Daytonskom mirovnom sporazumu, prethodio je, godinu i osam mjeseci prije, Washingtonski mirovni sporazum (18. ožujka 1994.) kojim je zaustavljen rat između Hrvata i Bošnjaka-muslimana u BiH.

Nad stanovništvom tih gradova vojska i policija bosanskih Srba po? inila je pokolj velikih razmjera: ubijeno je izme? u 6.000 i 8.000 Bošnjaka muslimana, a ostali su protjerani.

S druge strane, posljedica rastućeg sukoba između Hrvata i Bošnjaka-muslimana bilo je primanje samo ranjenih hrvatskih vojnika u jedinu preostalu bolnicu u zapadnom dijelu Mostara (civili su se primali bez obzira na nacionalnost).

Osmo: I neki između vas su, spomenut ću prisutnog prof. dr. Mihovila Biočića, stučno i ljudski pomogli obrani i opstanku BiH, Hrvata i Bošnjaka (Muslimana) podjednako, od 32 000 ranjenika kojima je pomogao i liječio ih dr. Biočić 40 % su bili Bošnjaci (Muslimani).

To je ta geopolitička manija stara kojih 150 i nešto godina (Vuk Karadžić, Garašanin i ostali), koja negira postojanje Hrvata, Makedonaca, Bošnjaka-muslimana, a Albance i Bugare mrzi iz dna duše, svojata napose hrvatsku kulturnu baštinu, poglavito jezičnu, umjetničku i arhitektonsku (n. pr. renesansnu i baroknu književnost).

Glavne su tvrdnje sljedeće: nacionalni se standardni jezik u europskom krugu naziva po narodu, a ne zemlji, pa je stoga logično da se standardni jezik Bošnjaka zove bošnjački, a ne bosanski (jer ne postoji bosanski narod); pozivanja na spomene nazivka« bosanski jezik »u daljnjoj prošlosti besmislena su, jer se radi o bar dvije zbrke - miješanju sinkronije i dijakronije, tj. sadašnjega i prijašnjega stanja jezika u kojima se u sadašnjosti govori o nacionalnom standardnome jeziku, a u prošlosti o jednom od književnih idioma što su tek ulazili u proces jezične standardizacije; te o kaosu u etno-konfesionalnim označiteljima jer je pojam« bosanski jezik »vidljivo češće spominjan u hrvatskome sociokulturnome krugu s posve drugačijim konotacijama nego što su one koje se odnose na suvremeni jezik Bošnjaka; inzistiranje Bošnjaka na imenu« bosanski jezik »u značenju bošnjačkoga znak je pretenzija Bošnjaka-muslimana u nakani da se ostvari nacionalna dominacija u Bosni i Hercegovini; svatko ima pravo zvati svoj jezik kako hoće, no, nitko ne može natjerati Hrvate da u svom jeziku prihvate ime koje drže neprimjerenim.

Pretpostavlja se da je danas u RH oko 70.000,00 Bošnjaka (Muslimana).

Posebnu pažnju mladih pobudio je projekat Ultramaraton koji je realiziran prvi puta ove godine i Projekat Obrazovanje učenika u osnovnim i srednjim školama, kao i Anketa o socijalnom i kulturnom položaju Bošnjaka/Muslimana u Gradu Zagrebu.

Kod Srba pravoslavni udio, kod Bošnjaka-muslimana skor ništa.

Puno toga su o meni govorili i ovako i onako, a mogu vam reći da je ovim " putem spasa ", odnosno cestom čije sam probijanje inicirao, spašeno oko 300.000 Bošnjaka muslimana.

" Istina je da dio bošnjačkih političkih, vjerskih i intelektualnih krugova smatra da bi Bosna i Hercegovina trebala biti nacionalna država većinskog naroda Bošnjaka-muslimana obrazlažući to time da Hrvati i Srbi imaju svoje nacionalne države.

Prema popisu stanovništva iz 1991. u 56 naselja na području općine koja se prostirala na 477 km 2 živjelo je 19.760 ljudi: 12.259 Hrvata, 7225 Bošnjaka-muslimana, a udio ostalih nacionalnosti bio je zanemariv - Srba svega 49 (0,2 %), dok je pripadnika ostalih nacionalnosti bilo 67 (0,4 %).

Naime svi analitičari i poznavaoci situacije u BiH znaju da je primarni interes Bošnjaka-muslimana izbiti na more.

Među intelektualcima u Hrvatskoj još uvijek prevladava snažno mišljenje o zajedničkom etničkom podrijetlu Hrvata i današnjih bošnjaka muslimana, pa Hrvate u Hercegovini smatraju zaprjekom hrvatsko-bošnjačkom jedinstvu.

Na žalost, na tome se prostoru dogodio neželjeni sukob Hrvata i Bošnjaka Muslimana.

