga prolongiranja procesa, do iznemoglosti.