Nick Cave jedini je umjetnik iznikao iz post-punk ere čija se glazba i karijera može zaista usporediti sa onima legendi kao što su Bob Dylan ili Van Morrisson, prije svega zahvaljujući cijelom nizu priznatih albuma uključujući Junkyard (sa Birthday Party), zatim Tender Pray, The Good Son, Let Love In, Murder Ballads, pa sve do Dig Lazarus, Dig, između ostalih, sa The Bad Seeds, te konačno oba albuma potpisana sa side-bendom Grinderman.

Po dolasku u London iz rodne Australije, Nick Cave je krajem sedamdesetih poput vrtloga pogodio tamošnju glazbenu scenu svojim novim bendom, The Birthday Party, koji je bio manje glazbeni projekt, a više kaotična noćna mora koja je lomila granice punka, prijeteći da će autodestruktivno progutati samog novookrunjenog kralja mračne glazbe.

Naravno, današnji Cave, u šestom desetljeću života, nije isti onaj frustrirani dvadesetogodišnjak kakav je odselio iz Australije i sa svojim tadašnjim bendom Birthday Party šokirao London.

Ne, Grinderman nije moguće poistovjetiti s nihilizmom i kaotičnošću Birthday Party, niti je isto tako ispravno i pošteno povlačiti radikalnu granicu između Grindermana i Bad Seedsa, kad se te dvije Caveove glazbene družine na toliko mjesta prepliću.

Međunarodni žiri, u kojemu je i frankfurtski književni kritičar Marcel Reich-Ranicki, Pintera (The Dumb Waiter, The Caretaker, Birthday Party) izabrao je između dvadeset kandidata.

Eno, Television, Birthday Party, Big Black, L.

Naizgled bi se moglo reći da ovaj album označava povratak u divlje mladenačke dane provedene s Birthday Party.

Od zanimljivijih rock biografija koje imam to bi bile Cohen: Prophet of the heart, od Robert Brokenmoutha - Cave Birthday Party, Lou Reed - Between the Lines, simpa i recimo Courtney Love - the Real Story, od Poppy Z. Brite... zena mi ide na zivce kao glazbenica, ali ovo je bio zanimljivo citati imam i od Waitsa - Small Change (ne bi to preporucila kao prvu knjigu njegove bio, ali ok kao dodatak)

Ta je hladnoća i to prezasićeno sivilo, pritisak neboje koja u sebi ipak sadrži sve, skicirana još sedamdeset i treće na Berlinu Lou Reeda, podebljali su ga i preuzeli Bowie, Iggy Pop i Eno sa svojim berlinskim radovima, možda najbolje na The Idiot, ploči koja se vrtjela i vrtjela pod o uže za sušenje veša obješenim tijelom Iana Curtisa, a do savršenstva su ga doveli The Birthday Party iz Caveove Yorckstrasse faze i domaći Einstürzende Neubauten.

The Birthday Party (Rođendanska proslava) iz 1958. isprva je doživjela neuspjeh unatoč pohvalnoj kritici u listu Sunday Times od strane vodećeg kazališnog kritičara Harolda Hobsona, ali uspješno je zaživjela nakon dobro primljene drame The Caretaker (Nadglednik) iz 1960. Ta dva djela, kao i drugi rani radovi poput drame The Homecoming (Povratak kući) iz 1964., ponekad se nazivaju " komedijama prijetnje ".

Više je Pinterovih drama dobilo filmsku inačicu: The Caretaker (1963.), The Birthday Party (1968.), The Homecoming (1973.) i Betrayal (Izdaja, 1983.).

Buduci da je bilo malo pravih rock bandova pocetkom 80 - ih, vidim tu Birthday Party, ali bih prije stavio na listu prve Crampse, drugi (recimo) od Bad Seedsa, prvi od Scientistsa, Walk Among Us od Misfitsa ili cak Back in Black od AC/DC ili neki od garage revival bandova (npr. prvi od Crawdaddiesa, ili apsolutni must The Last Forefathers od Prisonersa).

Mick Harvey je krajem 70 - ih zajedno s Nickom Caveom bio suosnivač bendova The Bad Seeds i The Birthday Party, surađivao je i s francuskim kantautorom Sergeom Gainsbourgom, Jane Birkin, P. J.

Mick Harvey, skladatelj, producent i darovit multiinstrumentalist, poznat je ponajprije kao čovjek koji je s Nickom Caveom utemeljio kultni mahniti sastav The Birthday Party te današnji Caveov prateći sastav The Bad Seeds.

Hützov glazbeni ukus kretao se od izvođača poput The Birthday Party i Einstürzende Neubauten, da bi na svom životnom putu kroz različite kulture otkrio i ljepote ciganske glazbe.

RIJEKA - »Push the Sky Away« naslov je novog albuma Nicka Cavea i njegovih Bad Seeds-a, prvog nakon petogodišnje stanke i kažimo to bez okolišanja, odmah na početku možda najvažnijeg od nastanka banda sredinom osamdesetih godina, nakon što je The Birthday Party, grupa s kojom je Cave iz Australije preselio u Europu, izgorjela u vatri što ju je sama potpalila.

