Prekopavala sam po ormaru i nasla neke stare biljeznice, a medju njima i zadnji dnevnik.. eh da.. gomilu smeca se tu nadje, ali nekako.. tesko se rastajem od tih nekih stvari.. previse je uspomena u njima, pa makar i ne bile sve lijepe.. svaki put kad ih vidim kazem da cu ih baciti kod sljedeceg spremanja, a onda opet uredno slozim na najzadnju policu da skupljaju prasinu..

Jedna od ukupno tri biljeznice u kojima je kompletna evidencija dogadjanja unutar ducana je kod mene; ostale dvije su nakon razgovora u policiji nestale...

Ovi tu pozeri na slici su ocito neki fejk jer ja ovdje na stolu ne vidim NIKAKVE biljeznice, knjige, zbirke, olovke, koka kolu i ostalo.

Doista, to su upravo oni koji dieci iz drugoga razreda osnovne skole pokazuju slike golog muskarca I gole zene, dok dieca zapravo skrivecki pogledavaju na Betmena na koricama biljeznice...

[ flag 0 ] nekako sam se nasla pred policom u sobi (metallica je svirala u pozadini makar to nema bas nikakve veze s bilo cim osim da je glazbena pozadina opcenito najcesce prisutna cijelo vrijeme i ima se naviku pretvoriti u [ flag 1 ] flash-back triggere (sto zna biti prilicno smijesno za objasniti koji put, pjesma totalno nevezana uz dogadjaj ali se slucajno nasla tamo, ili gadno - ako se uz sjecanje povuce i emotivna komponenta koja je bila prisutna at the time.. makar, vrijeme nekako otupi ostrinu osjecaje pa nisu onoliko jaki.. but the memory remains (i volim sto je tako usprkos svemu)) [ goto flag 1 pa se vrati ovamo ] ili, kao u ovom slucaju, soundtrack - and the phantom of the opera is here, inside my mind) [ goto flag 0 pa.. you know the drill ] i bez nekog velikog razmisljanja the box mi se nasla u rukama (ok, trebalo je maknuti hrpu starih drva znanja, cosmopolitena (iz mladjih dana, what the hell was i thinking) i neke dvije biljeznice sa poljepljenim slikama zivotinja s nje bez da se knjige (desetak poprilicno teskih enciklopedija) koje je ta hrpa drzala uspravno sruse meni na glavu ili da mi nesto padne iz ruku i tresne na pod (vjerojatnije, na moje prste)) - uspjelo je, bez zrtava.

Ja sam se trudnoćom udesila podosta prije tebe (na drugoj godini faksa) pa nisam imala priliku nikad više te sresti, ali uvijek ću te pamtiti s prvog predavanja kad si mi ponudila papir jer sam, ajme, došla na faks bez biljeznice.

Na svom " radnom " mistu Adrian pokazuje tati svoje biljeznice i radove (ovde su sve knjige i vjezbenice u skoli)

