Uspješno, naime, legendarnu priču srozavši na još jedan slasher s poluanonimnom ekipom i već pomalo zagasitim zvijezdama, redatelj Patrick Lussier stvara posve neinspirativan i mlitav uradak, dosadan (i besramno uvredljiv) i najgorljivijim poklonicima podžanra, koji nije ništa drugo doli niz žongliranja katoličkim referencama herezom, blasfemijom, apostazijom, u pokušaju revizije postojećih mitoloških kanona; čista teološka šizofrenija s nabacanim idejama mahom pokupljenima iz Coppolina remek-djela (Carfax Abbey ovdje postaje Carfax Antiques, a tu su i neizbježne Drakuline sljedbenice, te tipični atributi vukovi, šišmiši).