Ljepota je bezinteresno sviđanje oblika: p.

Čim upoznaju nekoga, dobar dio takvih prvo pomisli: Kako bi mi ovaj čovjek mogao koristiti? A onda, u skladu s tim, prilagođavaju svoje komunikacijske strategije: srdačan stisak koji ponekad boli, dug pogled u oči, ili pak blazirani smiješak uz kakvu stereotipnu rečenicu koja zapravo treba pokazati: Ne zanimaš me, ne možeš mi biti koristan i jedva čekam da te se riješim. Stvar je u tome što se prestalo vjerovati u normalno, dobronamjerno, bezinteresno druženje jer upravo takvo ponašanje u našemu kontekstu sve više postaje nerealno.

Došao sam do tzv. drugog obraćenja čiji proces traje i danas, a svakodnevno je na ispitu ljubavi, i to one koja traži da ljubim bližnjeg kao samog sebe, bez kalkulacije, bezinteresno.

I primijetila sam jednu zanimljivu pojavu: pomoć i suosjećanje nude mi mnogi; osobito pripadnici muškog roda.Pretpostavljam da nije uvijek bezinteresno, ali i to je u redu.

Ujedno, koji je to filozof krajnje objektivan? ne znam koja je definicija. na wikipediji piše: Objektivnost je pojam koji opisuje neovisan opis činjenica ili stvarnosti, nepromijenjen od strane promatrača ili osobe koja ga opisuje. ja baš nisam blizak toj definiciji, već smatram da je objektivnost samo jedna crna ovca subjektivnosti, odnosno posljedica želje (ne-željene želje, op. a.) da se ne bude subjektivan, da se izađe iz platonove pećine, da se kako kant kaže bezinteresno promatra itd. ne može postojati nepromijenjen opis stvarnosti, jer svaki opis stvarnosti već je i njeno mijenjanje. dakle, objektivnost je a posteriornog karaktera, ona se stvara subjektovim (nasilnim) sintezama raznih ograničenih predodžbi. kao što žene nisu objektivne, tako ni muški rod uglavnom nije objektivan. objektivnost je neprirodna.

Djelo milosrđa nama upravljeno nas stavlja u poziciju dužnika, ne zato jer to drugi očekuje za sebe (jer ako je bilo iz ljubavi, tada je bilo i bezinteresno) nego jer mi trebamo, jer smo dužni uzvratiti na ljubav ljubavlju.

Smijem li sebi dopustiti takav luksuz da budem čitavo jutro na plaži, bezinteresno?

Vidite, citirajući Kamova, ja uopšte ne insistiram na tome da tko otraga smije, najslađe smije, ali, i opet, držim da nije ni dobro ni pravedno odbaciti čari guženja mladih štićenica, udovica i klikuša a zbog dve, tri devojačke suze: struktura je ženskoga užitka takva da je svaki kraj novi početak, i istini za volju, izradimo li barem uslovnu topografiju toga užitka, logično smo napućeni da vas zgodimice taslačimo i otpozadi, rutinski, s neminovnošću prirodnih pojava, kao što kiša pada a pas laje, gotovo bezinteresno, jer kažem, takva je narav ovog jouissance feminine.

Ne treba posebno naglašavati kako je to još jasnije u slučaju ljubavi, koja uvijek prikriva motive seksualnog odnosa: žena nikad nije sposobna za čisto, bezinteresno obožavanje voljene osobe.

Baš ono čisto bezinteresno sviđanje, obogaćenje života.

I to nije neki daleki Bog, nego Emanuel, Bog s nama, koji nam se daje bezinteresno.

Samo tko je dijete može ljubiti bezinteresno kao što je i Gospodin ljubio darujući sama sebe.

nije li Kantovo bezinteresno uživanje u lijepom oksimoron?

Ljevičarska umjetnost preispituje svoju transcendentnu poziciju u društvu, prekoračuje granice umjetnosti kao izuzet (n) og prostora bavljenja bezinteresno čulnim i počinje da se obraća (zdravom) razumu publike, suočavajući je sa aktualnim društveno-političkim pitanjima.