Miljenko Jergovic: pisac, kolumnist u globusu, predsjednik zirija vebezea za roman godine, urednik jedne biblioteke u vebezeu, urednik casopisa fantom slobode, izdao zadnju knjigu u jutarnjem a i reizdao mamu leone, opet u jutarnjem, dobio nagradu jutarnjeg prije par godina, povremeno pise i u jutarnjem, a sad kao pizdi na jutarnji Ante Tomic: pisac, kolumnist u jutarnjem, dio mocne gomilice utorkasa, to je za neupucene nesto kao pododbor faka u splitu Jurica Pavicic: pisac, filmski kriticar i kolumnist jutarnjeg, utorkas, urednik casopisa fantom slobode, knjige objavljuje kod nenada rizvanovica u vebezeu Boris Dezulovic: pisac, kolumnist u globusu, utorkas, dobio lani nagradu jutarnjeg iako je, i po opcem misljenju i po naknadnom priznanju zirija, sumski duh gorana samardzica bolja knjiga Zoran Feric: pisac, fakovac, clan upravnog odbora hadepea, kolumnist u nacionalu, dobio nagradu jutarnjeg Branko Cegec: vlasnik izdavacke kuce meandar koja katkad objavljuje mladje pisce, urednik casopisa tema, sef goranovog proljeca Miroslav Micanovic: urednik casopisa quorum, vlasnik naklade md, koja je objavila cijelu silu mladjih pisaca Roman Simic: pisac, fakovac, urednik casopisa quorum, nije nigdje kolumnist, ali je zato urednik u izdavackoj kuci profil, gdje i velimir viskovic, alfa i omega cijele scene Renato Baretic: pisac, utorkas, kolumnist u slobodnoj dalmaciji, knjige izdaje kod krune lokotara u izdavackoj kuci agm Robert Perisic: pisac, knjizevni kriticar u globusu, uredjuje knjige za Ghetaldus optiku koja je objavila Kresimira Pintarica, Damira Karakasa i ostale, nastupio na faku iako ih je kasnije nesto kritizirao Borivoj Radakovic: pisac, jedan od osnivaca faka, urednik jedne biblioteke u vebezeu, povremeno pise za jutarnji gdje nas je sve izmorio svojom polemikom sa vedranom rudan Edo Popovic: pisac, fakovac, urednik u izdavackoj kuci sysprint, cini se pomalo marginalan lik u cijeloj prici o strukturama moci, ali ostaje cinjenica da je zapoceo harangu protiv vedrane rudan, objavio ljetos knjigu u jutarnjem gdje i povremeno nesto pise pa mi se cini vise kao neki topnicki izvidjac nego dio zapovjednistva Vedrana Rudan: knjizevnica, ima kolumnu u nacionalu, nastupala na faku iako se kasnije ispickarala sa organizatorima, knjige objavljuje u ageemu kod krune lokotara Milana Vukovic Runjic: knjizevnica, urednica izdavacke kuce vukovic i runjic, kolumnistica u globusu, pise ubitacne knjige koje nitko od kriticara nije potaracao Velimir Viskovic: predsjednik hrvatskog drustva pisaca, urednik casopisa knjizevna republika, urednik casopisa sarajevske biljeznice, clan zirija nagrade jutarnjeg lista, urednik u najvecoj izdavackoj kuci koja izdaje i nove hrvatske pisce tj profilu, predsjednik vijeca za knjigu pri ministarstvu kulture, pisao kritike u feralu i tako dalje Jagna Pogacnik: kriticarka jutarnjeg lista, clanica zirija nagrade jutarnjeg Zdravko Zima: kriticar novog lista, clan zirija nagrade jutarnjeg Gordana Crkovic: kriticarka ferala, urednica na hrvatskom radiju, ocito preuzela gazu od viskovica, clanica zirija nagrade jutarnjeg Ivica Buljan: urednik kulture u jutarnjem listu, predsjednik zirija nagrade jutarnjeg i urednik knjiga za kioske, ukljucujuci ove koje su usle u uzi izbor za nagradu Drago Glamuzina: glavni urednik u profilu, uz bok viskovicu i romanu simicu, prije u nacionalu bio zamjenik glavnog urednika Dalibor Simpraga: pomocnik glavnog urednika za reviju i kulturu u globusu, zamjenik glavnog urednika casopisa fantom slobode, prije bio u nacionalu, gdje i drago glamuzina, nastupao na faku Nenad Rizvanovic: jedan od osnivaca faka, urednik u vebezeu, jednoj od izdavackih kuca koja izdaje nove hrvatske pisce, clan zirija vebezea za roman godine Ivica Ivanisevic: pisac, utorkas, urednik kulture u slobodnoj dalmaciji koja je odnedavno u vlasnistvu eph, clan zirija vebezea za roman godine Kruno Lokotar: jedan od osnivaca faka, urednik u izdavackoj kuci agm, nije ni u jednom ziriju, objavljuje grozne knjige tipa gori domovina Ervin Jahic: urednik u izdavackoj kuci vebeze, clan zirija vebezea za roman godine, urednik casopisa poezija Lebowski: pisac, kolumnist u cosmopolitanu, potpuno nevazan lik za ovu pricu ali ubacen ovdje kao kukavicje jaje da bi se njegove neprijateljice nasladjivale pa napisale koji komentar pa da udjem na listu cool blogova