Vojno-područna podjela i organizacija snaga ukazuje da su 2. i 4. VO kao prvi strategijski postroj u okupaciji Bosne i Hercegovine imale ulogu pacificirati prostor prema hrvatskom modelu, povezati srpske enklave, očistiti prostore od Hrvata i Bošnjaka-muslimana, projicirati vojnu moć na južni dio Hrvatske, i biti pomoć srpskim snagama na okupiranom dijelu Hrvatske.

Sudbina plana zapečaćena je nepostojanjem mehanizama (i političke volje), koji bi natjerali Srbe da vrate 20 % okupiranoga teritorija BiH te izbijanjem sukoba između Bošnjaka-muslimana i Hrvata; postoji mišljenje da je rasplamsavanje hrvatsko-muslimanskoga sukoba bilo isprovocirano upravo ovim planom.

Na svoju veliku žalost, pisac ovih redova ne može u okviru ovog rada sistematski ispitati nebrojene Filipovićeve doprinose nacionalnom programu i inicijative u korist Bosne (Bosanaca, Bošnjaka, Muslimana, muslimana) koje su se svih ovih godina u pravilu završavale nekom političkom katastrofom; no neće biti teško pokazati, kada za to dođe vrijeme, da je Muhamed Filipović, uvijek spreman da ponudi neko spasonosno rješenje za Bosnu, zapravo sâm dobar dio bosanskog problema

Ne zaboravimo, duh BiH čini konstitutivnost i suverenost Hrvata, Srba i Bošnjaka muslimana na čitavom prostoru BiH.

btw, to kaj si banala Inkvonju - onak prek kurca, a daklem ne smatrajući zgleda da je prosuo (po milijunti svečani put) najogavniji šovinizam nasrpam svojih zemljaka (a moguće i tvojih) - Bošnjaka/Muslimana, govori i o tebi i o onome tko te uopće stavio na poziciju " dijeljenja pravde ".

Kod Bošnjaka-muslimana postoji nasilno indoktriniranje " bogumilomanijom ", no to nije nikakav nužni posljedak njihove tobožnje " izdaje ", nego običan suludi šovinizam kakav spopada narode koji imaju i čvrst nacionalni identitet (Rusi, Nijemci), ali " polude " neko vrijeme zbog različitih razloga.

U ratu svih protiv sviju poginulo je preko milijun ljudi, pretežno Hrvata i Bošnjaka-muslimana, a da bi na kraju upravo Hrvati ispali en masse« genocidan narod », što ispaštaju i danas.

Bavi se aktuelnim problemima bošnjaka-muslimana, i muslimana Europe.

Ovo sam skoro zaboravio, pratio sam portal bošnjaka-muslimana (onaj na kome sam bio preko 2 godine) da vidim kako su primili vijest o oslobađajućoj presudi našim generalima.

U ovoj Bosni rat se nije vodio protiv Bošnjaka - Muslimana, rat se nije vodio ni protiv Hrvata, nije se vodio ni protiv Srba.

Moje mišljenje, tada, je bilo na štetu Bošnjaka muslimana, koji bi se tada samo trebali odlučiti na kojoj strani da žive.

" General Praljak optužen je za zlostavljanje Bošnjaka-muslimana u Prozoru, a dokumenti govore suprotno ", rekao je Nazor dodavši kako mu je zato neprihvatljiv pojam zapovjedne odgovornosti, jer je prilično rastezljiv i dovodi do nepravde na način da za zlodjela drugih odgovaraju osobe koje su bile u nekoj zapovjednoj liniji, a niti su počinile zločin, niti su ga mogle spriječiti.

Za svojeg nedavnog posjeta Zagrebu parlamentarna se delegacija BiH kod svojih domaćina jako interesirala za položaj Bošnjaka-Muslimana u Hrvatskoj.

(9. II.) U Sarajevu je potpisan sporazum između Srba i Bošnjaka-muslimana o prekidu bojnih djelovanja i povlačenju srpskoga topništva 20 km od grada (stavljanje pod nadzor UN-a).

Oružani sukobi između HVO-a i Armije BiH, koji su uz povremena primirja trajali od listopada 1992. do ožujka 1994., nazivaju se " rat u ratu "; Hrvati su taj rat doživjeli kao pokušaj Bošnjaka-muslimana da od Hrvata, kao manje brojnoga naroda u BiH, uzmu ono što su izgubili od Srba te kao izdaju naroda koji su " obranili " i zbrinuli (velik broj muslimanskih izbjeglica primila je Republika Hrvatska), a Bošnjaci-muslimani su taj rat doživjeli kao izdaju ratnoga saveznika i pokušaj ostvarenja " velikohrvatske " ideje te priključenja dijela teritorija BiH Hrvatskoj.