Pietro Bettiza je bacio bombu jer je bio skojevac, a ta muzika je bila simbol, svirali su fašističke koračnice.

A prisjećanje na prošlost, istkano oko lika jedne žene, otkrit će sudbinsku vezu dvoje ljudi i skrivenu tajnu njihova srca. 2. Izgubljena knjiga, Enzo Bettiza (Algoritam) Knjiga o ratnom Splitu i Bettizin nazovi grijeh, zbog kojega ga poglavari grada Splita nisu proglasili počasnim građaninom.

POVIJEST I SADAŠNJOST Dalmacija nikada nije pripadala Italiji - Esuli su iz Zadra pobjegli zbog savezničkih bombardiranja, a ne od partizana - Mi Dalmatinci iz miješanih slavensko - latinskih brakova nismo poslije oslobođenja imali probleme kao Švabe u Vojvodini - Pietro Bettiza bacio je bombu na glazbenike koji su svirali fašističke koračnice - Esuli nemaju pravo na povrat imovine, iako je to pitanje nepošteno riješeno između Jugoslavije i Italije

Enzo Bettiza u ' Egzilu ' nabraja da je Split u prošlosti bio: multietnični, multinacionalni, multikonfesionalni, multikulturalni, mediteranski i najzad čak i kozmopolitski grad.

1870. otpočela je radom »Prva dalmatinska tvornica cementa - Gilardi-Bettiza«, koja je eksploatacijom tupine za više od pola stoljeća ostavila u jugoistočnim obroncima Marjana svoje tupino-lome (t. zv. »kave«).

Autor dosta stranica posvećuje vremenu 19. stoljeća, ali i svojim poduzetnim precima koji su u doba francuske, a poslije i austrijske vlasti u Splitu i Dalmaciji, svojim uspješnim poslovnim pothvatima doprinijeli velikom ekonomskom usponu obitelji Bettiza.

Njen uspon nisu zaustavili ni ratovi što ih je Austrija vodila s Italijom pa moguće stoga naš suvremenik Enzo Bettiza nije držao za vrijedno u svojoj knjizi spomenuti veliki pomorski boj koji se 20. srpnja 1866. godine odigrao pred Visom.

Treba, jer je fontana bila lijepa, a Bajamonti bio veliki načelnik jer je skupa s tvornicom Bettiza gradio Split.

I sad nikakvog spomena na stoljeća Bettiza u Splitu nema

Zato se osjećam pozvanim da iz svog kuta gledanja o njima nešto i kažem, jer ih Bettiza na emocionalan način dosta subjektivno, a ponekad i pogrešno, prikazuje.

Enzo Bettiza sjeća se kako je to dvadesetih i tridesetih godina bila italofašistička oaza u kojoj su se istovremeno i proturječno slavili nedovoljno autarkična raskoš slobodne luke i razuzdana ideološka autarkija ratobornog i mahnitog pograničnog nacionalizma.

Saziđana une godine kad san se rodija 1914. A ziđalo je društvo ložača cimentare ' Gilardi Bettiza '.

Enzo Bettiza ih u knjizi " Esilio " (Egzil) navodi kao jedno od pet glavnih jela dalmatinske kuhinje.

Kako ćeš ti mali Bettiza da te ostrižen?

Čitajući " Egzil ", ostalo mi je nejasno je li postojao neposredan povod za odlazak obitelji Bettiza iz Splita?

Enzo Bettiza mene je i kolegu Feđu u Rimu ponudio crvenkastim maraskinom, i sva trojica smo gotovo uglas komentirali da se u Dalmaciji on ne pije kao nekada, za razliku od Italije gdje je na cijeni.

Svega par stotina metara od kuće na Mejama bila je i lokacija prve dalmatinske cementare Gilardi-Bettiza (1865. 1936.).

Bettiza kaže da je« bio prvi hrvatski književnik (pisac) », a to je on mogao postati tek u sredini koja je bila izrazito hrvatska.

U blizini crkve, uz cestu je kapelica Sv. Ante koju je 1914. podiglo Društvo ložača splitske tvornice cementa Gilardi e Bettiza.

Tko je još živ od Bettiza?

Mi smo imali drugu granu Bettiza u Trogiru, a načelnik Dubrovnika je bio moj rođak.

U to doba najbolji mu je prijatelj bio Enzo Bettiza.

Montanelli je otišao iz lista Corriere della Sera smatrajući ga previše lijevim, te je početkom 1974. osnovao s još nekoliko novinara, među kojima je bio i Enzo Bettiza, list Giornale.

Bettiza danas piše uvodnike za La Stampu i Panoramu, a u novinama se javlja i svojim literarnim djelima.

Gospodine Bettiza, nakon Finijeve izjave da su Istra i Dalmacija talijanske, nastupili ste u popularnoj emisiji Porta a Porta Bruna Vespe.

Jo, šta æe Bettiza guštat u kotonjadi.

U Rimu mi je Enzo Bettiza više puta ponovio: samo se ugledajte u Slovence, oni su najbolji, u EU su s njima oduševljeni

U vrijeme kad je Zapad bio osupnut srpskom svetolazarskom mitomanijom, Bettiza je u svojoj knjizi pokazivao gdje izvire takvo pijanstvo i kako se moglo dogoditi da izdrogira i male, pitome ljude.

U vrijeme kad nam je svima u friškom sjećanju bio opći grabež, ljudska gomila koja iz Sektora Jug krade traktore, Gaggia aparate i krave, Bettiza je imao potrebe ispričati oprečnu priču.

Na matičnom filozofskom fakultetu i na rektoratu prijedlog je misteriozno skidan s dnevnog reda, odgađa se i prebacuje drugom, a onda kad uopće dođe do razmjene argumenata, obično se ispostavi da Bettiza ima samo jedan i jedini krimen: Splićanin je i Dalmatinac koji piše talijanski.