Bilo je pretapanja srpstva u hrvatstvo, hrvatstva u srpstvo, bošnjaštva u jugoslavenstvo, jugoslavenstva u srpstvo itd.

To se samo donekle impliciralo na nacionalnu ideju bošnjaštva.

ma to znamo i mi i oni, da se kojim slučajem sad vrate Turci u Bosnu muslimani bi za jedan dan spalili sve ljiljane, odrekli se bošnjaštva i opet bili ono što su bili 400 godina.. Turci.

ogroman dio muslimana vuće porijeklo od islamiziranog stanovništva hrvatske, srpske, ugarske, crnogorske države, bilo da govorimo o onima u turskoj hrvatskoj ili sandžaku, ili o masi koja se uselila u BIH nakon što su okolne zemlje istjerale turke. i samo taj islamizirani dio starih bošnjana razvio je ETNIČKI OSJEČAJ BOŠNJAŠTVA. to je neosporna činjenica koju možemo vidjeti svakim danom. nema ETNIČKOG bošnjaštva kod autohtonih bošnjana koji nisu primili islam. ali ga ima kod muslimana srbije, hrvatske i crne gore koji su primili islam.

Dakle, ni tu, na pučkoj razini, nema slaganja oko begovskog bošnjaštva (kasnije pojave iz 18. st.) i franjevačkog (koja datira iz 16. st.), a u Marulićevoj molitvi iz 1520 - ih su Bošnjaci isključivo kršćani-katolici.

pa naravno da se nismo osjećali kao bošnjaci kad smo zagovarali bratstvo, jednistvo i jugoslavenstvo nam je bilo ispred bošnjaštva (ko nam je kriv što smo poslušali titu a drugi nisu).

Pitam te kako zašto je odjednom postalo sporno, ako znamo da u " osvit demokracije " niko od Hrvata i Srba nije imao ništa protiv afirmacije bošnjaštva?

U nadi da ćemo svi doprinijeti boljoj pripremi naših sunarodnjaka za popis stanovništva, molimo Vas da svi u svojoj sredini, među svojim prijateljima širite ideju Bošnjaštva kao našeg jedinog nacionalnog opredjeljenja.

Pritom je važno istaknuti da su bošnjaštvo i islam me đ usobno bitno povezani, i zapravo se izjedna č avaju. c) Važno je uo č iti da nova afirmacija i bošnjaštva i islama uživa prešutnu europsku potporu, jer se ni nacionalno formiranje, ni religijska afirmacija ne mogu sprije č iti, ali zato vrijedi: Qui tacet consentire videtur. d) Bitna je osobina svake inicijalne politogeneze o č uvanje/stjecanje životnog prostora: Hrvatska je to (najve ć im dijelom) ostvarila u Oluji i zatim integracijom Hrvatskog Podunavlja, Srbi su to u BiH obavili etni č kim č iš ć enjem uz pristanak me đ unarodnog č imbenika i sada red je na Bošnjacima da i oni obave tu zada ć u, što zna č i: borba za Lebensraum na ra č un hrvatstva je u tijeku i nastavit ć e se.

Identifikacija dijela bošnjaštva s Turskom u tome u nacionalnom smislu danas postoji.

Slavljenjem i sjećanjem na staru Bosnu i forsiranjem bošnjaštva oni su zapravo pružali otpor okupatoru.

Sam me upozoravaš kako, eto, nisam u stanju praviti razliku između bosanstva i bošnjaštva, dok ti jasno mješaš ta dva pojma, pri tome tvrdeći da jedno drugo potire.

Zapravo problem bošnjaštva je vrlo svjež, a odražava ga jedna činjenica pogubna za nositelje promicanja i napretka bošnjačkog identiteta, na način kako to čini Tihić.

Oni koji su prije dvadeset i više godina progonili Ćimića postali su nositelji i vrhovni promicatelji bošnjaštva u BiH.

a Hrvati su samo otpadnici od bošnjaštva. koji su se pokatoličili. šta će oni to pričat drugim Muslimanima? pa oni to sve već znaju.

Zato ne treba dozvoliti da nas se vraća u srednji vijek, nego treba nastaviti sa europeizacijom bošnjaštva i Bosne i Hercegovine kroz kontakte sa demokratskim snagama Europe.

