Budući da je tekst Izjave ipak plod jednog kompromisa koji se postigao u BKJ, ostavlja mogućnost različita tumačenja.

Tako zagrebački nadbiskup i predsjednik BKJ Franjo kard.

U tom smislu došli su 17. lipnja 1991. u Međugorje sarajevski nadbiskup Vinko Puljić s mjesnim ordinarijem iz Mostara biskupom Pavlom Žanićem, predsjednikom komisije BKJ za Međugorje banjalučkim biskupom Franjom Komaricom i hvarskim biskupom Slobodanom Štambukom.

Budući da je Hrvatski katolički zbor MI dana 10. listopada 1990. službeno zatražio od BKJ da bude priznat kao vjerničko društvo u Crkvi, a dopisom od 20. studenog 1990. zamolio da u smislu kan. 300 može uzeti naziv: Hrvatski katolički zbor Mi, hrvatski biskupi okupljeni na zasjedanju u Zagrebu, 11. veljače 1991. razmotrili su gornje molbe, pregledali Statut te u smislu pozitivnog riješenje zatražili određene izmjene u Statutu.

Po nalogu hrvatskih biskupa predsjednik Vijeća BKJ za laike dopisom je 4. ožujka 1991. spomenutom Zboru dostavio popis traženih preinaka.

Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je Papinskim prelatom 3. siječnja 1996. Dana 13. lipnja 1990. imenovan je članom Vijeća BKJ za misije u čijim je sjednicama redovito sudjelovao i promicao misijsku svijest.

Bio je i član Liturgijskog vijeća BKJ i više godina član Liturgijskog vijeća HBK, te je i sada član Biskupske komisije HBK za liturgiju.

Osim predavanja i službi koje je obnašao na KBF-u, ddr. Valković bio je član Vijeća BKJ od njegova osnutka do 1989., kada se zahvalio na toj služi, ali poslije prihvaća da ponovno bude član HBK-a.

Bio je član Vijeća BKJ za kler.

Statut smo dali na odobrenje BKJ, koja nas je registrirala kao društvo koje djeluje na njezinu cijelom teritoriju.

Vijeće za ekumenizam BKJ iniciralo je i provodilo Molitveni tjedan za jedinstvo kršćana koji se najprije obavljao u osmini blagdana Duhova, a onda se ustalio za razdoblje od 18. do 25. siječnja, završavajući s blagdanom Obraćenja apostola Pavla.

Od 1965. do 1977. g. bio je predsjednik BKJ, a član pastoralnog odbora od 1960. do 1985. g.

Studira Pastoral mladih i katehetiku na Fakultetu odgojnih znanosti Papinskog salezijanskog sveučilišta u Rimu, gdje postiže 18. veljače 1994. licencijat iz Pastorala mladih i katehetike. 30. lipnja 1985. zaređen je za svećenika krčke biskupije, a vršio je sljedeće službe: od polovice rujna 1985. do polovice rujna 1987. župnik je u Svetom Vidu i excurrendo kapelan u Rasopasnom te provizor župe u nastajanju Njivice; od polovice rujna 1987. do polovice rujna 1988. župski je vikar u Omišlju; od polovice 1988. do polovice rujna 1990. je župski vikar u Krku, župnik u Korniću i biskupijski povjerenik za pastoral mladih; od listopada 1989. do osnivanja Hrvatske biskupske konferencije član je Vijeća za mlade BKJ; od listopada 1993. član je Vijeća za laike Hrvatske biskupske konferencije i član Vijeća za nauk vjere i katehizaciju Hrvatske biskupske konferencije (sada Vijeće za katehizaciju); od veljače 1994. do kolovoza 1996. biskupski je tajnik u Krku; od veljače 1994. biskupijski je povjerenik za katehizaciju i mlade; od srpnja 1994. profesor je na katedri Pastoralne teologije na Teologiji u Rijeci gdje je sada asistent; od rujna 1995. je vjeroučitelj u srednjoj školi " Hrvatski kralj Zvonimir " u Krku.

U listiću se također ističe kardinalovo lobiranje za Hrvatsku, suradnja s biskupima u BKJ-u i HBK-u, dolazak prvog nuncija za vrijeme njegova nadbiskupovanja, a navodi se i njegovih čak šest pomoćnih biskupa te ispunjenje triju najvećih životnih želja.