/ laufer/uh, evo napokon nadjoh chasak za moj blog. ne znam ni sama dal da ga potpuno zaboravim i zapostavim pa kad vremena budu bolja nastavim il da ga ovako svako tolko kad u petak navecher ostanem doma i imam vremena napiskaram, za svoju dushu... dosta sad o tim sranjima... dakle, shto sam bacila zadnjih par dana a da je bilo dovoljno zanimljivo da unidje na ove stranice? jednu teglicu od meda. inache taj med nisam nikad jela, mislim, ne jedem ga ni sad, nego mi samo za chaj sluzi, al nekad ga ni u chaj nisam stavljala nego samo shecher, al onda kad sam ga otkrila WOW. tako, sad ga krcam i bash mi bude fin. al onako sam, il na kruhu no way. a i ovako ga ful brzo potroshim, ovisi kolko mi se da radit chaj, a sad sam trenutno u nekoj manijakalnoj fazi pa ga stalno radim. taj chaj je neki domachi, to mi mama nabavi u puli, al must admitt, ne primjetim ja neku razliku od onih tvornichkih. jedino shta mi je bed jer sam alergichar i kao mogla bi imat reakciju na neke cvjetne tj. livadne medove. al takav sluchaj do sad nije primjechen. a ta alergija pricha za sebe. osim kihanja i svrbeza nepca i ochiju koje sam nauchila i mogu suzbit tabletama i kojima znamu uzrok, svako tolko dobijem uzasan osip po nogama, od koljena na dolje, al ne mogu primjetit neki pattern po kojem bi se to pojavljivalo, ono, samo me uhvati. grozno. izgledam ko njemac koji se preprzio na suncu. i onda nestane... a boh. bacila sam npr. i rachun, markicu i sve shto ide s tim od mojih novih rukavica. dopizdilo mi je, trazim rukavice vech tjednima (dobro, ajde, ne doslovno), nechu kao kozne, nechu neke skupe jer kontam da cu ih ionako izgubit, i onda sam danas u plejlajf u nashla neke za 50 kn i ok su, one sa 1 prstom, onako djechje, probam, ok su i kupim. vuna/pamuk. jedino je bed shta sam onda skuzila da su mi malo velike, tj. labave su, ne prijanjaju onako kako bi trebale... al, stavit cu lastik pa ce bit ok. i, da, neki dan me uhvatila manija i pobacala sam sve biljeznice iz statistike, moje i od ljudi koji su mi bili posudili. mislim, ionako, koji ce mi to q? ispit sam proshla, a da me to sad zanima i ne bash, a ionako postoje knjige uvijek. al uvijek mi to oprashtanje od tih shkolskih biljeznica teshko pada. zato uvijek iskoristim te napade pa sve pobacam. i bacila sam jednu spuzvicu kojom sam si ochistila patike od blata u koje sam zapala na putu na ozric tentaclese u mochavaru. kao, idemo mi bajsom, i frend ljevo, ja desno, ja u blato, on ne. tako sam zagazila da mi je kotach ono do pola bio prljav, a patike do vrha, s tim da mi je blato ushlo i unutra i zaprljalo charape. pa me onda cimerica nagovorila da ochistim te patike, poshto je nepristojno okolo ichi s prljavim patikama, pa sam ih malo s vodom isprala. poslije sam skuzila da ih nisam skroz dobro ochistila, al sad vishe nemam spuzvicu da to napravim, pa chekam da ih kisha ispere. so long

Opaska: listici biljeznice trepere na povjetarcu izazvanim ventilatorom u punoj pari.

Dakle ukratko ja sam onaj biser cija je prva recenica upucena tebi bila " Zar i ti kopiras nesto od njega " (misleci pritom na Stiva ili Danijela ako ti je to poznatije iz tvoje grupe na prvoj godini) jednom davno ispred oglasne ploce sa rokovima, ja sam takodjer lik koji ti je dosadjivao prilikom priprema za kolokvij iz fizike i nekih zaostalih priprema za IGD, koji je stajao iza tebe jedanput ili dvaput u redu za nazovi rucak u kantini fer-a, progovorivsi pri tom ukupno 3 recenice na prvoj od tih prilika, pricala si o tome kako ste nedavno ti i kolegica stajale iza para koji se je svadjao cijelim putem da bi na kraju izasli iz reda koliko se sjecam, i tih momenata nema jos puno koliko me pamcenje sluzi, jedno bok dok si telefonirala ispred cvjetnog jednoga dana na pocetku ljeta, a ja prolazio pored sa vec spomenutim Danijelom i par posudjivanja biljeznice iz fizike, od koje si rekla da imas i boljih.Ako si dosada povezala tko ti to u stvari pise, vjerovatno se pitas zasto to radim, ili u svakom slucaju zasto sada.Ima vise razloga od kojih vecina ni meni nisu potpuno jasni, ali u svakom slucaju jednom si se slozila sa mojom konstatacijom da si izgleda nemamo sto reci osim bok.To ipak nije u potpunosti tocno, jer bar s moje strane ima i ponesto osim toga.Znam da je sada kasno za to, ali stara poslovica kaze bolje ikad nego nikad, ne znam da li je to tocno, medjutim znam da postoje neke stvari koje ti nikad nisam imao snage reci u lice, a za koje ne zelim da vjecno ostanu neizgovorene sto bi se kako sada stvari stoje upraavo dogodilo, ako ostanem pri klasicnijim oblicima komunikacije, ili u ovom slucaju prije nekomunikacije.

