Sad, mogli bi ovako u beskonacnost.

I upravo Njegova beskonacnost moze utaziti tvoju glad za ljubavlju.

Svemir se siri U beskonacnost, ali ne moze biti beskonacan.

Ipak, oci se uvijek naviknu, na kraju (osim ako zaslijepljeni prije ne izgubi glavu, na nebrojeno mnogo mogucih nacina u svim mogucim zivotnim situacijama, a rezultat toga je jedna cijela beskonacnost nezgodacija u nizu).

Ovakvih stvari ili slicnih bi se moglo u beskonacnost skoro...

Sto ce reci da i beskonacnost ima kraj - sto se moze dokazati potojanim derivijacijama limesa - (kladim se da nisi znao za ovo) - ista teza je koristena prilikom matematickog dokazivanja postojanosti BOGA - ili izvora svega..

5. postulat pjegava i prgave: promatrac je taj koji je stvaratelj, a ne onaj koji rmba - kad to skuzi, uvidi svoju beskonacnost Promatrač je reakcija na postojeće, a nikako stvaratelj novog

Nulta karta je beskonacnost, neodredjenost, tao, nirguna-brahma.. predstavljena ludom.

Jebo te, pa i ja studiram 5 god evo me na drugoj, mrsko mi na predavaja (vise volim gledat Crvenog Patuljka), idu mi svi na zivce, nikad bio u ozbiljnijoj vezi, stovise kad mi se svida neka cura ja oko nje tamo vamo, i dok ona hoce da hodamo ja automatski izgubim interes za nju, a kad je vidim s drugim onda popizdim, pa opet bari i tako u beskonacnost, pa koji je to kurac...

Ili je prije Big Bang " postojao " trenutak odnosno, ako malo drugacije " pogledas ", beskonacnost?

to mi se cini kao dobro " rjesenje " (malo ruzna rijec u ovom kontekstu), ne smeta, ne mozes ga izgubiti, uvijek je tu, ne mozes ga samo tako " skinuti " (nadam se da to necu zazaliti: D), a oblik koji smo odabrali simbolizira vjecnost, tj beskonacnost.

I tako, ucimo mi marljivo... u tisini, ofkors... jer mi nikad ne blebecemo... satima... u beskonacnost... i nas se nikad ne usutkava u NSB-u... niti nas se mrko gleda ili opominje... niti se klackamo... niti ljuljamo... o, ne... mi smo dobre... i vrijedne... =)... kadli tisinu prekine rasprava.

I tako redom dalje, sve u stilu nekog pet milenijskog klasno društvenog antagonizma; jednom sazdanim na principima 2 2 = 5, koji radjaju nove stručnjake, da na tom matematičkom hokus - pokus razviju do u beskonacnost svu dokazivost njihovih računalnih operacija.

Taj proces ide u beskonacnost, nema kraja, neprestano se ponavlja.

cuvaj ti svoj posao gospodine, ali nemoj da pokusavas da pricas gluposti moj sjor. jer zabiti ga i dati ga ima isto znacvenje (GO) a sto neki kreten u srbiji nezna kako zabiti ili neki kreten u hrvatskoj nezna kako ga dati to je njihov problem, je b o ih kruv ili hleb, k u r cv i n a ili p i m p e k - p i z d ili p i c k e t i n a ma vidis ti da ti je to sve prosto naravno ako nisi glupak pa neznas sta je ferata ili lucerna, fenjer, piat, kacivola i t, d..... u beskonacnost.

