Treći dio knjige predstavlja tekst Antuna Travirke: " Likovna kultura u Zadru za austrijske vlasti " koji je kronološki podijeljen na dva razdoblja " 1800. - 1870. Vrijeme klasicizma, bidermajera i akademizma " te " Od akademizma prema moderni (1870. - 1914.) ", a sadrži i posebne djelove o kiparstvu, zlatarstvu, fotografiji, prvim filmskim kadrovima Zadra, namještaju i kulturi stanovanja, interjeru javnih prostora i estetskim aspektima električne rasvjete grada 1894. Zanimljivo je njegovo mišljenje koje iznosi na nekoliko mjesta o zadarskoj ne samo kulturnoj, nego i urbanoj klimi toga vremena:

Izloženi su češki uradci iz razdoblja bidermajera od prozirnog, bezbojnog stakla i lithyalina urešeni brušenjem i staklorezom.

Dobrodošli u svijet art decoa, bidermajera, renesanse, baroka, romantizma i impresionizma.

U Hrvatskoj predstavljaju jedno od najvećih djela iz doba bidermajera.

Nove su zgrade, osobito javne, predimenzionirane u odnosu na zatečenu pov. matricu, a oblikovanje i u drugoj pol. stoljeća još dugo slijedi nasljeđe klasicizma i bidermajera s početka stoljeća: zgrada Pokrajinske uprave u Poreču (1861), Gradska vijećnica u Pazinu, vile (vila Jaht kluba/Monai u Puli), mnogobrojne višestambene kuće.

Među izloženim predmetima od srebra zastupljeni su primjerci koji nose čiste stilske oznake klasicizma 18. stoljeća, ali i oni klasicizirajućih oblikovnih tendencija razdoblja ranog bidermajera.

Urar Marcus Gohm, Austrijanac, postao je građaninom Varaždina 1818. i tu djeluje, ostavivši iza sebe veći broj stojećih i portalnih satova sa stilskim osobinama empirea i ranog bidermajera.

Od satova izrađenih u Hrvatskoj ne mogu se zaobići radovi Marcusa Gohma, koji je djelovao u Varaždinu u prvim desetljećima 19. st. a čiji satovi imaju stilska obilježja empirea i ranog bidermajera.

Bečki će muzej Wien Museum od 9. rujna ove do 17. siječnja iduće godine predstaviti izložbu remek-djela svoje najznačajnije zbirke austrijske umjetnosti nastale od 1815. do 1848. godine, tj. u razdoblju bidermajera.

Njegovu okosnicu čine slike iz doba baroka, osobito nizozemskoga i talijanskoga, te bidermajera i druge polovice 19. stoljeća.

Po struci ljekarnik, u slikarstvu je bio samouk, ali je, sa više od 1000 slika na kojima na sentimentalno romantičan način i s primjesom dobrodušnog humora prikazuje likove i prizore iz građanske sredine, postao jednim od značajnijih predstavnika bidermajera. (>)

Izložba obuhvaća sve važne slikarske smjerove bidermajera: portret, prikaze iz života, krajolik i vedute, cvjetno slikarstvo i mrtvu prirodu te interijer.

Horvat bilježi da je u mjestu jednostavna kapela sv. Obitelji, lijepo situirana usred sela, očuvala nekoliko predmeta iz doba bidermajera: bečke litografije, " Krunjenje Marijino ", " Sv. Anu ", procesijski znak nazvan " Marija " i jednostavnu rustičnu propovjedaonicu.

Empire je stil proizašao iz klasicizma, koji se javlja u periodu između baroka i bidermajera.

Nastupa doba bidermajera i druženja u salonima - umjetnost postaje centrom interesovanja.