Ono što je opšte poznato narodni pokret bošnjaštva ili, pak, bosanstva, je začet još u 19. vijeku od strane Ivana Franje Jukića.

Kasnije je pojavljuju i neki muslimanski intelektualci koji zagovaraju ideju bošnjaštva, i to se radi u glavnini o Hercegovcima.

On, ni manje ni više u svojim izjavama liči Kusturici, tako u tobožnjem blaćenju na moju malenkost kaže: Ja osobno nisam vlasnik bošnjaštva, niti ga kao takvog smatram najvećom ljudskom vrijednošću u životu jednog našeg čovjeka, pa nastavlja Držim da narode ne zbližavaju njihove nacionalnosti, a još manje ultra-nacionalizam koji propagira Vaš sajt od mržnje, nego dobrota i međusobno razumijevanje.

Također u njegovom bulozama bi da govori o Bošnjacima ali miješa babe i žabe, te piše o, iskrenom prihvataju bošnjaštva.

Možda je bolje pitanje što je to natjeralo pretke današnjih Bosanskih Hrvata da ne prihvate ideologiju bošnjaštva?

A i to je potrajalo, dok se nisu sjetili bošnjaštva a 400 godina su prezirali svaku uspomenu na bošnjaštvo.

No, budući da ih je politička stvarnost prisilila na korekciju stavova, prihvatili su nominaciju« bošnjački jezik »kao ime za standardni jezik Bošnjaka, a negiraju pravo upotrebe naziva« bosanski jezik »jer on, po tomu mišljenju, izražava velikodržavne pretenzije Bošnjaka-muslimana u izjednačavanju bošnjaštva i bosanstva (što god ti pojmovi značili).

Sav je kosovsko-svetosavski mit, zatočen u prokletstvu dehumanizacije vlastitosti i drugosti bosanstva/bošnjaštva, muslimanstva sadržan u osveti prema nekome ko simbolizira turski vakat u velikosrpskoj svijesti.

Bošnjaci katolici nisu postali HRvati, oni su to oduvijek bili, odbili su pokušaj nametanja bošnjaštva u nacionalnom smislu jer im je to bio zavičajni pojam.

što se tiče njihovog novotkrivenog bošnjaštva to jer samo trik.

Nekad su sebi prisvajali Bosnu niječući bošnjaštvo a danas svojataju Bosnu na temelju bošnjaštva.

kod jeremića samo jedan komentar i jedan ditelina zašto e briše da jeremić po majki je muslimaqn a znate onu majka rađa a ko posije očina kočina - - - hm - - srbine - sena sedeta šerif pa i jeremić šerifuje nije li to dokaz - - bošnjaštva - -

