preuzet je od bizantskoga jer se Rusija smatra (la) nasljednikom Bizantskog carstva.

U Konstantinovu djelu, kojemu su humanisti dali naslov De administrando imperio, povjerljivu priručniku za vođenje vanjske politike Bizantskoga Carstva, to se pripovijeda u dvije verzije.

To nam je poznato iz pisanja Konstantina Porfirogeneta, bizantskoga cara iz 10. stoljeća.

Na našim otocima i priobalju Grci su sinonim za starosjedioce na području Bizantskoga Carstva, koje su zatekli Hrvati u vrijeme naseljavanja.

Obzirom na to interesantno je ustanoviti da manihejstvo nije nikada neposredno utjecalo na razvitak bogumilstva, jer se nikada nije raširilo po Balkanu, pošto je veà ¦ bilo potpuno zamrlo u Bizantskoj državi, kad se je na granici izmeà u bizantskoga i bugarskoga carstva poà elo stvarati bogumilstvo.

Potom je na redu bila crkva sv. Pantelejmona iz 1164. god., također bizantskoga stila, s brojnim freskama Isusa i svetaca.

Vladar ima pravo na javna podavanja, ubiranje raznih tributa, primanja od romanskih dalmatinskih gradova na temelju odluke bizantskoga cara Bazilija I. od druge polovice 9. stoljeća, a neko vrijeme i Mlečani mu plaćaju danak za slobodnu plovidbu Jadranom.

Datum: 5.9. Sveci Mucenici Boris i Gleb bijahu sinovi sv. Vladimira, velikoga kijevskog kneza i žene mu Ane, sestre bizantskoga cara Bazilija II.

Grčka vatra bila moćno oružje Bizantskoga Carstva.

Za svoga trostoljetnoga djelovanja crkva bosanska " nikada nije uspjela postati organiziranom masovnom crkvom kakve su, inače, bile suvremene Katolička crkva ili pravoslavne crkve u zemljama bizantskoga civilizacijskog kruga.

Grkokatolička eparhija križevačka jedinstvena je u Crkvi u Hrvata jer kao eparhija (biskupija) bizantskoga obreda utjelovljuje " drugo plućno krilo ", tj. ono istočno, kako je volio govoriti blagopokojni papa Ivan Pavao II. i kao takva ima jedinstveno i dragocjeno mjesto, a zajedno s hrvatskom glagoljaškom tradicijom, uprisutnjuje upravo vjersko-kulturnu baštinu koju su započeli sveta braća braća Ćiril i Metod. (ika/gk)

Slika 1. Crkva sv. Trojstva, Zadar, 9. st. - crkvu je dao sagraditi zadarski biskup Donat, uspješan posrednik između karolinškog Zapada i bizantskoga Istoka

U Crkvi u Hrvata pored većinskoga rimskog, odnosno zapadnoga, latinskoga obreda kroz Križevačku biskupiju ili eparhiju organizirani su katolički vjernici istočnoga, bizantskoga obreda, u narodu poznati kao grkokatolici.

Armenija bila podijeljena između Bizantskoga Carstva i sasanidske Perzije.

Još je nekoliko stoljeća po svom osnutku ostala jednim od mjesta zaustavljanja na rimskoj vojnoj cesti koja je vodila na istok, a nakon raspada Rimskoga carstva postala je dijelom Bizantskoga carstva.

ZANIMLJIVOSTI jedini grad na svijetu smješten na dva kontintenta europskome i azijskome sjedište nekih od najmoćnijih carstava u povijesti Bizantskoga, Istočno-rimskoga i Osmanlijskoga; kako su se smjenjivala carstva, tako se mijenjao i naziv grada, od Bizanta, preko Konstantinopola (Carigrada) do današnjeg megalopolisa Istanbula grad koji se ponosi Aja So? jom, Crkvom svete mudrosti, jednom od najljepših, najposebnijih i najelegantnijih sagrađenih u kršćanstvu, koja je danas muzej

Nakon završetka gotsko-bizantskoga rata, obnovljeno Carstvo pod Justinijanovom vlašću gradi čitav niz utvrda i obnavlja kršćanska središta.

Hrvatski rodovi ubrzo se preseljavaju na otoke u vlasti Bizantskoga Carstva, posebice na otok Krk i Cres.

Ranobizantske utvrde javljaju se polovinom šestog stoljeća nakon Krista, kada je nad kvarnerskim priobaljem uspostavljena čvrsta vlast sposobnog bizantskoga cara Justinijana.

Najviše povijesnih radova s ovom tematikom razumljivo pripada hrvatskoj historiografiji, a krstjanskim temama bavili su se i srpski auktori, koji su, kao Božidar Petranović ili Vaso Glušac, u jeku širenja na zapad velikosrpske ideologije pokušavali utvrditi njezinu pripadnost pravoslavnim crkvama proisteklim iz bizantskoga okrilja, što im na znanstvenoj razini, naravno, nije uspjelo dokazati.

Prikazani su i odabrani primjerci bizantskoga i venecijanskog novca, srednjovjekovnog novca pojedinih dalmatinskih gradova te novca koji je kovan ili je kolao na području sjeverne Hrvatske.

Ne samo kroz spomenutu trojnost (tropismenost), nego i u složenosti razvoja svakoga pojedinog pisma (sa svim funkcionalnim i regionalnim tipovima i podtipovima), pokazalo se u kojoj je mjeri hrvatska kultura policentrična i izvorno bikulturalna (latinskoga i bizantskoga izvorišta), te kolika je bila snaga da se na temelju te raznolikosti zaokruži konstituiranje jedinstvene nacionalne pismenosti, a prema njoj i filologije. Dakle, otvorenost hrvatskoga društva tijekom povijesti neupitna je i potvrđuje da aktualni problem u Vukovaru nije ćirilica kao pismo, nego upravo toliko važan kontekst vremena i događaja.

Slaveni su u početku nastupali kao saveznici Arapa, jer su se našli s njima na zajedničkom poslu, tj. rušenju bizantskoga carstva.

Vjerovao je da je ona nećakinja bizantskoga cara te da on stoga ima pravo na carstvo.

Glazbeni aspekt ove tradicije karakterizira višeslojnost različitih utjecajâ od natruha elemenata bizantskoga crkvenog pjevanja, korištenja elemenata gregorijanskoga pjevanja i drugih oblika zapadnoeuropskoga liturgijskoga pjevanja, do prihvaćanja specifičnih karakteristika svjetovne vokalne folklorne glazbe lokalitetâ na kojem nastaje.

Iznad svetišta pogledali smo maketu Jeruzalema iz bizantskoga doba, da vidimo ona mjesta gdje su se nalazila i kako su izgledala, koja smo tih dana pohađali.

Prema zapisanoj legendi bizantskoga cara Konstantina Porfirogeneta (oko 640. godine), Hrvati su se doselili pod vodstvom braće čija su imena: Klukas, Lobelos, Kosences, Muhlo i Hrvat i s dvjema sestrama Tugom i Bugom, te su se naselili južno od gorja Velebita, u porječju Zrmanje i Cetine do mora, a u unutrašnjost do Duvanjskoga polja.

1055. godine pisar Cara Komena Bizantskoga zvani Andrijarh zapisuje:

Legenda kaže kako je tijekom vojne opsade bizantskoga grada Rumelie, vođene pod zapovjedništvom Orhana Gazia, vojskovođin brat Sulejman je izveo vojni marš i osvojio utvrdu.

Nešto podalje od ove bajoslovno krasne crkve bio je hipodrom, to najvažnije stjecište bizantskoga života.