I ovdje su bifore (dva povezana prozora).

Autorica izložbe, kustosica Muzeja grada prof. Danka Radić, koja je pet godina sustavno pripremala izložbu, istaknula je: " Trogirske plemićke obitelji ukrašavale su portale svojih palača, umetale grbove na bogato isklesane bifore, trifore, lunete, vijence, stupove, kapitele, nadvratnike, dovratnike i drugo, i to s prepoznatljivim stilom, oblicima gotike, renesanse i baroka.

Na vanjskom licu crkve raspoređene su plitke lezene, gusto poredane u prednjem dijelu crkve (gdje visinom sežu do krova), a široko razmaknute na apsidama, gdje su međusobno povezane slijepim lukovima. na južnom i sjevernom zidu između lezena nalaze se bifore.

Prostoriju za zvona obrubljuju dva istaknuta zidna vijenca, a između njih sa svake su strane visoke, uske bifore.

U Plominu je najvrjedniji objekt jednobrodna crkvica sv. Jurja Staroga iz XI.st., izvorno romanička (bifore), nekad župna crkva, a potom bratovštinska crkva plominskih ribara i pomoraca.

Sjeverni zid koji nije izvorno sačuvan najverojatnije je bio istih karakteristika kao i južni, te je na gornjem dijelu isto tako imao bifore, a na donjem dvoja vrata.

To su kameni kip sv. Vlaha, djelo Ivana Duknovića iz 1503., glava dječaka s bifore Kneževa dvora iz 15. stoljeća, majstora Jurja Dalmatica, te dva reljefa sa sv. Jeronimom, nastala u radionici Nikole Firentinca i Andrije Alešija u istom razdoblju.

Na južnom zidu crkve nalazile su se dvije bifore, od kojih je jedna naknadno zazidana, dok je druga i danas u funkciji prozora.

Međutim, nikada nisu bili zanemareni gotički prozorski otvori te su do danas bifore u prvom katu ostale neoštećene kao i veće bifore na katu lože za zvona.

Donje bifore su starije i mogle bi se datirati oko 1377. godine kad je izgrdađen i ulaz u zvonik, dok su bifore na sve četiri strane lože za zvona mlađe, a mogle su biti postavljene oko 1445. godine kad je crkvu u gotičkom stilu prošitivao majstor Juraj iz Zadra.

Postoji verojatnoća da su te bifore izvedene u stilu cvjetne gotike kao rad onog istog majstora koji je dotirao DIE.

Manje kasnije pregradnje bile su uglavnom nakon 1732. Pri restauraciji 1971. otvorene su u visini matroneja na jugozapadnoj strani (ranije zazidane bifore).

I u središnjoj Istri podižu se utvrde, burgovi feudalaca, od kojih su tek rijetki preživjeli u fragmentima, poput palače u Motovunu, najveće romaničke palače u Hrvatskoj, gdje kroz kasnije pregradnje proviruju romaničke bifore kubičnih kapitela.

Od 1997. godine u kripti se provode zaštitini radovi pod nadzorom Konzervatorskog odjela iz Rijeke, a 1998. otvorene su tri (rano) romaničke bifore s nalazima ranosrednjovjekovne kamene skulpture.

Renesansni zvonik na preslicu, s osmerokutnom kupolom, s četiri ukrasne bifore, kamena skalinata pred fasadom, kamena balustrada naokolo.

Velike bifore, dvodjelni prozori simetrično su raspoređeni na katovima, a bogato ukrašeni balkon daje cjelini reprezentativni, svečani izgled.

Pri obnavljanju je pročelju vraćen prvotni gotički stil stavljanjem gotičkog prozora, bifore, a temeljita restauracija u tom duhu izvršena je 1973. kada je prilagođen i prezbiterij.Samostan je bio jedno od sjedišta provincijala Provincije Sklavonije sv. Serafina, pa sjedištem Provincije sv. Jeronima, izuzevši razdoblje između dva svjetska rata kad je Zadar Rapalskim ugovorom pripao Italiji i samostan od 17. studenoga 1923. do 20. prosinca 1948. bio pripojen Provinciji Gospe od Loreta u Markama, Anconi.

Tlocrtno razveden i izrazito visok prostor kapele ujednačeno osvjetljavaju visoke monofore i bifore.

Za vrijeme restauracije 1971., kako je poznato, otvorene su u visini matroneja na jugozapadnoj strani (ranije zazidane bifore).

Shema postupnog, tektonski logičnog rastvaranja odozdo prema gore javlja se u udvojenoj varijanti: nakon monolitnog prizemlja svaka je strana zvonika podijeljena vertikalno na dva dijela, pa se u svakom od njih nižu monofore, bifore i trifore do jedinstvene završne kvadrifore petog kata.

Katovi imaju kasnogotičke bifore s okruglim lukovima.

Oltarski dio je osvijetljen s tri gotičke bifore.

Sjeverno i južno nalaze se po tri gotičke bifore koje osvjetljavaju lađu hrama.

Dvodijelni otvori za zvona, bifore, prilično su uski, a iznad njih, na svakom od četiri kuta, nalaze se kameni šiljci kao ukrasi na masivnoj građevini.

Ispod slike ugravirana je i godina lijevanja zvona - 1458. Zvonik je visok 25 m, krase ga polulučne bifore, sat koji miruje, nizak osmerokutni bubanj koji se nastavlja piramidom s metalnim križem.

Visoki toranj sa šiljatom kapom ima pri vrhu bifore nad kojima je sat.

Na gl. pročelju očuvani su ostatci središnje bifore (obnovljena 2003) i dvostruka lebdeća slijepa arkada iznad nje; začelje ima niz lebdećih slijepih arkada ispod zabata.

XII.st., neposredno prije nego što je nastala zidna slika, o čemu svjedoči oblik bifore i slijepe arkade.

Dvodijelni otvori za zvona, tzv. bifore, sagrađene su na dva kata zvonika, a cjelokupno zdanje završava uskom piramidom sa čijeg je vrha zub vremena skinuo metalni križ.

Na izložbi je predstavljeno srednjovjekovno groblje (od 11. do kraja 15. st.) na lokalitetu Suhopolje-Kliškovac sa tri horizonta, crkva iz 15. st., nakit, oruđe i oružje, novac, ulomci keramičkog posuđa, ulomci gotičke bifore i vrlo vrijedan brončani okov korica knjige s kraja 15. st.