Zadaća nas vijećnika je savjesno, odgovorno i bezinteresno upravljanje financijama Fonda na boljitak mladih.

Inače, o ljepoti, od svih filozofa i ostalih mudrih ljudi, meni je najmilije ono kako je Kant to definirao, ljepota je bezinteresno sviđanje, ono što ti je milo, drago, bez ikakve koristi, bez ikakve vanjske svrhe i namjene, što se voli i vuče te k sebi samo zbog sebe i samo po sebi, sto ničemu i nikomu ne služi.

" Ljudi koji stvaraju moć čine neophodan doprinos veličini Nacije, ali ljudi koji propituju moć čine jednako neophodan doprinos, pogotovo ukoliko je to propitivanje bezinteresno, jer oni utvrđuju koristimo li mi moć ili moć koristi nas. 2 "

Borba onih koji klub najviše, bezuvjetno i bezinteresno vole.

Stilom i pristupom temi na kojoj bi se mnogi itekako nalešinarili, napisao je pjesnikinju bezinteresno, objektivno, ali i namjerno nedorečeno.

Ljubav ima svoju ulogu upravo u središtu same institucije zajednice kakvu konstituiraju pozitivno, bezinteresno pravo: ona u nužnu bezinteresnost pravednosti unosi slobodno zaduživanje unutar uzajamne solidarnosti.

Što s takvim tipom kao izdavačem, urednikom i grafičkim dizajnerom njihovih knjiga ili tekstova imaju Nenad Piskač (inače glavni urednik »Hrvatskog slova«, koje je baš slučajno i bezinteresno tiskalo Brkićev infamni tekst o Matici hrvatskoj i o meni) i dr. Marko Samardžija (moj protukandidat na izborima za predsjednika MH) ne bih sada istraživao.

U prvom slučaju, on i jest autor koji pasivno i bezinteresno pristaje na koreografiranu igru umjetnosti kao društvenog događaja i umjetnika kao javne osobe, nimalo ne mistificirajući svoju ulogu.

Je li moje služenje drugima tiho i bezinteresno?

Stilom i pristupom temi na kojoj bi se mnogi itekako nalešinarili, napisao je pjesnikinju bezinteresno, objektivno, ali i namjerno nedorečeno.

Onaj, o kojemu je Matoš izrekao slavnu re č enicu: »Od svih nas najviše bolovaše od bolesti koja se zove savremena Hrvatska.« 2 Za Kranj č evi ć a i Matoša, za naše djedove i o č eve ta je nestvarna domovina zapravo: nestvarna država trajala tek u srcu hrvatskog naroda, kroz duga stolje ć a; živjela u svim njegovim društvovnim slojevima u puku, u plemstvu, u vojni č kome staležu, u sve ć enstvu, u inteligenciji ne svagdje jednako ustrajno, ni svagda s istim intenzitetom, ni u svakoj prilici i na svakom mjestu jednako bezinteresno: bez kalkulacija i namisli.

Ubijati treba bezinteresno, gotovo vođen kategoričkim imperativom, samo iz onih maksima moje volje koje se daju poopćiti do razine univerzalnog, što ljudskim bićima nimalo nije teško.

Meni ne predstavlja ama baš nikakvo zadovoljstvo konstatirati takvo što i tvrdim to sasvim bezinteresno: kao što je David briljantna skulptura, tako si ti potpuni idiot.

Činjenje dobra moralo bi biti bezinteresno.

Ja sudim po sebi: kad stavim na sebe neki bedž, onda želim poručiti svima da je to što je na bedžu nešto sa čime se poistovjećujem (trenutno ili trajno) ili što mi se jednostavno bezinteresno sviđa, a ne nešto što odbacujem.

Drugim riječima, mora li govorenje istine, da bi bilo istinito, nužno trebalo da bude i bezinteresno?