nadam se da će popustiti agencijska gramzljivost i pomoći blesavoj majci da joj dijete maturant ostane za sada kod kuće na sigurnom

Ne, ne radi se o moralnoj superiornosti, nego o blesavoj navici da se sebe drži najpametnijim i o navici da se istina zaobilazi u širokom luku.

Ako i dalje inzistiraš na toj blesavoj tvrdnji, molim te prinesi valjane argumente.

Trebalo mi je u blesavoj zaljubljenoj glavi zazvoniti na uzbunu, ali nije.

Razumijem da se isprazne fraze o borbi protiv terorizma koriste kad se američki mudonje obraćaju blesavoj naciji pred televizorom, razumijem da se njima razbacuje na skupovima UN-a pred hrpetinama licemjera, ali korisiti te iste fraze nakon što ubiješ 25 nedužnih ljudi u zemlji koju sustavno uništavaš u ime te iste isprazne borbe protiv terorizma, potpuni je izraz nepoštovanja i sprdanja.

imam malo vremena, a padaju mi kojekakve misli na pamet, pa da ih i zapisem (jebemu hormone, uvijek sam luda od tog). gledam sve te veze i vezice, i sto vise gledam vise se uzasavam ikad vise stupiti u takvo nesto. eto, bas jucer dobila sam ideju koliko je vjernost krhka i slaba. koliko likova iza ledja svojih dragana izvodilo svasta? sjecam se svojih veza (99 % njih dugih), i pitam se koliko puta se to meni dogodilo. da, i ja sam bila gadura, i svasta sam radila, ali ne na ustrp drugih. koliko je puta moj dragi, izlazeci van, tako mutio ili smutio s nekom djevojkom kojoj se ni kriv ni duzan svidio (sto je ok, pa nemam valjda samo gabore u proslosti), i sto je onda ona mislila o meni, a sto o njemu u mom zivotu. i opet se javio onaj osjecaj gorcine i zelje da iskocim iz vlastite koze, jer sam znala to gledati vlastitim ocima, ali sam bila preglupa, prenaivna i prezaljubljena da bih rekla stop, dosta i odprdi. i ponovno se vratila ogorcenost, bol, suze i zelja za povratkom u djecje dane, kada je sve bilo jednostavnije, jedina briga je bila da ti se netko ne popiski u pjescanik i kad ces ponovo dobiti sladoled, i da li ce mama kupiti novu lutku ako staru osisas... vjerojatno je moj mozak konacno rezimirao sve susrete zadnjih tjedan dana, pa ih sada kroz ovo obradjujem. ali shvacanje toga ne pomaze da se osjecam bolje. samo da se lakse nosim s tim. samo... kada nekom das toliko sebe, a dobijes natrag sve ono sto ti je podsvijest rekla da ces izbjeci ako das sebe u potpunosti, stvarno je gadno. i pitam se zasto bi to itko sebi radio. a pogotovo zasto su svi tipovi isti, ili ako uspijes nac iznimku, proleti kraj tebe i nestane. ali iznimku vec duuuugo nisam nasla. ajde, moze li netko objasniti ovoj blesavoj i naivnoj dusici zasto?

Svi smo se prije ili kasnije našli u onoj blesavoj situaciji kad skužimo da smo uprskali stvar.

Pročitajte nevjerojatan intervju i zapitajte se da li se radi o istini ili o blesavoj zafrkanciji.

Zahvaljujuć takvoj blesavoj samodisciplini meni je ta slagalica bila zanimljiva preko godinu dana - slagao sam je barem jednom tjedno, uvijek sa istim guštom otkrivanja nečeg novog:)

Ma znate i nju, ona švedska manekenka za kojom ste slinili kada je glumila neopisivo seksi, konstantno golu partnericu Bena Stillera u ubojito smiješnoj blesavoj komediji ' The Heartbreak Kid ', a potom je nastavila karijeru u ' romantičnim komedijama ' sve dok joj u krilo nije pala i pokoja poštenija uloga, poput one u ' Watchmenima '.

Na blesavoj glavi blesava kapa ili: ništa novo pod kapom nebeskom

Dobila sam jutros crveni krevet koji sam u subotu kupila (koji mi je u subotu mama kupila), onda sam se odvažila obući suknju nakon toliko vremena, i sad sjedim doma s super novom frizurom na glavi blesavoj.

No, kad prebacim program i vidim na inače blesavoj Vivi, Outkast u živo, nedoumice nema.

Svi u selu smijali su se čudaku Stjepanu i njegovoj blesavoj ideji, jer ne treba čovjek završiti agronomiju da bi znao kako u surovoj slavonskoj pustinji rastu samo bandere, križevi krajputaši i crkveni zvonici.

Priznajte, više ćete vjerovati takvom " ozbiljnom " tekstu, nego blesavoj reklami.

