Kao glasovi podrške u komentarima na obe moje blogovske adrese.

Evo me nazad u blogovske vode sa potpuno novim izgledom hehe:)... E sad san se potamnila za dvi nijanse i mogu zapjevat I am now brown girl hehe:)... To je onako svježa obavijest kod mene:)... Inače tila san ubacit par komentara vezano za to pituravanje... Uf baš i nije mi nekako ugodan taj osjećaj... Jer uvijek se za vrijeme trajanja pituravanja pitam kako će to sve skupa ispast? Sada sam se iskreno pribojala da ne ispadnem crna... I nisam fala bogu... očito zato šta sam uzela svijetlo-smedju boju i imala san tamno plaviju kosu i kad se sve pomiješalo dobila se ok bojica:)... Sjećam se kad sam se pituravala kao plavuša uvijek sam se bojala da ću ispast preeesvitla i jednom sam ispala žuta... Samo jednom nisan bila zadovoljna bojom svoje kose i to je bilo tada... Strava.... Stojim iza toga da triba probat više nijansi... Dobro nisam sad za neke boje koje odskaču od normale, tj bilokakve prekričave boje... Ali samoj sebi san nekako drugačija... jer bila san na neki način plavuša 3 pune godine i sad san tila primjenicu i potamnit se...:)... Bilo mi glupo ić u frizerke to radit jer zašto bi kad se mogu doma pituarat... Nekad se stvarno zapitam zašto toliko vjerovat frizeru kad ti i on sam može pokvarit ono što smo tili dobit.. Može se dogodit, a i ne mora...

jučer sam pročitao jedan post (gracija). pitanje je bilo gdje su svi oni ljudi koji su nekada ovdje imali svoj blog, a sada ih više nema? kamo su nestali ti dragi virtualni prijatelji, što sada rade, čime se zanimaju, što je to što ih je odvratilo od podastiranja svojih misli, osjećaja, nadanja, tuga i radosti od mnogoljudne blogovske čitalačke publike. hmm. a kamo su nestali neki moji " stvarni " prijatelji (ovo " starni " odnosi se na fizičko postojanja i ne pokušavam nikog s bloga proglašavati kvaziprijateljem ili nestvarnim. puno mi značite neki od vas)? gdje su sada kada nisu u mome oku? što se to mora dogoditi da ih prizovem u sječanja? koliko je emocija potrebno da se sjetim nekih ljudi kojih se više ne sječam? neki dan vidjeh zgodnu djevojku u zagrljaju prosječnog momka. u mislima, istog trenutka, začuh glas:

Ništa. ali pošto se naša u blizini a digitalac škljoca li ga škljoca evo na neka i on osjeti malo blogovske slave..

Asimilacija je počela, i sada se treba samo opustiti dok blogovske nanosonde lagano dograđuju moje neuronske puteve.

Dkle i taj segment blogovske književnosti bit će svršen.

Ovako blesav kakav jesam moram podsjetiti sugovornike i Anđelkove blogovske župljane da raspravljamo o odnosu oca prema sinu rasipnomu, razmetnomu, rastrošnomu, razvratnomu.

Postav je iznjedren iz mase od preko deset tisuća fotografija, dio kojih su Milošević i Načinović objavljivali i uz zanimljive blogovske zapise.

Pa blogovske usputne čitatelje salijeću i čak poistovjećuju sa mnom?

Pa ako mogu o ovom uratku Tee Benčić Rimay izreći samo pohvale, onda mogu i njoj i Višnji preporučiti blogovske poetese.

znaci od moje drage INSOMNIE sam primila jos jedan zadatak koji je plod necije jako jako.... blogovske maste. moram napisat zasto sam izabrala svoj nick i adresu bloga. e pa posto sam mijenjala par adresa ova mi je ok. iako nikad prezaljena bohogirl... smrc smrc....