SKJ), a jedino ostaje nejasno kako ce se smoci devize za kvalitetan papir kad krene stancanje kuna u beskonacnost.

u pocetku nije bilo ničeg, samo bog kao vjera, milost, ljepota i ljubav, kao osjecaj.on je spavao i sanjao.spavao je u tjeku mnogih stoljeca, u samom vremenu.napokon se probudio iz sna, pogledao je oko sebe i svaki njegov pogled pretvorio se u zvijezdu.zacudio se, i krenuo na put, da vidi svemir koji je stvorio.putovao je i putovao, ali kud god se zaputio, ne bijase kraja ni granice.svemir je dubina, svejedno, beskonacno..... stigao je do zemlje, znoj mu je padao s cela.kap je pala na zemlju i ozivila.postala je covijek.koji sad luta stvoren na sliku boga.i lutati ce svojim zivotom, spoznati ga. postoje mjesta gdje andjeli umiru, tamo ljudi gladuju, tamo je pakao na zelji.tamo djeca ne spoznaju ljepotu kad se rode, ona pate.tamo ta djeca odrastu u ljude koji ne poznaju boga kao milost, tjeraju njihovu djecu u zlo, da se ubijaju zbog primitivnih podjela meterijalnih stvari, zbog politike... njihovo se korjenje lomi... moj zivot ispunjem srecom zaboravio je na suosjecanje, pala sam u zaborav gledajuci svijet zapada gdije su maske ljudi sretne a ispod njih je prah i pepeo, sporkica djela. tako prije nego sto sam izasla danas vani, na jos jednu pijanku, u moj zivot srece i zabave, pogledala sam tv, sto inace ne radim jer su sranja na njemu.vidjela sam curu mojih godina, crnu, kako prica o svo zivotu.rekla je da bi radje otisla pobunjenicima koji su je tjerali da ubija i silovali je nego se vratila raspadnutoj obitelji, pijanom ocu i baki.kad tama pojede dan, kad ti je draze da te zlostaljaju nepoznati ljudi nego obitelj, kad si star prije nego sto se rodis, tad zivis gdje andjeli umiru.njezin glas je bio tako lijep, nevin djetinji, a rijeci duboke.lice joj je bilo puno ljepote, i to one uzvisene vrste, kad je svijet uzasan, tad su misli visoke, pune elegancije i veličanstvenosti.ljepota njezine duse je zracila kao svijetlo iz nje, sto se na ljudima zapada rijetko vidi, oni su slijepi iako vide, u njihovim ocima nema tog zivota i osjecajajnosti... svi smo braca, a osuđujemo jedni druge, nesvjesno gledamo u tuđi život smatrajuci se strancima.svi smo nastali kao kap znoja prema staroslavenskim mitovima, sto znaci da je tezak put zivota.onima kojima je lakse nek pomognu drugima, jer nema svak obitelj koja ce ti oprostiti, ni prijatelja koji ce te cuvati.koliko se god trudili necemo moci spoznati citav svijet, necemo moci ni spoznati sebe, ako i uspijemo u malo vremena sto nam zivot daje, onda smo vise od mudraca... kad smo igrali nogometa na stradunu u 7 ipo, slozno kao djeca, nismo se ljutili na tudje pogreske, bili smo sretni, slozni.to je veselje i radost, ne sport, to je igra, sport je dokazivanje da si bolji, a tu se onda ne biraju sredstva.tu ce biti sve manje poštenja i duha, biti ce više paklenske želje za pobjedom. a kroz život se upetljaš u svašta.u velike gadarije u koje se nesmiješ upušteti i to znaš, ne misliš nego znaš.i zatim si dužan da nekako ispašteš.i taj jebeni kompleks osobnosti koja ima potrebu da sama sebi šteti, kad ti duša kaže jedno a to jebeno tijelo nemože da posluša.i sve to ispadne na svijet....... sama sam tako jednom šetala jednu noc, vani nikog nije bilo, išla sam putem i prisjecala se događaja, snova koje sam sanjala, bijeli put obrastao bršljanom i mjesecina, jedina svijetlost koja je dopirala kroz granje.zastala sam kraj cempresa, odmah sam se sjetila cestica istine, nasmijala sam se.mozda su ti trenuci život, formula svemira, zvijezda koje je bog stvorio, život kao iznenađenje, slucajnost, beskonacnost, svejedno.dolazi kad ga je volja i odlazi kad mu se prohtije.kao rock, svejedno ti je, forever whatever, amen.sjetila sam se i svađe između nekog rokera i metalca, kao koja je muzika bolja i koja je skupina bolja.to je najgluplje po mom, kad čovijeka opterete stvari na koje nema i nemože imati nikakav utjecaj, kako nemogu potisnuti takve brige.tome ga nauči život, nauči ili slomi.jednostavno takve nevažne stvari briše iz svijesti i neopterecuje se time.. i tako kako sam stala kraj tog stabla shvatila sam, na cudan nacin i svoju pripadnost.mali cempres, njegovo malo postojanje šticeno zelenim pamučastim pokrivacem, zegrljajem grana u koje se računa debelo deblo, osut šiškicama, čvrstim sjejnim poput malih glava i šaka, žilavim.taj mali čempres u borovoj šumi mi je izgledao kao osamljenik.rastao je u šumi na osami, i nije bio kao oni drugi čempresi, bio je onaj s ludim šiškicama s puno slojeva.tako zatvoren u svoju crvenkastu koru, smolast, lijepio je iglice borova po sebi.mocan jedan cempres u obitelji borova, ali daleko u nekom sebi znanom svijetu, ostao je sam, daleko da je ni more, ni nebo, ni tvrdo tlo nemože pridobiti, čempres JEDNOSTAVNO NEMOŽE PRIPADATI

