živim a ne živim ja sam pomalo nestalna i pomalo čudna pomalo zaboravljena... znam da se vidi: mrtvilo je sastavni dio moje pojave žalost je utisnula poljubac na moje usne onim žarom kojim si ti to propustio učiniti... možda me i žale prije sam bila dobra i lijepa a sada im nehotice dajem sve manje razloga da me vole tvrdoglava sam i radije šutim više nemam volje za monologe i dijaloge (nije li sve ionako otišlo k vragu?) nekoga bol ojača ali moja je već odavno prešla svaku granicu i mjeru i učinila se besmrtnom ne razumiju što to znači voljeti do ludila destruktivno opsesivno voljeti i mrziti sve istodobno a razumiješ li TI?...... možda si me pogledao jučer a možda i nisi... zar je uopće važno? ti živiš a ja sam pomalo sjenovita... (kao da sam već jednom nogom zakoračila na Drugu Stranu) možda jednom uvidiš možda