Bilo je učenika, koji su bili svaki dan bijeni po plećima, po glavi, po rukama, po stražnjicama, po nogama - bijeni šakom, ravnalom, šibom, batinom i nogama.

Pobili su sve stanovnike toga sela koji su se u trenutku napada tamo zatekli: ubili su 16 mještana, među kojima i dva brata, Daria i Tomislava Jurić, stara dvije i četiri godine, koji su bijeni u krevetu zajedno sa svojom mamom Verom.

Dalje kaže Gonzaga: Neka je dosta reći da (franjevci) živu u vječnoj pogibli života i da često, prečesto bivaju bijeni... i premda braća rijetko kad borave u samostanu, jer su radi duhovnih poslova stalno rastepeni po selima i trgovištima, ipak je ondje toliko mnoštvo katolika, a svećenika tako malo da ne mogu ni najprečim duhovnim potrebama naroda udovoljiti, tako da su roditelji prisiljeni djecu nositi na krštenje i po 10 do 12 sati daleko...

Bijeni plačenik Zapada.Koja budala mu može vjerovati? Poziva Izrael na aresiju na vlastitu zemlju? Pa jeli to uopće Srijac? meni ček on ni nema semitsku fizionomiju.mislim da je u pitanju neki agent iz Evrope. prikaži cijeli komentar

Pogledaj kako su mi obrazi bili zaušnicama bijeni.

Podjednako to potvrđuju i francuski poslanik u Carigradu, Jean de la Vigne, kada sredinom 16. stoljeća smrtno bolestan žuri sa svojom pratnjom prema Dubrovniku, kako bi umro u prvom slobodnom kršćanskom gradu, i Ida von Düringsfeld, kada zapisuje rečenicu: Koliko god je za mene ono neeuropsko u Dalmaciji bilo zanimljivo, ipak sam se veselila, kad sam u Dubrovniku opet našla Europu, i njen suvremenik, Johann Georg Kohl, koji svoje razmatranje o posebnosti Dubrovnika poentira rečenicom: Kao krijesnica na tamnom zidu, kao svjetionik na pustoj obali, tako je mali grad sjao na rubu velikog trupa. O domorocima, dakako, ne treba ni govoriti; dovoljno je možda citirati Luja Vojnovića koji Dubrovnik opisuje kao mali bijeni stan na ždrijelu varvarskoga svijeta.

T igrove, koji provode život z bijeni u male kaveze i izgladnjivani su do te mjere da njihovo krzno visi s kostiju, bešćutno ubijaju kako bi krasili domove elite, dok se njihove kosti melju za vinski tonik.

Sjecam se primjera kad je neko od bosnjacke dijaspore preko veze nagovorio neke velike danske investitore da grade eksluzivni hotelski kompleks u Neumu, sta se desilo, ljudi su dosli i radili konrektno na tom projektu, cini mi se da su jedan Danac i jedan Bosnjak koji su radili za tu dansku firmu bili bijeni.

Evo, mi se baš suočavamo sa slučajem bijenja drugih jer su oni bijeni

Od ostalih nasilnika, vjerojatno nisu bili bijeni oni koje su roditelji napustili ili su živjeli s njima, ali nisu obraćali pažnju na svoju djecu.