Voda ne samo da usvaja jedinstveni uzorak za prilagodbu biomolekula (i izravno utječe na precizan trodimenzionalni oblik tijekom formiranja biomolekula), već je također odgovorna za većinu električne aktivnosti biomolekula zbog međudjelovanja s njihovim dipolnim momentom.

Jedan od najznačajnijih okolišnih čimbenika koji potiče proces starenja je oksidacija biomolekula u kojoj važnu ulogu imaju reaktivni kisikovi spojevi (slobodni radikali) koji između ostalog uzrokuju i starenje kože.

U takvoj reducirajućoj atmosferi električna bi aktivnost mogla katalizirati sintezu nekih osnovnih biomolekula (monomera), poput aminokiselina.

U proljeće 1951. godine na jednom znanstvenom skupu o strukturi biomolekula, predavanja Mauricea Wilkinsa o molekuli DNA te Linusa Paulinga o zavojitoj prostornoj građi nekih proteina pobudilo je znanstvenu znatiželju mladog američkog zoologa Jamesa Watsona.

U listopadu iste godine on odlazi na Sveučilište u Cambridgeu da bi istraživao strukture biomolekula.

Kako svi oblici života koje danas imamo na planetu imaju zajedničko porijeklo, prema tome imaju i slične biokemije, kao što su genetski kod i stereokemija mnogih biomolekula.

Iako postoji ogroman broj različitih biomolekula, one se često sastoje od istih jedinica koje se ponavljaju monomera, ali koje se ponavljaju u različitim sekvencima.

Planira rad proširiti i na područje hematopoetskih matičnih stanica - stanica iz kojih nastaju krvne stanice, te bi volio proučavati površine s ugrađenim nanocijevima kao potencijalne sustave transporta lijekova i drugih biomolekula.

Bioinertni kvaternarni sustav Agilent 1260 Infinity LC rješenje je za analize velikih biomolekula.

Dizajn novih nemetalnih komponenti na putu protoka uzorka te odsutnost željeza i čelika u otapalu osiguravaju integritet biomolekula, smanjuju neželjene interakcije površine i produljuju trajanje korištenja kolone.

Različiti abiotički i/ili biotički čimbenici mogu uzrokovati povećanu produkciju reaktivnih kisikovih jedinki (ROS), što u konačnici dovodi do oštećenja biomolekula (proteini, lipidi, nukleinske kiseline) i onemogućava normalno funkcioniranje stanice.

Osim oksidacije biomolekula, ROS imaju ulogu u provođenju staničnih signala (npr. regulacija genske aktivnosti u jezgri).

Koriste se u znanstvenim centrima gdje su pogodni za simulacije fluida, aerodinamike, biomolekula, reflekciju fluida u realnom vremenu, te za simulaciju neuronske mreže.

Organska kemija završava pregledom biomolekula i heterociklâ.

Nove tehnologije kultivacije i još važnije, pronalaženje gena izravnim kloniranjem DNA iz zemlje ili mora te pretraživanje rezultirajućih kompleksnih megagenomskih biblioteka povećat će udio novootkrivenih biomolekula, a smanjiti ponovno ocjenjivanje već poznatih prirodnih produkata.

DNA, RNA, proteini i polisaharidi su sve polimeri, a do evolucije samog života na Zemlji je došlo upravo zahvaljujući polimerskim svojstvima tih biomolekula.

NMR omogućava precizno određivanje kemijske strukture (naročito velikih biomolekula) i identifikaciju kemijskih spojeva, što je od velike važnosti kemičarima i biokemičarima.

Rastumačit će se uloga organometalnih spojeva u obilježavanju biomolekula, kao i u molekulskom prepoznavanju.

Ovaj pigment je ujedno i iznimno važna biomolekula, važna u fotosintezi, koja omogućava biljkama da dobiju energiju iz svjetlosti.

Sposobnost melatonina da upravlja našim unutrašnjim satom sugerira da je melatonin " kronobiotik ", supstanca koja pobuđuje i potencijalno normalizira biološki ritam i podešava " tajming " ostalih važnih bioloških procesa i biomolekula (hormona i neurotransmitera) koji reguliraju mnoge druge procese.

Mreža biomolekula u interakciji koja je odgovorna za mnoge bitne funkcije žive stanice daleko je složenija no što se to isprva mislilo.

Sažetak: Dinamika biomolekula, uključujući strukturalne fluktuacije i konformacijske promjene, temeljna je poveznica između njihove strukture s jedne i funkcije s druge strane.

Uporabom distribuiranog računanja, namjeravam se fokusirati na tri grupe biofizikalnih problema čiji je zajednički nazivnik dinamika biomolekula.

Sažetak: Kapilarna elektroforeza (CE) je nova separacijska tehnika od iznimne važnosti u analitici biomolekula.

Specifičnost imunokemijske metode je svojstvo antitijela da veže 100 % ciljanih molekula hormona, a 10 % količine biomolekula srodne građe.

Od 1989. godine, kada je Applied Biosystems Inc. u suradnji sa kompanijom Sciex predstavio svoj prvi tekućinsko maseni spektrometar APIIII, konstruirano je niz tekućinsko masenih spektrometara čiji se rad zasniva na različitim tehnikama ionizacija, fragmentacije i detekcije organskih spojeva, proteina i peptida i svih ostalih biomolekula

Zahtijevat će se usklađeni istraživački napori stoga što tehnike konvencionalnog molekulskog modeliranja, mada prikladne pri modeliranju jednostavnih molekulskih sistema ili vrlo mali broj biomolekula, ne mogu doseći prostorne i vremenske skale važne za mezoskopsku strukturu i dinamiku.

Također nisu poznate moguće posljedice ni učinci na funkciju biomolekula (važnih za život) koje su u kontaktu s takvom vodom.

Očekuje se da će umjetne stanice i organeli postati moćna terapeutska oruđa za provođenje izgubljenih staničnih funkcija u procesima izgradnje, promjene oblika ili degradacije biomolekula.

Struktura i dinamika Proučavanje molekula u različitim vrstama uređenja, oblika i veličine: od plinova do tekućina i površina, od neutralnih atoma do biomolekula, od potpuno neuređenih do strukturiranih površina; vremenska dinamika i odziv sistema pod utjecajem pobude ultra-kratkim pulsevima svjetlosti, optomagnetizam kao odgovor na uređenje sistema laserskim svjetlom, itd.