Otac je naručio Ross biff - odrezak koji je konobar odmah donio ali se nikom nije svidio jer je bio presan polupečen i još krvav.

Kako nevolja nikad ne dolazi sama, vremeplov je u 2015. upotrijebio stari Biff Tannen koji se vratio u 1955. kako bi samom sebi uručio sportski almanah sa rezultatima svih sportskih natjecanja u narednih 50 godina.

Otac mu je najblaže rečeno šmokljan čiji rječnik ne poznaje pojam ' konfrontacija ' i neprestano ga tlači stari znanac Biff Tannen, a majka mu zna potražiti utjehu u boci.

Biff Byford, pjevač metal benda Saxon, udružio je snage s časopisom Metal Hammer kako bi promovirao heavy metal kao religiju.

On je iskazan u sklonosti ostalih članova obitelji, kao što su njegova utišana supruga Linda, površni sin Happy i autodestruktivni Biff, da oko njega stvaraju priču koju svi članovi porodice smatraju iznimno ozbiljnom, a do određenoga trenutka i istinitom.

Trenutak kada se samo djelomično demitologizira slika o Lomanu događa se kada Biff raskrinkava oca u hotelskoj sobi gdje je ovaj zatečen usred ljubavne afere sa Ženom (Andrijana Vicković).

Tada obiteljski mit koji se nastavlja zbog manjka informacija ostalih dramskih likova za Willyja biva nepodnošljiv, jer je sada i njegov sin Biff u posjedu znanja o preljubu što uzrokuje njegovu autodestruktivnost i antagonizam prema ocu.

Prisutni: Baričević (Agromeđimurje), Mahnet (HPA), Trcak (Agro-Promes), Ćorić (Focus), Biff (Biff doo), Kolić (San - Budrovci), Lončarić (Agrokor), Križanić (Veterinarska stanica Varaždin), Wolf (Rovišće), Jerković (Croatiastočar), Bihar (Biomin), Kušec (SUS), Prpić (SUS).

koncert: vozim gig ko u nekoj dezinficiranoj epruveti. sterilizirani, laboratorijski uvjeti. previše pazim. idem si na k. čekam samog sebe. dobro je, publikum je strpljiv. pažljiv. pjevljiv, al ne zborno. više onako pojedinačno. ne odlaze ni puno pišat. znate, kad negdje puno njih ode pišat samo zurim u tu rupetinu ispred sebe i razmišljam dal jedino mene tako život seksualno opći il se to i drugima zna desit bar ponekad. dobro, imam zabijene sluške u uši i ne čujem ništa izvana, al fakat sam dojma da ne žamore u toku pjesama, čak ni između njih. zatečen sam, na ovo nisam spreman;))) negdje iza pola repke svi smo se malo odledili. u primozgu mi playa stingov englishman in new york, hehe pržimo svoju best buy (da, namjerno nisam napisao best of) listu pjesama, prilagođenu općim uvjetima u Fafu. s Fafom imamo sporazum o nenapadanju. a skoro nikad nismo izvan njega ni svirali. zapravo jesmo, al to više tretiramo ko godišnji odmor. tamo gdje svi kanali šljakaju, a kablovi su uredno namotani i svaka stvar ima svoje mjesto, i moto je sve ćemo napraviti, samo reci hmm, to očito nije za nas. nismo u toj misiji. ne sviramo s drveća ni jednu. s gladijatora samo 3 singla. ne pljeskam ručicama, ne crvčim, ne dižem. samo ravno čujem se genijalno s tim in earom upižđenim direktno u pult. sveti biff, bog ga blagoslovio kako je lijepo kad znaš da je sound najbolji moguć. istina, nekad je to samo za ocjenu 2, al i tada znam da za 2 ne može bit ni teoretski i da je to vjerojatno najbolji mogući zvuk obzirom na okolnosti. (jednom smo prilikom dobili bolju bibicu od dogovorene, ne zato jer je gazda napravio super posao na kartama, nego zato jer je s nama svima dokazao da mu je oprema super. znam, zvuči apsolutno anbilivbl, al to neću nikad zaboravit.) furamo do kraja, skoro dve čuke. svima je u dvorani jasno da sad ide bis osim nekom čovcu koji 9 sec nakon zadnjeg tona pušta muziku. jebiga, ne može to tako, ja hoću da sviramo još, nismo šupci da samo tako odemo. sviramo još 20 minuta. poslije giga dolaze nam neki pristojni, srdačni ljudi, zahvaljuju, rukuju se, slikaju lijepo ovdje ljudi imaju srca

