danas smo muz i ja dosli u lady šram.. vidjeli da ga hvale pa da i mi to probamo.imaju terasu vani ali nije bas nesto jer se nalazi odmah uz cestu pa smo zavirili unutra.. tamo nismo mogli ostati jer klima nije bila upaljena (ako ju uopce imaju) i osjecao se neki uzasan miris.. vratili se mi na terasu. ono sto nam je jos zapelo za oko unutra je neki nezadovoljan gost koji se prepirao s konobaricom.. narucili mi 2 razlicita menija, koja su izvorno bez priloga, znaci samo meso i salata ali nekako se s konobaricom dogovorili da nam da krumpir uz to.. ona je bila sve samo ne susretljiva.. prvi minus sto se tice posluzivanja bilo je toplo pice.. nakon duzeg cekanja na stol stize juha koja je bila toliko bljutava i bezukusna da sam cak i ja u svojim pocecima kuhanja bolju radila.. iskreno, da mi sad ovako (ne) uspije bacila bi ju. nakon sat vremena dolazi glavno jelo. ja sam jela pureci odrezak koji je bio malo prepecen i kuhani krumpir (salatu naravno nisam dobila), ali jos je sve bilo donekle jestivo, daleko od finog.. dragi je uzeo mijesano meso koje je bilo toliko zilavo da ga je 60 % ostalo na tanjuru, i pomfri. porcija je ok velicine ali sta to znaci ako se vecina ne moze prozvakati.. salata je bila stara, narezana na prevelike komade, topla i skroz nezacinjena, s time da zacine naravno nije dobio niti ih je bilo na terasi.. kako konobarica dobrih pola sata nije izlazila van nismo imali koga ni traziti.. pojeli mi to donekle i nadali se da ce nas bar desert razveseliti.. kako su 4 razlicita menija, trebali bi imati i 4 vrste kolaca.. vec kad smo dosli rekla nam je konobarica da su ostale samo dvije vrste, ali cokoladna torta i pita od jabuka nisu zvucale lose.. naravno, kad smo narucivali desert torte odjednom nije bilo.. konobarica odlazi po pitu i na kraju se ipak vraca sa komadom pite i komadom torte koju su jos negdje nasli.. mogu reci da nikad u zivotu nisam jela gore kolace.. dovoljno govori i to da smo ih ostavili na tanjuru i otisli.. ostali smo uzasno razocarani, i gladni. ne znam cemu one price na njihovoj stranici o romanticnom i ugodnom okruzenju, ljubaznim konobarima.. ovo nema veze s time, jedino ako postoje dva restorana s istim imenom a mi smo otisli u krivi.. ni u jednom trenu nas konobarica nije pitala jel sve u redu.. jeli smo na prljavom stolu bez stoljnjaka.i sto je najjadnije, ovakva 2 menija kod njih kostaju 250 kn (i to bez pica).. najjadnije potroseni novci ikad..

Hrana je bezukusna, piće te ne osvježava, seks je automatika.

Gotovo je bezukusna pa se njome hrane uglavnom ptice.

Miron se uskoro prestao bojati jer je sve oko njega bilo tako neobično: bezukusna hrana poput stiropora i stvari koje lebde uokolo u bestežinskom stanju.

Ne zbog toga što reklama nije duhovita, jer, eto, ona bez menstruacije je svoju ulogu fantastično simpatično odigrala već zato što je, jednostavno, bezukusna.

u nautici sam jela dvaput. prvi put je bilo dobro, drugi put sam jela neku ogromnu bijelu ribu - brancina koliko se sjećam - ne volim kad je ribetina prevelika, i bila je dosta loša, gnjecava, bezukusna. terasa je dobra, ali ne toliko da bih opet išla. u protu sam jela par puta i svaki put mi bilo ok - ne senzacionalno, ali korektno.

2 puta bio na poslovnoj večeri sa hrpom ljudi (nije bio moj izbor), većina ljudi ostavljalja jelo u tanjuru, poslije išli negdje drugdje jesti... hrana je bezukusna, cijeli restoran je unutra smrdio po pokvarenim školjkama.

Na više je mjesta hrvatska hrana opisana kao jednolična i bezukusna, a britanski dnevnik Guardian među lošim stranama ljetovanja u Hrvatskoj naveo je ograničenu kuhinju.

Sterilna klišeizirana ponuda hrane, masovno pripremana, bezukusna, neinovativna, loša...

Bezukusna prehrana može lako dovesti do iznenadne želje za, primjerice, slatkim.

Sva ova piletina iz dućana, bez obzira na proizvođača je totalno bezukusna, nema nikakve veze sa piletinom.