Manuelna nespretnost nekih autora XVIII. i XIX. stoljeća, razna djela anonimnih, u Hrvatskoj postbarokni hinterglasmalerei, zavjetne slike, diletantski i provincijski oblici (najčešće u slijedu bidermajera), nedvojbeno su naivna djela (u punom i pravom smislu tog pojma), ali ne pripadaju naivi u smislu posebnog segmenta likovnog stvaralaštva, jer im nedostaju osobna stilska koherencija i umjetnička razina.

Lagana bijela haljina, visoko podignuta struka u stilu vremena empirea upotpunjena sivim svilenim bolerom, ilustrira razdoblje oko 1800., a svečani zimski kaput od tamne smeđoljubičaste svilene tkanine, podstavljen tankim slojem vate, blizak je uobičajenim oblicima ranog bidermajera, dok zimska haljina od debele pamučne tkanine s otisnutim cvjetnim uzorkom već ima sve oznake tog stila.

Modu razdoblja zrelog bidermajera predstavlja haljina od tamnozelene svile sa sitnim crno broširanim uzorkom i karakteristično širokom suknjom oblikovanom podsuknjama ili ukrućenom drvenom konstrukcijom.

Težište izložbe čine prikazi iz svakodnevnog života prožeti moralizatorskih porukama, no dobro je zastupljeno i cvjetno slikarstvo, koje se smatra bečkom specijalnošću vremena bidermajera, dočim je interijerno slikarstvo u to doba doživjelo preobrazbu te prikazuje kulturu življenja iz njezine svakodnevne perspektive, čime ujedno zadobiva i posve nov, intimniji karakter.

Za slikarstvo bidermajera karakterističan je realizam te trenutačno obuhvaćanje stvarnosti, što je često povezano s idealnom slikom svijeta, pa prividna idila u mnogo slučajeva prikriva napetosti tog prijelaznog povijesnog razdoblja.

Neki od nas odlučiti će se uživati u modernom, minimalističkom i geometrijskom stilu namještaja, dok će se drugi odlučiti za plemenitost i profinjenost klasicizma, secesije, bidermajera, baroka, rokokoa ili pak art deco-a.

Ona je pripadala dobu baroka, klasicizma, bidermajera i rokokoa, ali je teško odrediti točnu pripadnost određenom stilu.

Prigodom otvaranja muzeja u njima je postavljena izložba »Klasicizam i bidermajer« (29. ožujka 7. studenoga o. g), a predstavlja slike, skulpture te namještaj bečkog klasicizma i bidermajera.

Prikazani su predmeti od muranskog stakla, radovi iz njemačkih, čeških, šleskih i bradenburških radionica 17. i 18. stoljeća, primjerci bidermajera, secesije i art decoa sve do autorskog stakla 20. stoljeća.

Boris Papandopulo mi je skladao pjesme, a ja sam napravila koreografiju, koja se sastojala od raznovrsnih plesova, od rokokoa i bidermajera do čarlstona.

No, brza smjena stilskih pravaca, tj. stilskih derivata klasicizma, bidermajera, i neostilova, potom secesije koja je označila, posebno kraj 19. i početak 20. stoljeća, očitovat će se i u oblikovanju orguljskih ormara.

Stalni postav 29. Iz domova u vrijeme bidermajera

Na prvom katu izložena je nacionalna likovna produkcija 19. st. i prvih dvadeset godina 20. st., u kojoj se iščitavaju različiti smjerovi i umjetnička opredjeljenja: od bidermajera, romantizma, realizma, odnosno folklorizma, historijskog slikarstva i akademizma do plenerizma, impresionističkih i simbolističkih tendencija, cezanneizma, ekspresionizma i kubističkih težnji, u koje su utkani brojni osobni izričaji.

Za razliku od većine domova koje su u vrijeme bidermajera krasili portreti, ljekarnik Mittelbach, koji je iz Beča stigao u Zagreb i radio u ljekarni Jurja Augustina u Dugoj ulici br. 14, za svoj dom je naručio sliku svoje djece kako se igraju oponašajući Posjet liječnika bolesnom djetetu.

Očuvala je nekoliko predmeta iz vremena bidermajera..