Gabela nas je dobrano iznenadila, jer smo k ' o svaka zena samo ocekivali neku butigu i vrijeme potroseno u kupovini najvise nepotrebnih stvari, ali su nas zamijetili mjestani, pa onako gostoljubivi pronadjose i vodica G. Primorca, koji se posteno potrudio i pokazao " svoje starine " zidine koje dugo pamte i koji oni pomalo onako siromaski obnavljaju na radost sadasnjih i buducih turista, ta stara kamena zdanja govore vise nego ljudi, govore, da je nasa gruda uvijek bila na udaru osvajacima i hordama, koji, zeljni tudjega nisu prezali ni od ratova i progonstava, ne znajuci jadni, da ce to opet taj hercegovacki zilavi gorstak dobiti nazad srcem i da tu nikakvi " buzdovani " ne pomazu kad je ljubav za domovinom u pitanju... Pa i taj nas vodic i tumac G. Primorac iz svoje obiteljske povijesti kao Andrijasevic nosi " uspomenu ", kad je rukom njegovog pretka zivot izgubio jedan Mletak, pa je bjezeci prema Makarskoj jedva spasio zivu glavu, i da ne bi dobrog svecenika koji ga je " prekrstio " u Primorca, tko zna sto bi se dogodilo... Jos jedan dokaz da su nasi svecenici uvijek bili s narodom i uz narod...... Mogorjelo, jos jedan spomenik i ostatak, koji sada nijemo stoji i svojim brojnim zidinama govori o prohujalim vremenima o gradnji debelih zidova i utvrda, e ne bi li ostali tu za sve vijeke vjekova, ali opet srce jace od pameti pa neda, nego vraca svoju grudu u svoja njedra, topla i siroka, siromasna ali ponosna i gorda, i sretni kad su svoji na svome... Uz serpentine po makadamu, Blidinje, kao na vrh Himalaja, uz stenjanje " Libertasa " i predivnu voznju naseg Pera-Rokija, ugledasmo na samom vrhu zaravni, gdje bi trebali obitavati samo suri orlovi i jastrebovi, medvjedi i vukovi....