Najgore mi je kad ljeti negdje izađem u grad i vidim one spodobe oko sebe: sve su iskvarcane, imaju ili plavu ili smeđu kosu (crna i crvena ne postoje), naravno, ili ispeglana ili nakovrčana, kratke haljine cvjetnih uzoraka koje zapravo izgledaju kao da su oko sebe ovjesile krpe, sandale visokih potpetica u kojima najčešće ne znaju ni hodati pa se cijelo vrijeme bore da održe ravnotežu, ona bezukusna bižuterija i puder za bar 3 nijanse tamniji od tijela uz već spomenuta sjenila i ruž. (dakle, nešto ko Ava Karabatić). A kad ugledaju djevojku bijele puti zgražaju se ko da su vidjele ratnog invalida dok zapravo nisu ni svjesne koliko same nakaradno izgledaju.

ista prica i samnom naidem na raznjice - preliveni slatkim preljevom mango su jeli u kombinaciji sa sardel-pastom rade salatu, sve ok, ali, stave ocat i nakon toga - par zlica secera ili, dodaju voce u nekaj kaj bi (po nama) trebalo biti kiselo grrrrrrrrrrrrrrrrr imam i iskustvo s curom izvana koja se davila u okusu i mirisima nase kuhinje inace je bila iz grcke i nije mogla vjerovati kako kod nas hrana jos uvijek ima i okus i boju i miris tuzni dio price je da mi je rekla da se kod njih dogodilo srajne nakon ulaska u EU, da je hrana postala bezukusna zbog jeftinoce proizvodnje

E sad, hranu ne bih opisala lošom, ali prilično je nemaštovita, nezačinjena i ponekad bezukusna.

E sad jos jedna stvar.... posto sam uspio doci do porcije fazola prokomentiracu i to...... moj Bogdanovicu... niko nije ocekiva da ce dobit po kila suvog mesa u pijatu niti 2 kobasice ali najprije lose si izbalansira kolicinu orza tako da je to bila jedna kasha od fazola polusuva i za moj ukus neukusna jer fazol je spiza narodna i nema puno filozofije i zna se da se mora stavit par kostiju starih i suvih da bi dalo malo gusta. mirisa i ukusa ali tvoj je bija bas neukusan i jednostavno los tako da je to ocjena ne samo moja nego cijelog drustva koje je bilo sa mnom u grupi,,,,, niko nije ocekiva neko ludilo i perverzije od ukusa ali zna se kako fazol mora mirisat... bar to svi znamo i koliko god sam bija odusevljem sa organizacijom toliko ide zamjerka za lose kuvanje tako da to ide na dushu Bogdanovicu i njegovoj ekipi i nemogu se oprat od toga..... spiza je bila losa,. polusuva i bezukusna i gotovo...

E, sad, naravno da je tamo jako fina hrana, super izbor (od mesa do jastoga), ali meni je ta hotelska hrana nekako bezukusna.

Hrana sa odlikama neznanja je ona koja je pripremljena više od tri sata prije jela, bezukusna, trula i smrdljiva.

One ponekad pocinju strepiti kako ce ljubav bez komplikacija postati bezukusna i hladna i zato same stvaraju komplikacije s apsurdnom ljubomorom, uzaludnim kritikama i pretjerivanjima, što sve treba, prema njihovom gledištu, održati u životu njihove osjecaje.

Sa lošom hranom nećete uspjeti uz sve gore navedene savjete, jer činjenica je, ljudi se ne vraćaju na mjesta gdje je hrana bezukusna i loša.

Pripremate večeru za vrlo važne goste, ali stjecajem nesretnih okolnosti hrana je ispala bezukusna?

Kada bi krenuli pričati o zdravom načinu prehrane, tada bi zasigurno spomenuli i poznatu juhu od koprive, poznatu kao juhu sa izuzetno laganim okusom, toliko da su neki rekli da je pomalo bezukusna.

Žestoko pucaju, ali uopće nemaju okusa. Prva je bila potpuno bezukusna, kasnije se kao nešto pojavilo. Nekako su mi konzumaste, puno svega, a na kraju ništa. Kao da najviše variraju, ima ih od skroz loših do sasvim okej.

e daaa tajo najdraži tajo jer jučer došao natrag iz amerika veli bilo odlično mojoj krali donio pravi original indijanski hvatač ružnih snova tako da se sad i ja možda konačno naspavam a ja sam ga tražila samo jednu razglednicu a on kao najbolji tatek donio meni njih deset kaj nije najbolji tamo se zabavio veli klopa je bezukusna ljudi vrlo ljubazni eto tako da i vi znate kak je moj tajo najbolji....