kada bi bio slučaj da su krščani u bosni iste etničke pripadnosti kao muslimani, onda bi ovo što pišeš imalo imalo smisla. ti uporno povlačiš paralele s narodima s kojima ih ne možeš povući jer tamo ne postoji etnokonfesionalna dihotomija. da postoji dio talijana koji slave jupitera i danas, ili hrvata koji slave peruna, ili danaca koji slave odina, onda bi ovo što pišeš imalo smisla. međutim takvih nema. no da ima, onda bi njihova spona s predkrščanskim razdobljem bila veća nego onih koji slave isusa. isto je tako mnogo veća spona krščana u bosni s razdobljem krščanske bosne, nego muslimana. to je neosporno. u bosni se nije desilo to da je srednjovijekovna zajednica bošnjana prešla na islam, kao što su stari hrvati prešli na krščanstvo. naprotiv, prešao je samo dio te zajednice, a jedan veliki dio sačuvao je krščansku vjeru. isti žive i danas u bosni, ali nažalost velika ih večina živi u hrvatskoj. svatko tko zna kakove su bile migracije u vrijeme otomanske imperije, zna koliko je veliki broj bošnjana katolika raseljen diljem današnje hrvatske i šire, mnogo veći dio negoli je ostao u bosni. kada pak govorimo o muslimanima, isti samo MANJIM dijelom vuku porijeklo od islamiziranog stanovništva stare bosanske države. ogroman dio muslimana vuće porijeklo od islamiziranog stanovništva hrvatske, srpske, ugarske, crnogorske države, bilo da govorimo o onima u turskoj hrvatskoj ili sandžaku, ili o masi koja se uselila u BIH nakon što su okolne zemlje istjerale turke. i samo taj islamizirani dio starih bošnjana razvio je ETNIČKI OSJEČAJ BOŠNJAŠTVA. to je neosporna činjenica koju možemo vidjeti svakim danom. nema ETNIČKOG bošnjaštva kod autohtonih bošnjana koji nisu primili islam. ali ga ima kod muslimana srbije, hrvatske i crne gore koji su primili islam. naravno da se kod muslimana sačuvalo nešto od predislamskog razdoblja, ali ni približno kao kod katolika. a ETNIČKO bošnjaštvo formiralo se samo kod muslimana. ja ovdje naglašavam riječ etničko, jer mnogi koji ovdje govore uopće očito ne znaju za porijeklo i značenje te rijeći. meni nije niti jednom napamet palo da dokazujem hrvatski etnički osjećaj u srednjem vijeku, niti bilo koji etnički osjećaj, jer očito pojedini sugovornici ovdje ne znaju da etnički osjećaj gotovo i ne postoji u srednjovijekovnoj europi. večina naroda ima samo regionalni, parohijalni ili vjerski indentitet, dok je enticitet nešto maglovito i posve nejasno. ali postoje stanovniti etnički markeri, OBILJEŽJA po kojima se neka grupa razlikuje od druge i to je najviše što možemo za srednji vijek reći o nečijem etnciitetu. mi ćemo germane nazivat germanima bez obzira što do devetog stoljeća oni nemaju nikakvog naziva za svoju zajednicu, već samo naziv " walha " za one koji nisu germani. onda su u devetom stoljeću tazvili termin " diutisch " za svoj jezik, a tek u 15. za " deutsch " za svoj narod. isto tako engleze ćemo od 5. stoljeća nazivati anglo-sasima, iako takav osjećaj oni još nemaju. ali imaju opet izraz " walha " ili " welsh " za kelte i romane, i opet njih kelti nazivaju " sasanages " a normani " saxones " sve skupa. prostor bosne i hrvatske nazivan je u kasnom srednjem vijeku na zapadu, u duhu humanizma, " ilirskim zemljama ", dakle kao jedna etnička cijelina. isto tako ih i turci poistovječuju. dokazivati etnički osjećaj ovoga ili onoga u srednjem vijeku pritom je posve promašeno, jer ćemo njega naći tek kod rijetkih pisaca, intelektualaca koji se time bave, i opet je sve to vrlo maglovito, jer se sve do formiranja modernih nacija etničke skupine konstantno reproduciraju, transformiraju, konstitutiraju nanovo. ono što je bitno su etnički MARKERI. od 15. - 18. stoljeća more je katolika iz bosne naselilo postor hrvatske. samo nakon pohoda eugena savojskog preko 100 000 ih je došlo u hrvatsku. međutim, tu nisu razvili osjećaj različitosti u donosu na domicilne hrvate. dapaće, taj osjećaj različitosti, samobitnosti u odnosu na narod preko une i save nisu razvili ni katolici u bosni, već posve nasuprot, snažan osjećaj etničkog jedinstva. iz jednostavna razloga što neke etničke razlike između pere iz usore i marka iz požege, stipe iz vareša i ive iz sinja, ili marije iz viteza i ane iz gospića niti nema. niti ih je bilo između hrvoja vukčića hrvatinića i tvrtka kotormanića prije mnogo stoljeća. i opet, to ne znači da muslimani-bošnjaci nemaju ništa sa srednjovijekovnom bosnom, već samo da je njihov identitet mnogo manje obilježen tim razdobljem nego identitet bosanskih hrvata. unatoč činjenici da se danas pomodno i oportunistički pozivaju na to razdoblje, u svom identitetu imaju mnogo manje istoga nego hrvati. skrivali to kao zmija noge, ne mogu promijeniti činjenicu da su za njih srednjovijekovni vladari, dokumenti, spomenici itd. bili donedavno nešto strano, " kaursko ", tuđe.

A Murat osta simbol prevarenog bošnjaštva.