A sad me pažljivo čitaj tuko, pardon lutko - dokle je god ljudi poput Ivančića, Lucića, Dežulovića, i njihova objektivna nepristrana pisanaj, njihove sposobnosti i njihove snage da su uspjeli u ovim nakaradnim vrimenima sačuvati svoje dostojanstvo, stav, svoj ponos, PONOSIT ću se što sam Hrvat, građanin, ponosit ću se što ima nade da ćemo možda jedan dan biti lipo uređena država, u kojoj će svako biti dobrodoša, gdje će se cijeniti ljudske vrijednosti, a ne broj odlaska na mise, isticanja na blesavoj glavi obilježja koja nikome nikad nisu donijela ništa dobro, obilježja koja su bila, ostala i ostati će simbol zla, mraka, sumornih vrimena u ime neke državotvornosti i nezavisnosti, a koja nije bila ništa drugo nego poltronstvo i odraz sluganskog mentaliteta koji na žalost vlada u glavama raznoraznih LUTKA, TUKA I sličnih... jer istina je jedna - večina je takva, a i kao takva ona je navikla da živi pod čizmom.. Napoleon, Franjo Josip, Hitler, MUssolini, PAvelić, Tito, Tuđman.. nije bitna vrsta i orijentacija režima, bitno je da jedino tako možete funkcionirati, sa čizmom na leđima, a di kod i na guzici, koja vas opominje da činite kuco i ne pizdite.. a zločin raznoraznih Ivančića, Dežulovića i slične bratije je taj samo što zdravorazumskim načinom pisanja prikazanim kroz ironiju i satiru, odašilju nam poruku, poruku da sloboda nastaje onda tek kad se oslobodimo okova u svojoj glavi i otvorimo oči...

Odgovor na ova pitanja je sličan (po mojoj kilavoj i blesavoj analogiji) na pitanja: čemu služe ljepotice (holivudski star sistem) i kome trebaju ljepotice?

Hm U ovoj blesavoj državici svaka nova vlast ima svoje koridore i ideje sa cestama jer su zaključili da se tu da najviše ukrasti u kratkom roku.

Strip o blesavoj, dobrodušnoj i naivnoj mački beznadno zaljubljenoj u miša koji je gađa ciglom u glavu voljeli su mnogi.

Gotovo bez dijaloga i s neprekidnom glazbom u offu, Rene Villarreal snimio je zabavno i luckasto ostvarenje koje unatoč pomalo blesavoj priči naprosto zrači optimizmom i vedrinom.

Kada govoriš o nesposobnoj, čak blesavoj vladi, hrabrije bi bilo ukazati na barem samo jednog člana te vlade i podastrijeti njegove postupke iz kojih bi se dalo zaključiti kako početna tvrdnja stoji.Ovako je to figa u džepu.

I to ne samo na toj blesavoj razini užitka.

NISAM JA DIRAO, MULO MOJA, JA SAM P O M O G A O, A TI JE I DALJE NOSIŠ U SVOJOJ BLESAVOJ GLAVI. to je bio odgovor. zato nikad nisam ovdje došao i rekao, gle ruljo, toliko i toliko sam pičona nabadao na kurčinu. to rade balavi dečkići, VODE DNEVNIKE JER IM NIŠTA U SRCU NE OSTAJE. ali znam one malobrojne sa kojima su bile. dobro se sjećam kako je bilo teško ostaviti ih. kad skuže što gube u ukupnom tretmanu Žene-u-sebi, obično popizde. luduju. i onda shvatiš da iza sebe ostavljaš samo pustoš u srcima. eh zato sad pazim s kime i kako, JER SEBE I SVOJA VJEROVANJA I UČENJA SIGURNO NEĆU MIJENJATI, SVAKAKO NE ZBOG OVAKVIH DROCA KOJE ME OVDJE POKUŠAVAJU PLJUVATI JER SMEĆE MISLI DA JE OVO BLOG ZA DIJELJENJE RAZDRKAVAJUĆIH KURACA. to su ti i u firmi gdje radiš činili cijelo vrijeme, ne?

Nevjerojatno koliko se puno može raspravljati i filozofirati na blesavoj temi poput sinkronizacije crtića koja nema nikakve svrhe Zemlja se i dalje okreće i svi mi dalje živimo jednakim životima.