Evo tocno cu sad ici to napravit i prepisat tocno iz biljeznice kako sam dobio odgovore te ako netko vidi da sam krivo zbrojio neka eto me nagovjesti

... dok tiho koracam hodnicima svojih misli slusam kako valovi zapljuskuju neku davno zaboravljenu olupinu nekad sjajne barke barke sto plovila je daleko iza sedam mora i sedam planina slusam kako vjetar huce i to me dira slusam glasove sto dopiru iz daljina cutim radost jos jednog vira i osmijeh sunca sto se skriva tiho koracam dalje hodnicima svojih misli i slusam pricu sto me prati dok usnama lagano sviram melodiju tvojih sapata na mom jastuku dok spavala sam u tvom narucju ta, jos mirisem na tvoje dodire i poljubce jos cujem kako gledas me svojim koracima i hodas pored mene kao da to cinis svaki dan kao da tu sam i disem na tvom ramenu dok sklapas svoje biljeznice osjetim kako smijes se i ljubis obraze crvene i ne nije ni mjesto ni vrijeme izmedu nas nista ne postoji izmedu nas samo ti i ja bez igdje ikoga u prostranstvenom svemiru snova nasih misli mi zivimo iz dana u dan kao jedno bice i zastaje mi dah kad vidim tvoje lice kad vidim kako priblizavas mi se drhtim od srece sto samo minut i tvoje ruke grlit ce me...

Moram napomenuti da ja za ovaj njen Dnevnik nisam znala dok ga je vodila, nasla sam ga puno, puno kasnije - iza svoje sobe moja kci ima malenu ostavu gdje su osim ostalog drloga i stare skolske knjige i biljeznice.

mila spakirala si sve barbie biljeznice, gumice, siljila, pernicu i sve stikle koje ces jos prerast i dokotrljala si se u zagreb da napravimo zenu pravu od tebe, ziher do sada ima neki fax za pederluk i ja bi trebala bit dekanica deffo: lol:

Driveri i knjizice od kompa su u najmanjoj i uz to pokoji kabel viska, putna torba koju vec dugo trazim bila je slozena na dnu jedne vece kutije.. knjige s faxa koje mi vise ne trebaju ali ih eto, cuvam, biljeznice s predavanja isto tako.. mala kutija s plavim logom bila je prepuna sitnica.. razni papirici, vrecice od secera, istrosene kemijske (ali svaka sa svojom pricom), jedan bombon, omot od zvakaca sa zapisanim datumom, izrezbarena drvena ogrlica, mali srebrni reket i narukvica presarena da bih je nosila ali je draga uspomena..