U glavi mi se odmah počinju vrtiti razni filmovi: dijete, odricanja, zdrava (čitaj bezukusna, bljutava) hrana, zabrana čokolade i svih ostalih sitnica koje život znače.

danas truli dan shto se tiche smecha... bash se mislim kako za koji mjesec, a mozda i prije, ce postat dosadan ovaj moj blog sa uvijek istim spikama. shto bi znachilo da je i moj zivot dosadan: (ali, sad je period tzv. rokova iliti suho razdoblje socijalnog zivota, barem meni tako biva, jer ja kad izadjem van, onako, zapravo, onda sam slijedechi dan manjevishe sjebana... ali, dosta, to nisu teme u domeni moga bloga. dakle, karton od pizze. opet. bash se kontam da mi blog bash dobro dodje da vidim koliko mi su mi loshe prehrambene navike... bash too much jedem tih shitova. a kuhat mi se a) ne da b) ne znam c) neda. nisam valjda kreativna s tih vochem i povrchem i mesom i njihovim kombinacijama. pechnice i lonci mi bash ne leze... omot od njofre, omot od tortice (doruchak na putu do trama), par papiricha i sl. na kojima su bile npr. neke moje piskarije (ala kome moram vratit shta, ili shta je moje kod nekog) ili poruke cimerici (" I ' ll be back ", " nemoj pushtat vodu do 7.20 jer sam stavila ono za odvod "), program od profilovog sajma knjiga kojeg su shakom i kapom dijelili po cijelom gradu (sjetila sam se sad onih excite zvakacha koje su tako bili dijelili okolo svima free, i onda su neko vrijeme svi to zvakali ali mislim da ih kasnije ni ' ko nikad nije kupio jer su stvarno yaki), program od eurokaza veliki, pis papira koji mi je ostao nakon shto sam od njega izrezala jedan komad na kojeg sam onda napisala " si gled ' o severinu. dobraa " i zalijepila ga na vrata od kupaonice na kojem nam inache stoji poster od bekema/beckhema/(koji te gleda dok pishash) tako da mu taj papir izlazi iz usta pa izgleda da on to govori. e, vidite koliko sam ochajna da i to pishem. e, da, i pasta za zube signal koja nije bila do kraja potroshena ali je bila toliko gadna da sam ju morala bacit, a kako sam zabravila kupiti novu (moju ljubljenu plidentu:) sad se shtekam na cimerichinu. bash chudne te paste, kao bash sam odluchila za promjenu neku novu probat i onda... bezukusna totalno, k ' o da s kartonom (ne ONIM) perem zube, a plidente su mi sve ok. i josh je ovaj signal imao chep na odvidavanje can ' t believe, a i can ' t believe da mi je to tako bitan faktor. nevjerojatno kako se chovjek lako navikne na komfor klik-klak chepa. mislim, opchenito na komfor. to consume is to live

Međutim, niti takva, potpuno bezukusna hrana nije dala neke značajnije rezultate u poboljšanju stanja bolesti peptičkog ulkusa, iako je ponekad zbog slabije iritacije nešto smanjivala osjećaj boli.

Ima tu puno malih d. o. o. firmi s jednim ili ni jednim zaposlenim koji uvoze kontejnere hrane i vlasnici tih firmi su " pukom slučajnošću " uglavnom povezani na ovaj ili onaj način s političarima, lokalnim moćnicima, direktorima trgovačkih lanaca, direktorima javnih ustanova (... jeste li se ikad zapitali zašto je hrana u radničkim restoranima ili studentskim menzama uglavnom bezukusna i masna?)

jela jednom davno, i tad je klopa bila mastovito osmisljena, ali je s izvedbom nekaj stekalo, ko da su sva jela bila bezukusna, ista... nadam se da su se u medjuvremenu popravili...

dugo, dugo sam u životu mislila da bez mesa nema prehrane, da bez mesa jelo nema smisla, da vegetarijanstvo znači hranu okusa livade i da je takva hrana dosadna, nemaštovita, bezukusna, te da su vegetarijanci čudni ljudi, čudnih shvaćanja i čudnih životnih pogleda, a onda sam malo pomalo počela proučavati vegetarijansku prehranu, počela isprobavati vegetarijanske recepte, sve više izbacivati mesne, a uvoditi bezmesne obroke sa puno povrća, žitarica, klica, začina i ostala ugodno, preugodno iznenađena obiljem okusa, prefinim jelima te najvažnije dobrim osjećajem u duši (jer volim životinje) i u tijelu (jer mi takva prehrana paše i čini dobro za moje zdravlje) i svima bi preporučila da se ne boje probati unjeti promjene u svoju prehranu jer hrana je ipak naša energija i ako ta energija nije uzrokovana patnjom životinja prenjet će i na nas pozitivne vibracije i sami ćemo se u vlastitom tijelu osjećati bolje, laganije, poletnije i što je najvažnije zdravije i sretnije

Za neku prozu kažemo da je gnjecava ili bezukusna.