Ako ste željni iskrene ispovijesti jednog pacijenta jedne psihijatrijske ustanove koji svoje duboke utiske utisnute duboko u receptor utisaka utiskuje unutar i izvan ustanove i prenosi ih bez uvijanja i uljepšavanja, na vrlo duhovit i zanimljiv način, a nije niti pisac, niti novinar, niti ikoji kurac od pera, preporučujem blog Profesor Psiho T Inače Profesor Psiho T član je jedne tročlane blogerske familije u kojoj je on otac, a sinovi mu muški potomci (jedan je seronja i on će se prepoznati jer mi slini po blogu))) i svi su oni od reda vrlo zanimljivi i duhoviti ljudi, ali neću vam odati koja su druga dvojica da se ne bi neke druge blogovske obitelji osjećale ugrožene.

Autor ga je počeo pisati 17. siječnja 2007., a u najnovijoj knjizi Raspuća blogovske neozbiljnosti postovi su s bloga od početka njegovog pisanja do početka 2008. godine.

Znam, naprimjer, s prijateljima i znancima raditi blogovske projekte na volonterskoj bazi za koje neki od njih znaju napisati stvarno sjajne stvari, koje me baš zadive: neki od njih su kritičari/novinari koji u svojim matičnim medijima nemaju baš puno prostora za takve izlete, neki od njih jedva da i ikad igdje išta pišu ali bi zasigurno pisali kad bi imali neki novčani poticaj.

Neće tekstove proslijeđivati nigdje drugdje (osim možda na naslovnicu), neće pokušati izdati nešto poput blogovske brošure itd - bez privole autora tekstova.

Kako je do toga došlo opisao sam već nekoliko puta, a objavljeno je i mojoj knjizi DON BLOG Raspuća blogovske ne o zbiljnosti

Bez brige, znam da sam se malo previše odmarala od tipkanja i zurenja u ekran 10 puta dnevno, ali šta da radim kad je meni baš to trebalo da se skuliram, smirim i pripremim za nove blogovske pobjede.

Taj tekst koji si pronašao na tom drugom portalu je naravno moj autorski, samo sam ga onda pisao pod pseudonimom, a sada iskoristio dio tog teksta za potrebe ove blogovske priče u nastavcima.

Hoće li ovaj naš velebni Blog ići stopama Foruma, što b značilo da će u dogledno vrijeme krenuti i blogovske kavice, tulumi i randevui?

Neka komunikacija ovdje ima i elemente lokalno-blogovske satire.

Evo me nazad u blogovske vode nakon dosta vremena.... Dosada se puno toga zbilo... da počnem sa lošom vijesti... pala san ovaj zadnji ispit... nije mi jasno kako... al šta je tu je... Bitno da san bar jedan prije toga lipo položila kako bog zapovida... e:)... Inače do sada san bila u zg na tjedan dana malo se izguštat... bilo je nice... nice... nice:)... Opet mi dodje da komentiram Zg kao jedan grad koji je masu drugačiji od Splita... alo alo jel ja ovo vidin sunce prva je moja današnja reakcija... pa to je nešto strašno... živit u tako tmurnim danima svaki dan... a di je naše lipo najlipše plavo more... ma divota...

Šprajc ubacuje svoje " blogovske " komentare i upadice u dnevnik.

Dobro znaš da sam odavno blogovske umnike dijelio na PAMTEĆE I MISLEĆE.

U Raspućima blogovske neozbiljnosti 97 je postova don Anđelka Kaćunka s njegova bloga na Večernjakovoj blogosferi

SUZA ZA BLOGOVSKE BREGE Neću tajiti da mi je bilo drago što je HTV izravno snimio početak moga hodanja.

Na brzaka smo dogovorili promociju knjige Alojza Majetića, naše blogovske Bestjelesne druge, negdje oko Osijeka, kad se Bestjelesni Debelly vrati sa Suska.

Na kraju, rekoh sebi what the fuck, i otisnuh se u blogovske vode.

Ovako, ako nije nekakav katastrofalan gaf, meni ne smeta vlastiti feler, pa nek se na njega lijepe blogovske zunzare.

Ništa ljudi uživajte i očekujte novi post uskoro jer sam se sad opet ufurala u ove blogovske gluposti

(6.12.2010.) U Gospiću je predstavljena nova knjiga don Anđelka Kaćunka pod nazivom Raspuća blogovske ne o zbiljnosti.