Njih nema puno, ali ponekad se ipak otkriju dogadjaji ciji matematicki opisi bjeze u beskonacnost i izgledaju besmisleni, no opet pokazuju istinsku bit zbiljskih dogadjaja.

Ono što lovac treba raditi kada ostvari prvi vizualni kontakt sa brancinom, dok je riba još daleko od lovca, je da pogled fokusira u beskonacnost, u plavetnilo dubine što dalje od brancina, a ribu koja prilazi nastavi promatrati tek perifernim vidom cijelo vrijeme je držeći na nišanu te čeka pravi trenutak za okidanje u sigurnom dometu.

se pitate? Dosta sam vec pisala o ljubavi kod mene na blogu, a posto je to tema kojoj ne vidim kraj, onda da nastavimo, ako nemate nista protiv.Dakle, zasto taj naslov? Evo koji je razlog, u kom god smeru su se moje misli na tu temu kretale, javljale su se bête kao npr.: " Sta ako on, ne I ako ja da, onde ce on, ne, ako ja da, a ja cu da, ako on, ne, a ako ja ne, onda ce on, da I tako u beskonacnost Prici nikada, kraja, odnosno, misli ma, ili ti zeljama, ili ti sumnjama u " za " i " protiv " ljubavi.Kada je ljubav ona prava, iskonska, sveukupna, p otpuna? Tek tada kada nije uslovljena.Svaki put kada nam se pojavi beta zvana " Ako, ako ", zapitajmo se sta tu nije u redu, a sigurno nije Znam razocaracete se najpre u sebe, kako ste pomislil najzad da ste je pronasli, tu savrsenu, svoju polovinu, pa zatim u njega, kako je to mogao da vam uradi, a zatim sledi lavina, koja kada se obrusi, posle neispavane noci, i reke isplakanih suza, naci cemo se opet na samom pocetku.Preispitacemo se sta to sa nama nije u redu kada je bilo bas sve tako savrseno, a zatim kako niste videli upravo ono sto vam je bolo oci od pocetka, a vi ste to pred sobom zataskavali, da on i nije bas tako savrsen, ali neka ga itd samsara.. patnja.. bo l.. tuga strasno zar opet..? I ovo sve jeste umna tvorevina koja nas iznova vraca i vrti u krugu bola, patnje, sumnje, a u osnovi je nasa zelja, ona je uzrok svemu.Zato je potrebno uci u sustinu problema u sam koren.To su nasa nadanja, ocekivanja, savrsen a slika, savrsene ljubavi koju tvorimo od malena jos od kada smo kao malene tatine princeze i majkini princevi ucili o ljubavi slusajucii bajke na temu, kao Uspavana lepotica; Snezana I sedam patuljaka; Princeza na zrnu graska itd e, tu je potrebno da se vratimo i shvatimo da posle one cuvene recenice. I ziveli su srecno do kraja zivota..., mi u stvari nemamo predstavu o tome kako to izgleda, posle toga krece razrada na temu da sta i kako kada odrastamo, dobronamerni saveti roditelja, zatim primeri iz komsiluka, kod rodjaka, pa su tu, svet filma, pa zatim razrada na naucnoj osnovi, zatim razne statistike na tu temu, kao i razna istrazivanja, ali kada se sve sabere i oduzme, sem neke savrsene slike o tome mi zaista ne znamo kako to u stvari treba da izgleda.