Nakon što je koncertom u Melbourneu 1983. godine njegov band The Birthday Party otišao u legendu, australski tekstopisac, pijanist i pjevač Nick Cave okrenuo je drugu stranicu svoje karijere.

Za surprise birthday party dobiju se batine

Pokazujući da su u to vrijeme Trobeci bili apsolutno ne samo u dosluhu već i ravnopravni takmaci nekih od najznačajnijih i najzvučnijih protagonista globalne alternative (pa ne čudi usporedba mahnitosti koncertnih nastupa s energijom Birthday Party u najboljem izdanju); čudesno uvjerljivi, drsko svoji, energični do boli i beskompromisni u iskazu svojih glazbenih ideja.

Prije rekapitulacije valja upozoriti na jednu? injenicu koja je jama? no povezana s onime što je Cave? esto spominjao i u intervjuima i u autopoeti? kim tekstovima, to jest da je u ranijoj fazi stvaralaštva, s The Birthday Party, više bio pod utjecajem Starog zavjeta, a potom, s The Bad Seeds, pod utjecajem Novog.? injenica je, naime, da je Caveov bestijarij to bogatiji što se ide u prošlost i to bi možda moglo utjecati i na ovo? itanje.

Album započinje pseudo dancehallom Brownout in Lagos, nastavlja se nizom elektro akustičnih vježbi na prvom disku, od kojih 10.30 at the Oasis podsjeća na neki soundtrack Johna Carpentera kojeg razvlači moćan psihodelični bend što Oneida svakako i jesu, dok Human Factor zaključe disk mučnom atmosferom, kao da su se Birthday Party i Can susreli u najmučnijim i produktivnijim razdobljima svojih karijera.

Osobito je znakovita progresija od inkapsuliranog dje? jeg svijeta do divljine u pjesmi Happy Birthday (Sretan Ro? endan), uz napomenu da se prvi band Nicka Cavea zvao The Birthday Party te da je jama? no rije? o paradigmatskoj pjesmi:

Nick Cave, Warren Ellis, Martyn Casey i Jim Sclavunos svoj su prvi album kao bend Grinderman objavili još 2007. godine pa šokirali stare fanove navučene na zvukove Caveova klavira, no i oduševili mnoge nove ljubitelje rock and rolla Cave se uhvatio gitare pa snimio ono što su mnogi opisali kao ' povratak korijenima ', ne nužno samo najranijim korijenima The Bad Seedsima, već povratkom u daleku prošlost njegova prvog benda The Birthday Party.

Cave se nikad prije nije ovoliko približio bučnim čudesima koja su tamo ranih 80 - ih izvodili Birthday Party.

Cave je nedavno napunio 50 godina i ovim albumom spojio je tri razdoblja u karijeri: gotičke početke u Birthday Party, romantično - religioznu razdoblje s The Bed Seedsima i punkersku sirovost grupe Grinderman.

Ona koja u popkulturnom imaginariju još uvijek dominantno etiketira Berlin, od Enom podmazane osovine Bowie - Iggy Pop koja je zapečatila drugu polovinu sedamdesetih do čitavog niza projekata vezanih uz The Birthday Party, The Bed Seeds i sve moguće i nemoguće njihove spin offove osamdesetih godina, bila je u principu uvezena; kao već više ili manje gotov proizvod anglosaksonskog svijeta (od Britanije, preko Australije do SAD-a) implementirana u postojeću bakterijsku kulturu, zapadni dio podijeljene njemačke prijestolnice.

Ima posvuda hot-dog/kobasa/pereci standove, aparate sa hladnim limenkama pica koje necu reklamirati, ima bakice u penziji i u bijelim shorcevima koje volontiraju i raznose kokose, vamo-tamo u golf-auticima, ima repliku Indijskog hrama u postavu gdje su tigrovi, ima bijelog Bengalskog tigra, ima terasa sa koje hranish zirafe salatom, imaju ostakljeni restorani (prekjucer unajmljeni za jednu private birthday party - ja upala, pa ispala: ⠀ Sorry, sorry, my mistake ⠀), ima veeeliko umjetno jezero sa pedalinama i pedalincima, imaju velike stare Galapagoske kornjace od kojih je jedna (tocnije, jedan ⠀ cca 100 godisnjak) imao cast maziti moju desnu ruku, koja za razliku od njegovog oklopa nema konzistenciju i opip cigle, imaju cimpanze za koje ne znas jel one gledaju tebe ili ti njih - osobito jer su dresirane kad se ljudi skupe u jednom kantunu da povuku polugu i otusiraju posjetitelje.

Tim povodom bit će održan veliki slavljenički tulum, »7 th season birthday party« čije će glavne zvijezde biti rock/funky duo iz Los Angelesa Bernard Fowler i Stevie Salas.

Cak me je podsjetio na onog starog, starog Birthday Party Cavea: plesao je poput dervisha.

2 nd Birthday Party Terminal Rijeka Subota 22.10.2011