I vidim ih tako natiskane kako se u milionima koprcaju na pustoj postapokaliptičnoj pješčanoj vali vrebajući žrtvu, nekoga tko se u njima prepoznaje. jer poletjet će samo ako I kad se netko u njih prišteka, ko u cameronovom blockbusteru. dječak u mailu spominje narko. narko je nastao tako što je borščak na probi krenuo vrtiti one početne tri harme na basu. odmah sam se zaljubio u taj antibasistički tretman instrumenta, zaustavio nešto što smo do tada radili i počeo sređivati borščakovo šeprtljanje trudeći se da krug ima glavu i rep. (kako krug može imati glavu i rep, pada mi na pamet?) kasnije smo, najviše tićo, kraljić i ja, razvijali stvar u raznim smjerovima. nakon početne zaljubljenosti na prvi pogled, očekivano, uvijek slijedi gnjavaža. frustracija. tako to ide.. paralelno sam, roštajući po sebi, došao do teksta koji me se, huh, stvarno ticao. jako. u to sam vrijeme proživljavao prilično bolan prekid, kako i doliči friškim drajcigerima. lunjao od neprikrivenog bijesa do totalne pekmezavosti. recimo da mi je narku uspjelo napraviti balans koji u niti jednom trenutku ne kliže u patetiku. mjesecima smo drljali po pjesmi, pun kua verzija. napravili smo stvar sa, činilo mi se, puno previše nekompatibilnih dijelova koji stalno nešto kreću pa stanu, pa malo cuknu, zatvaraju se i otvaraju ko rolete. cjelina mi nije dihtala. bojao sam se da naprosto nije dovoljno prohodna, razumljiva. meni razumljiva. ipak, ono što me konstantno klalo je oasisovski zvučni zid gitaretina u kompletnoj disproporciji s fragilnošću teksta. po tom sam se zvučnom urnebesu ispod sebe derao ko pavijan kojem upravo gule kožu. naprosto, nisam si u takvom okruženju vjerovao. a to je neodrživo, neoprostivo. nikako se nisam mogao pomiriti s tom emocijom jer je nisam prepoznavao kao svoju, nego kao pretenziju, imitaciju prave emocije. otišli smo snimati ploču u tivoli, s pjesmama kakve smo napravili u rupi. u tivoliju smo proveli mjesece. narko me sve više klao i klao, a ponajviše zato što je svima osim meni bio tak super. jednog jutra sam, ne znam točno čime ponukan, nazvao srđana sachera, svakako jednog od tri frajera čiji me rad ko balavca inspirirao da se ovim bavim, da imam band. siguran sam u jedno, njega je stvarno zaboljelo lijevo jaje dotiču li se mene babilonske baklje, radnička klasa, nena i još buljuk njegovih pjesama ili ne. sigurno nije imao vremena da se bavi takvim tričarijama, jer se bavio sobom i svojim kurcem, kako bi to lijepo sažeo biff. poslao sam mu narko i poput malog prvašića priupitao što da radim s pjesmom koja mi se čini totalni auzmeš. bez nade da će to čovjek ikad poslušati. i gle čuda zove on za par dana sacher pri aparatu. čuj, dragi dubravko ivanišu ripperu, a kaje tebi u toj tvojoj pesmici refren? ja velim sanjajući uvijek idem tebi. ma daj, kaže on, to je pripjev, refren je ono (pjeva u slušalicu) daaa li sam ja tako davan. tu trebaš očistiti šumu od drveća, dragi moj ovaaaj u holivudskim pričama moj bi lik nakon razgovora s mentorom valjda ispremiješao cijelu pjesmu (kao da to prije toga na probama već nisam pokušavao milju puta), pola toga izbacio, i ko profesor baltazar u svečanom odijelu s novim izumom došao pred svjetinu iz banda. o ne, nije bilo tako. s gospodinom s. s. - om se nisam složio ni oko čega, ali bilo je sjajno to što je i njega pjesma počela klati, do te granice da je pristao doći do nas u deželu uglavnom, nekadašnji srđan sacher, sadašnji samuel sacher i budući santiago sacher ubrzo se stvorio sa sitarom usred tivolija i tamo proveo puna 3 dana. uh, al je to neka velika stvar, pitate se? bogami, meni i danas je prva je dva dana skršio na pripremanje prstiju za sviranje sitara () jer je, žalio se, izvan forme. treći dan je snimao. to su jedina tri dana koje je proveo bez svoje životne družice otkad su se upoznali i to u društvu mekinjavaca, kojih velika većina nema pojma što i zašto je on uopće tu, jer, ponavljam, pjesma im je bila savršena, pec pec, ne diraj rođena je prozračna, bajkovita, nepretenciozna, sitarom provučena ljepotica. istinabog, predugog trajanja za singl. čim je taj sitar zazvonio, od prvog tona, bio sam siguran da mi se emocija vratila kući, ko lesie. tamo gdje je toplo i tamo gdje se osjeća dobro. hvala ti srđane/samuele/santiago za sva vremena stvar smo ostavili robertu moormanu (amsterdamskom producentu kojeg smo, btw, pozvali u studio da uvaljuje loopove i zvukiće u već gotove pjesme uglavnom, da nas modernizira, ha ha čovjek većinu vremena nije znao što da radi ni s nama ni s tim songovima mučio se po cijele dane ko vuk samotnjak u izolaciji male režije studija opkoljen čudnovatim spravicama, tipkama i šarafićima) da je remiksira. inače mrzim tipove koji su pametniji od pjesme, pa drkaju po njoj, premeću razmeću, razgrću, a sve to na bazi nemuštog loopa koji im se pričinio kao dobar nazivnik. još više prezirem sebe kad takve tipuse zovem da mi rade paprikaš od stvari zato jer nije dovoljno komercijalna. a mladi to vole nabijem i njih i sebe. ali nizozemac je zaista poštovao što smo napravili i pjesma je remiksom definitivno dobila na singličnosti. kasnije smo upravo moormanovu varijantu koristili u spotu mauricia ferlina i prilično je sigurno da je takvu najviše ljudi poznaje. suma summarum, na kraju nije ispalo ni po bendovom, ni po mojem, nego po dačerovom. tako se, dragi moji hrvati, ulazi u europsku uniju:)