Ako je BKJ mogao tolike godine djelovati u postojeà ¦ im prostorima, zašto ne bi i danas tako bilo, pa i s Vojnim ordinarijatom, jer Crkva ima obilje prostora.

Od 1980. je članica Vijeća za laički apostolat BKJ, od 1982. je članica Foruma katoličkih laika Europe.

Spominjem samo neke od njih: prefekt bogoslovnog sjemeništa u Rijeci (1968. - 1969.), prefekt biskupijskog sjemeništa u Pazinu i tajnik škole u Pazinu (1969. - 1972.), vicerektor bogoslovnog sjemeništa u Rijeci (1973. - 1976.), tajnik vijeća za sjemeništa pri BKJ (1973. - 1983.), predavač homiletike na Vš (1975. - 1976.), član vijeća HBK za obitelj (od 1993.).

Bio je član teološke komisije BKJ 1970. - 1979., podtpretsjednik Hrvatskog mariološkog instituta pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1976. - 1977., nacionalni tajnik velikog Apostolata molitve 1984. - 1993. i redoviti član Papinske međunarodne marijanske akademije u Rimu.

S druge strane, pri ondašnjoj BKJ ustrojeno je tajništvo za one koji ne vjeruju, pojavili su se brojni katolički časopisi (Glas Koncila i ostali) koji su pisali o dijalogu...

God. 1968. BKJ uputila je Svetoj Stolici molbu za pripojenje Pazinske apostolske administrature Porečkoj biskupiji.

Isto tako 1987. u povodu javne rasprave o promjenama dijelova ustava, BKJ u svom Prilogu u svjetlu kršćanske etike ističe da Krist nije Crkvi dao nikakav gospodarski ni politički program, nego je Crkva poslana Kristovim svjetlom osvjetljivati putove osobnog i zajedničkog razvoja.

Dr. Starić je podsjetio kako je na početku ondašnja BKJ zadužila pojedine biskupije za prijevod pojedinih tekstova.

- Četvrto, nemoguće je da je msgr. Bertone rekao da je izjava BKJ bila 11. travnja 1991. kad je redovito citirao da je bila 10. travnja te godine

Don Drago je dugo bio član Vijeća za pastoral kulture i Vijeća za laike BKJ, i član komisije Iustitia et pax HBK.

Kako su brojna i ozbiljna pitanja toga područja djelovanja Crkava, biskup Gašparović izražavajući svoju zahvalnost u ime Predsjednika BKJ i beogradskog nadbiskupa i metropolite Stanislava Hočevara, pozvao je sudionike na još jedan susret za čije su ostvarenje svi sudionici osjetili potrebu. (ika - žt/aj/sa)

(Gornje Statute prihvatila je i odobrila tadašnja BKJ na svome plenarnom zasjedanju 11. listopada 1972. VVRPJ odobrilo je nacrt na svome plenarnom zasjedanju 27. rujna iste godine, a definitivni tekst prihvaćen je na sastanku Tajništva VVRPJ-a 16. studenoga 1972. UVRPJ prihvatila je i odobrila tekst Statuta na zasjedanju Vijeća Unije 20. studenoga 1972. godine.

- Iz zapisnika sabora BKJ 23. travnja 1979. doznajemo da su biskupi raspravljali o izmjenama Statuta Mješovite komisije i prihvatili neke izmjene, koje su uvrštene u gornji tekst.)

BKJ je na jesenskom zasjedanju 1977., saslušavši četvoricu članova uprave TDKS-a odobrila društvo " na pokus ", ne navodeći nikakav rok, a uz uvjet da ne povećava broj članova.

Da je to bio CMD, bili bismo reagirali kao što je reagirao nadbiskup Stepinac ", istaknuo je umirovljeni zagrebački nadbiskup, pojašnjavajući kako je kasnija zabrana djelovanja TDKS-u izrečena na zasjedanju BKJ u Đakovu dijelom uzrokovana i neprihvatljivim izjavama u tisku vodstva Društva.

Bezbroj puta je iz tajništva za nauk vjere potvrđeno kako se treba držati Izjave o Međugorju koje su donijeli biskupi BKJ u Zadru 10. travnja 1991. nakon rada komisija koje su ispitivale događaje u Međugorju.