Istini za volju, tipično novinarski, naglasak je na nekakvoj blesavoj polarnoj svjetlosti umjesto na približavanju Sudnjeg dana.

e sad onaj drugi dio... tezi za ispricat... ima nesto kod tih putovanja sta ne volim... mrzim se vratit kuci jer te svi onako ushićeni obaspu pitanjima " kako je bilo? ".. a ja san onako jos uvik tamo negdi, odakle san se vratila i najradije bi in ispricala sve i to ono u jednom dahu, al se nekako uvik zadovoljin sa onim " super "... oni koji me znaju, znaju i to koliko mi se neda pisat o tome nekakve romane... htjela bi ja to sve s vama podjelit, nemojte me krivo shvatit... al ' znam da necu moc opisat sve sta se dogadalo, sve sta san osjecala i da cu po svoj prilici zaboravit napisat puno toga... pa cu onda skratit... bolje je tako... krenili smo u četvrtak navečer, oko deset ipo... dan je sam po sebi bija jedna velika katastrofa pa san jedva cekala taj kolodvor i sva ona poznata lica oko mene... šempjasta kakva san još san se prije puta uspila posvađat s dragom mamom, pa san na put krenila tmurnog raspolozenja, koje je nestalo cim smo se smistili u kupee i cim san svatila sta me ceka... odmor s ljudima koje tako volin... tu prvu noć u vlaku se dogodilo nešto sta nije tribalo... s prijateljen kojeg obozavan zato sta je tako smisan i jednostavno zato sta je to sta je... al srićon je sve ostalo po starom =) saznam ujutro da se mojoj najboljoj priji doticni momak uzasno svida... i da je zaljubljena... i sve se zakomplicira... ispricala san joj sve, nije bila ljuta... dobro se drzala cak me pokusala nagovorit da buden s njim... al san samo odmahnila glavom... nije nimalo ugodno biti tako izmedu dvi osobe do kojih ti je stalo u tako blesavoj situaciji... i sve je bilo gotovo prije nego se uspilo razvit u nesto vise da se tako izrazim... malo san se drzala na distanci... pa smo od te veceri komunicirali znatno manje... tako... promjenivsi tri vlaka napokon smo stigli u lepoglavu u petak navecer... cilu subotu smo pjesacili, od jedne kontrolne točke do druge, rjesavajuci zadatke, presli smo 25 km i popeli se na planinu, a sniga do kolina... spavali smo u planinarskom domu i sutra ujutro nastavili... zadnja postaja je bija trakošćan, sa kojeg smo otisli ravno na vlak za varazdin... bilo je tako dobro... bilo je smija... tuge.. ma bilo je svega... i bili smo izmoreni do boli al ' vridilo je... nedilja navecer... vlak za split... ovaj san put ostala u svom kupeu, sa svojom patrolom... pogled kroz prozor u noć, sluše na ušima, svirala je neka đorđeva balada; d-moll, svirajte mi jesen stiže dunjo moja, kad odem, portret... neznam vise... al san se sitila njega, i kako ga nisan " dugo " vidila... i zazelila se onog smjeska na hodniku... " toga jutra sam stigao putničkom klasom "... lipo splitsko jutro tamo u luci kraj kolodvora... sve san ih izljubila i uputila se doma... i pitali me svi " tajo kako je bilo ", a ja ono super... i bilo je... stvarno... i prija se smijala cili dan i govorila kako me ovako neispavanu u zivotu nije vidila... ima nesto kod tih putovanja sta volim... kad i nakon dugo vremena uvik iznova prevrćem pricu s ljudima koji su bili sa mnom i dozivili sve to... i kojima ne treba puno rjeci da bi znali kakav je to osjecaj... eto... malo san neispavana, kao mali nedostatak entuzijazma ovih dana... al ' san sritna... sve je doslo na svoje... pusuljak

Tada se bar malo odmoriš od tuge, zametneš joj korijenje, rasporediš stvari nekako drukčije u svojoj blesavoj glavi, osjetiš se besmrtnijim, žilavijim, izdržljivijim od sebe starog, jučer.

Ona zbog toga što je previše pažnje pridavala nekakvoj njegovoj blesavoj navici koja je vjerojatno bila više rezultat veselja zbog ponovnog susreta nego izraz ljubomore ili kontrole, a on jer je inzistirao na bezuvjetnom pokoravanju istoj toj navici, a odricanje ga ne bi ništa koštalo.

Problem tog teksta je izgleda bio u mojoj blesavoj namjeri da se kazališnoj publici svidi ono odvratno i komično u njima.

A priznajem, već sam zamišljala taj dan i kako ću to priopćiti svom voljenom, ma zamišljala sam ga mjesecima, iznova, svakoga ciklusa (do posljednja dva, kad sam prestala zamišljati) i u kojem trenutku bih to mogla napraviti... hoću li ga probuditi kad vidim " plus " vriskom, bi li se radije zavukla k njemu u krevet i šapnula mu u snu, pa promatrala kako se budi u nevjerici, ili nastavlja spavati misleći da sanja, ili se možda razljuti što ga budim i ne shvati s čime ga budim... ili ću ga pozvati u šetnju gradom, pa mu to u nekoj sasvim blesavoj situaciji bubnuti, kad najmanje očekuje, ako izdržim do poslijepodneva ili večeri, ili ću...