Sada zvani Hurts, duo je odlučio snimiti amaterski glazbeni videospot za pjesmu " Wonderful Life ", sa ženskom plesačicom koja se javila na njihov oglas, a plaćena je £ 20 za svoj posao. [ 7 ] Nakon što su 21. travnja 2009. objavili video na njihovom YouTube kanalu, video je ubrzo postao masovno gledan, a u srpnju su potpisali sa diskografskom kućom RCA, koju vodi njihov stari prijatelj Biff Stannard. [ 8 ] Video je do danas zabilježio više od 21 milijun pregleda, čime je ušao u listu Top 200 najgledanijih videa u povijesti stranice.

BIFF: Zašto nastojim postati nešto što ne želim?

Na taj način izostali su prizori koji bi eventualno najavljivali Willyjevu smrt u automobilu, nestali su svi izvanscenski efekti, jer je u scenskom vremenu rasipanje sjemena po vrtu netom otplaćene kuće, koliko god da je djelovalo sablasno, najavilo poput stabla u Beckettovu Godotu nadu da ni Biff ni Happy nisu uzalud živjeli.

Faf ne trpi one koji ne trpe. mislim si može i tako, s tom razlikom da već vidim kako si 2 sata giga najkulerskije mumljam u bradu bez trunke grižnje savjesti. bit će dobro, tješim se. glavno je da svi skupa pokušavamo izvući najbolje što možemo. u tome je caka, a ne u nekoj idealnoj varijanti. nje nema, nigdje i nikad. biff dolazi do stagea, frende, pa tebi ništa ne izlazi iz ovog stručno zapaža naginjući se nad monitor. da, kratak sam i jasan, a pogled mi je majke bogorodice pomirene sa svim pogromima ovog svemira od početaka njegove sveukupne povijesti. prije nego sam išta dalje zucno biff će: ništa, daj mi taj in ear, piknut ću te direktno u miksetu, valjda neće riknut. ko neće riknut, pult ili moj in ear?, pitam ga. in ear, dudo, in ear. ma nema beda, često sam ovo s yayom znao radit. kužiš, stalno mi ide u crveno kad ga tako upiknem, al sprava ima limiter, ne bi trebao zgorit. ouuu-keeeeeej. valjda neće.

