Ni dječak ni mladić, ni čovjek ni dijete, Dino je toga ljeta bio naprosto bićence, muško bićence tek napadnuto noćnim snovima erotičkog elektriciteta, biće brzo na jeziku i lako na suzi, što je, kao svojstvo, po svemu sudeći, bilo ukrštaj dvaju njegovih djetinjih iskustava: jednog, iz dugih noćnih orgazmičnih časova čitanja i čitanja ogromnih tomova one pustolovne literature koja, pravodobno konzumirana, tako efikasno i suptilno razvija moralni instinkt, a što se, sasvim netačno i nepra vedno, imenuje šundom i drugog, kome je teško dati ime, ali je nesumnjivo vezano za porodične selidbe na relaciji Sarajevo Zvornik Sarajevo: teško brundanje kamiona natovarenih drvenim namještajem, oči natekle od što puštenih a što progutanih suza, povraćanje grožđane kiseline, konzumirane maločas, u velikim žuto-bijelo-natrulim bobicama, dok je šofer odmarao mašinu i pod mazivao grlo u vlaseničkom bircuzu kojem Sabahu din ne pamti ime, ali koji se, sigurno, morao zvati " Kod Rođe. "