Drzao sam svoj prvi govor u zivotu, 13 - godisnji djecak jos slabih ruku, dali su nam rakiju, posli smo cijelo drustvo iz grada u vukojebinu gdje su ti njegovi roditelji htjeli okititi grob, moja je simpatija povratila u autobusu, ovdje se seljaci ne peru nakon poroda, ja najmladji, u bijeloj kosulji, imao sam tremu, s papirom formata A 4 istrgnutim iz biljeznice ispred sebe, mrtav je djecak zaudarao izlozen pokraj traktora, kosti mu je pojelo, bio je dvije godine stariji od mene a uvijek sam ga mogao istuci, lomljiv i blijed zaudarao je jos u bolnici, trebalo je stogod o njemu napisati, pisao sam jucer cijelo poslijepodne, nisam znao sto, ali nisam se mucio, osjetio sam strast, divio sam se svojoj koncentraciji, kombinirao sam rijeci, cak sam bio iskren, Zoki je imao crne podocnjake i piskutav glas, u grob se taljigao na seljackim kolima, pobacali smo vijence u njih, a onda i mi posjedali, mlada druzba mrtvacka, dug je put do Krstinje, to je totalna zabit, u koju sam sljedeci put dosao nakon jos trinaest godina, i to na tenku, nocili smo ondje, pa se pucalo, u zoru na brdu gledam katnicu bez fasade, iza je dvoriste, daske prebacene preko kozlica, po njima prasetina, mladi luk, boce sljivovice i vino, naglas citam a babe placu, njegova mater kima glavom, svi u mene zure, kad zastanem, preskocim rijec, cujem muhe, rakija me grije, citam glasnije, o vjecnom prijateljstvu, i svice nad ovim opustjelim srpskim selom u kojem sam tako uspjesno zapoceo spisateljsku karijeru. lecenipravoslavac 08.12.2006. 16:12... slushaj, moguci nemanja, za normalnih dana ne bih se osvrtao na tvoje nebulozne i nepotkrepljive zakljuchke-optuzbe. ali kako danas i tako nemam kuda ili shta, ili sam usled protivprirodnog nasilja nad duhom i telom emocinalno drmnut i nachet, tvoje praznoslovlje vredja, zove na dvoboj i iziskuje zadovoljenje. na obostranu srecu vec u neznom dobu od 6 - 7. godina shvatio sam nedomislivu izlishnost objashnjavanja bilo kome bilo shta. sve tvoje zamerke na moj rachun posledica su upravo tvojeg trabunjanja ovde i zelje da ti se anonimnom neznani dive. moja deformacija, ili kako ti vec to pogreshno nazivash, ogleda se jedino mozda u chinjenici da sam lishen osnovnog svojstva i jalove strasti ljudi koji ovde saobracaju - a to je...? ti cesh mozda i sam znati, ah tako okretan i nemilosrdan na jeziku u obrachunu protiv trovacha omladine, tuzioche moj dragi. da sam danas sposoban za ljubav u svetovnom ruhu - sigurno bih te voleo, nemanja. ali, avaj, sve je otishlo u kurac, kako to moj dragi, poshteno-neuki izgnanik peva.

jasno da se radi o osobi koja je u stanju desifrirati i najsofisticiranije poruke iz ove robijeve biljeznice -:))) takvi mozgovi su nekad u ww2 desifrirali nacisticku enigmu a radili su predano 80 i 90 - ih na destrukciji i abortiranju jugofasizma iz hr

Adrian pokazuje baki, tati, Peru i Matildi svoje misto i radne knjige (ovde sve knjige i biljeznice su u skoli a dica u ruksaku nose exstra robu, voce za marendu i po koju sitnicu) I mama oce vidit sta sve potomak radi u skoli.

ja sam uglavnom biljeznice nosio i piso desnom nogom u njih: D

Ako pri tom imas doma jos jedno starije koje trazi paznju za neke sasvim obicne stvari (tipa pomoc kod zadace npr.) dok mali ne zeli istovremeno raditi nista nego li unistavati skolske biljeznice, sarati po njima, gadjati brata igrackama itd... nemas druge nego poslati ga malo na hladjenje.

Kada i dodju u skolu, mnogi dodju bez iti jedne biljeznice i udzbenika.

slikala sam svoje knjige i biljeznice al nekaj nemrem obajvit fotke ma, nema veze

Prikazana je djelatnost ucenika i profesora na novi nacin obrazovanja na daljinu od pristupa na CARNet, izrade digitalnih udzbenika, izrade e-uradka, e-biljeznice, e-programa do maturalnih radova na Internetu kao i samo polagane mature.