Samim tim, svemir konacan, odnosno, njegov kraj je beskonacnost, jedna tacka.

To je riječima najbliže. ali je li zastrasujuce jer ljudski um nemoze " probavit " takve informacije ili? mislim, zastrasujuce kao ruzan san u kojem te sve sokira toliko da poludis od izbezumljenosti u vjecnosti moze dopizdit... isto tako mi predodjba pakla kao mjesta gdje te se muci u beskonacnost mi nemaju smisla jer sva ta bol i patnja te to psihicko mucenje duse s vremenom izbljedi. covjek se moze naviknut na bilosto... neznam, nemogu si pojmit nesto toliko zastrasujuce. sve mi se svodi samo na bol kao osnovu zastrasujuceg

^ Da, ali to je bas ono sto sam napisao, svaki trenutak predstavlja tacku beskonacnosti. (Nemoj gledati na tu " tacku " kao jednostavno tacku do koje se ide) Svemir svakog trenutka probija tacku beskonacnosti, jer na jednoj pravi ima beskonacno mnogo tacaka.: D U svakom slucaju, mnogo je tesko objasniti i opisati beskonacnost jer je metafizicki pojam.

Mi kao logicki zanosvana bica ne mozemo da pojmimo beskonacnost, odnosno nesto sto je van vremena i prostora, a takodje ga ne mozemo ni dokazati, jer kako dokazati da nesto ne postoji?:)

I nista, izadjen iz wc-a, sidnen za stol, uziman kruh, mazen maslo, kad mater upadne sestri " sta ti je to sa majcon? " " malo san sporkala pa san oprala vodon, osusit ce se " " a od cega je fleka " " [ nesican se sta je rekla, pokusava san iskljucit te, za mene, prodorne zvukove najranije ujutro ] " " pa skini, to ti nece izac bez pranja " " mama, nema veze, nije velika fleka " " pa nemozes tako ic na trening " (nastavljanje u beskonacnost).

Skupoca nema granicu, ona ide u " infiniti ", ili beskonacnost.

To je dobro pitanje, iako gledao sam sports nutrition konferencije gdje ima znanstvenih dokaza i istrazivanja da postoji limit okvirno negdje tu, on nije 30 g, ali nije daleko od toga, no ipak po meni znanost puno toga jos ne zna, tako da je to sve upitno. osim toga s određenom količinom proteina si napunio pool u kojem se nalaze aminokiseline, a tijelo i sintetizira " manjkave " tak da vjerovatno i taj " pool " ne mozes puniti u beskonacnost i visak ode u druge tjelesne procese (energetske, a ne gradivne).

Ako bas zelis promatrati mikroskopski onda pretpostavi broj cvorova N i pusti limes u beskonacnost, ako ti rezultat ode u nulu, onda si fulao.

Iz jedinstva presao sam u beskonacnost: Odista nista ne postoji sto nisam ja.

PS: tamo nema pitanja mosh li zamislit beskonacnost il imaginarni broj:)))))