tonska: dudo, nema nijednog gatea, nema nikakve jeke i danas ne možeš imat in ear, okej??, raportira biff. ne kužim, odgovaram, daj mi konačno jednom reci nešto što ne znam. još prije samo 3,4 godine u sličnim bi slučajevima biff potpuno pogubio sve ganglije, neurone i protone; sad je samo nervozan, al on je rođen nervozan i svi mu idu na k. to frende, gledam ga i mislim si evo tako nekako i ja izgledam drugima valjda. zapravo nema nikakvog beda, naučili smo se snalaziti u svim situacijama, tako da praznim klubom caruje zajebancija. bez nervoze. pozitiva. tonska. droid ima show; čekira moj majk, ko zna zašto. okrenut je leđima i iz desnog poluprofila tretira mikrofon: osam osam.. osam.. osam.. (dokle, pitam se? i ubrzo stiže poanta). osam koma šessssst šeeeessssst.. (čisti lynch, sad sam siguran u to. samo čekam da se odnekud pojavi i onaj njegov patuljak) osam koma šest, urlamo od smijeha.

Star deset godina i težak 64 kilograma pas Biff krivo je procijenio da može proći kroz otvor na vratima za ubacivanje pisama i zaglavio se u domu u britanskom Fordingbridgeu.

- Biff nije jedan od najpametnijih pasa.

Svjestan teškog stanja u kojem se nalazi, osobito financijskog, za koje će uskoro saznati njegova žena Linda i sinovi Biff i Happy koji ga ne poštuju odlučuje napraviti jedinu razumnu stvar, a to je počiniti samoubojstvo i dobiti veliku svotu novaca od osiguranja.

Prvi predsjednik bio je Martin Biff, tajnik Josip Ivanuš, a blagajnik Dragutin Nemčić.

A few people on the Popjustice forums managed to work it out thanks to the Biff and Freemasons pictures, so well done to them

4. This is Biff from Back To The Future.

A producer called Biff was partly responsible for this song.

Biff is famous for making all those hit 2 wo Third3 records in the 90 s, and also did a couple of Spice Girls songs

Svjestan teškog financijskog stanja u kojem se našao, za koje će uskoro saznati i njegova žena Linda te sinovi Happy i Biff, Willy odluči počiniti samoubojstvo i dobiti veliku svotu novca od osiguranja.

No, osim nesretne sudbine Willyja Lomana jednako bezperspektivna budućnost čeka i njegove sinove, a na vidjelo izlazi i stara pogreška koju mu sin Biff nikad nije oprostio.

Richard " Biff " Stannard je u intervjuu za ' Gay Times ' međuostalim govorio o Kylie i o njezinom novom albumu na kojem on radi s njom

M kaže da će sad stavit cavea, on je, citiram je, jako zabavan. ponovo sam zaćorio. vukova gorica. uuuuuu, budim se, pa mi smo skoro doma junior na suvozačkom spava, floyd stalno drka da mu se pojača i smanji grijanje, kardinal spava ko mrtvaci iz tarantinovih filmova s glavom otpalom prema naprijed, biff je onesviješten još od polaska. droid? droid je točno ispred mene, al ja ovako ne mogu zaključiti u kojem je agregatnom stanju. naime, isto je i kad spava i kad ne spava. samo eksperti vide razliku. šinec cucla 3 kutiju pljugi u drugom kombiju s drugim drajverom. pravi se da ga nije bilo strah.

Groove Armada, Kylie, Biff - piše pjesme s Kylie... tko još

Pjevač Saxona Biff Byford vodi kampanju koja ima za cilj učiniti heavy metal religijom u Velikoj Britaniji

U kampanju se uključio i Peter ' Biff ' Byford, lider kultne rock skupine Saxon, koji je istakao da bi u idućem popisu stanovništva u Velikoj Britaniji, u polju u kojem se upisuje vjerski status - trebalo biti ponuđeno i ' heavy metal '