nocas moja djeca odlaze na more... tata je vec rezervirao kucu na murteru, sve je isplanirao.... ali mene toliko muci taj strah, toliko sam jadna i tuzna.... od jucer sam na godisnjem, i napokon mogu biti sa njima, a on mi ih oduzima.... i jos ide na more sam sa njima, znaci morat ce ih nadgledati 24 h sam.... hoce li to moci??? jesam li uzasna sto mu ne vjerujem??? mislim, ipak im je on tata, i valjda zna sto je najbolje za njih. veselim se sto idu na more, nisu bile vec dvije godine, ali strah me sto idu samo s njim.... cak me i zvao da idem s njima, ali ja si to nazalost ne mogu priustiti... ne smijem potrositi ni kune, jer cuvam novce za skolu... da lijepo obucem dijete, da ima anatomsku torbu u paru sa pernicom, da ima papuce, biljeznice, sav pribor.... a i uvijek se stavljam u tuđu kozu, pa sam zamislila kak bi bilo meni da moj decko ide sa bivsom na more..... huh, mislim da bi pukla..... nisam mu to ni spomenula, mada znam da se nebi puno bunio, ali je pitanje sta bi mu bilo na srcu.... molim vas, pomozite.... dali se netko nasao u takvoj situaciji, jeli se netko toliko bojao pustiti dijete samo nekuda na par dana sa tatom???? jesam li paranoicna??? jer ipak, on im je tata....

svakako smo doprinjeli da mnogi konzumenti ivancicevog stiva iz biljeznice i ostalih nacina mrznje hrvata koje koristi, u shvacanju, predstavlja balkanski spoj agresivne gluposti.

Radi se o prilogu u kojem prof. Petar Mladinic iz V. gimnazije (zajedno sa gdjom Findak) prodaje floskulu o tome kako je moguce matematiku raditi bez biljeznice i kako oni u V. gimnaziji rade s najboljim matematickim softwareom na svijetu.

PAOLA Zvana Paulina rodjena je 4.3 - davne ' 91 ima 16 godina rodjena je u Puli i tamo je zivjela do svoje 12 god ima malog bracu i polusestru anu voli ici u Pulu jako jako ide za frizerku voli jest prstice sa sirom i kifle pije sokove po 2 kune i ice coffie voljela je previse jednog decka trenutacno hoda s nekim tomom (vec 3 mj) ima krem i svjetlo plavu jaknu ima uzas puno lancica i prstenja ima najljepse nokte u skoli prozvana je najljepsom osobom u razredu ima cizme iz borova poluplavusa je voli cevape iz makendonke voli twix topix kit ket i snikers ima neki cool korektor ima neki samsung novi mobac ima sve biljeznice iz Pule (normalno tamo su boljeznice 20 puta ljepse) voli jest hranu koju Mili StvoR donese u school voli ici na kavu u monte karlo pusi plavi walter i to joj je super obozava onu kroasanu 7 days moze popiti uzas kava dnevno... eto toliko o mojoj paulini pusica

/ mance/pochet cu pisat ispod naslova autore navedenih lajna, jer i oni zasluzuju pochasti. bacila sam danas dvije biljeznice koje su me vjerno pratile zadnjih par mjeseci, mozda cak i godinu dana. jedna je bila bijelo plavo crvena, dominantno bijela i na njoj je pisalo bananas, i bila je mala bez crta. druga je bila dominantno crvena sa crnim nechim na koricama a unutra je imala crte, a bila je isto mala. njihov sam sadrzaj vjerno prenijela u jedan rokovnik vecheg formata i ozbiljnijeg izgleda, neshto urednije i lijepshe organizirano nego shto je bilo u njima. a sadrzaj se uglavnom sastojao od nekih crtica (imena autora, bendova, filmova, nepoznate rijechi, izrazi, povijesni dogadjaji...) koje bi pokupila negdje, u nekoj knjizi, filmu, od nekog, i koje bi trebala podrobnije istraziti, odnosno prochitat, pogledat ili nabavit mojih spika, zapazanja, projekata, misli, akumuliranih kroz tih par mjeseci... i sad taj rokovnik furam sa sobom. omnia mea mecum porto. (a fino mi je i to vino zvano porto:) i bacila sam rachun, vrechicu, i one folije u koje su mi bili omotani cedei koje sam kupila danas, prazni, ali ce postat puni (glazbe) do slijedecheg tjedna. cant wait. virgin suicides od air-a... samo tu cu rechi:)

Kod nas nije bilo bas takvih sranja kao sto su neki pisali, ali su klupe letile kroz prozor, palile se knjige i biljeznice ispred skole na kraju godine, i to je ubiti to...: D Eh da, kad god bi dosla neka nastavnica na zamjenu, ako nije odmah pokazala autoritet, brzo bi izgubila zivce... xD