Od toga je Hrvata 133 ili 18,42 posto, 583 Muslimana-Bošnjaka ili 80,74 posto.

Sukob između Hrvata i Muslimana-Bošnjaka u kakanjskoj općini pored tolikih nevinih žrtava ostat će u povijesti zapisan kao tragična epizoda povijesti bosansko-hercegovačkih Hrvata.

U emisiji " Slikom na sliku " HTV-a Mate Boban, vođa izaslanstva bosanskohercegovačkih Hrvata na ženevskim pregovorima izjavio je da su " u ponedjeljak predstavnici Muslimana-Bošnjaka i Srba pristali na pregovore, i to na obećavajući način ".

Ostaje pak nerasvijetljeno zašto muslimansko-bošnjačka politika toliko nastoji da se 8.400 Muslimana-Bošnjaka (prema popisu stanovništva iz 1991. godine bilo ih je toliko) vrati u stolačku općinu, a ni s približno toliko žestine i s tolikim međunarodnim povikom ne zahtijeva povratak oko 450.000 Muslimana-Bošnjaka u istočnu Bosnu.

Prije 14 godina Davor je bio luka spasa za tisuce Hrvata, ali i Muslimana-Bošnjaka iz Banjaluke i okolice, Dervente, Bosanske Gradiške i drugih mjesta Banjalucke biskupije.

tomić u istom članku piše i ovo. logičan je zaključak da su prema ovome hrvati dobili samo rat protiv srba a izgubili onaj protiv muslimana-bošnjaka. kako je po anti trebao izgledati hrvatski poraz - možda tako da im se u daytonu dade pola etnički očišćene bih?

Posljedice su to ne samo većeg nataliteta kod Muslimana-Bošnjaka, nego i veće stope iseljavanja Hrvata i Srba.

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, od 55.950 stanovnika općine Kakanj Muslimana-Bošnjaka je bilo 30.528 ili 54,56 posto, Hrvata 16.556 ili 29,59 posto, Srba 4.929 ili 8,80 posto, a ostali 3.937 ili 7,03 posto.

Ako ove podatke usporedimo s podacima popisa iz 1971. godine onda vidimo da je udio Hrvata u ukupnom udjelu s 33,2 posto spao u 1991. na 29,6 posto, a Srba s 13,1 posto na 8,8 posto, dok se u istom razdoblju udio Muslimana-Bošnjaka popeo s 31,8 na 54,6 posto.

U Hrvatskoj je u redu jer je 90 % muslimana-bošnjaka, ali u Srbiji nametati nekome da bude Bošnjak preko Islamske zajednice u Srbiji je neviđena asimilacija.

Ispravno shvativši kako će izbore sljedeće godine izgubiti političko i duhovno vodstvo Muslimana-Bošnjaka, naravno bez javnosti donijelo je strategiju, plan, kako da Muslimani-Bošnjaci i dalje ostanu u vlasti.

Kada je Eugen Savojski prodro u Bosnu s austrijskom vojskom sve do Sarajeva, kod Kaknja je naišao na snažan otpor Muslimana-Bošnjaka 1697. godine, a takav otpor su doživjele i austrijske trupe 1878. godine.

Ženevski pregovori doživljavaju neuspjeh kao i nastavak pregovora između predstavnika bosanskih Srba i i Muslimana-Bošnjaka.

Znam da će mnogi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini zavapiti kako su četnici pobili velik broj Hrvata i još više Muslimana/Bošnjaka.

Selo Čukle je na popisu stanovništva 1991. godine imalo 1.348 stanovnika, 934 Hrvata ili 69,28 posto, 375 Muslimana-Bošnjaka ili 27,81 posto, 18 Srba ili 1,33 posto i 21 ostalih ili 1,55 posto.

Bilo je u Varešu i Muslimana-Bošnjaka i pravoslavaca, ali su uvijek bili dominantni Hrvati, katolici.

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine općina Konjic broji 43.878 stanovnika, od čega Muslimana - Bošnjaka 23.815 ili 54,27 posto, Hrvata 11.513 ili 26,23 posto, Srba 6.620 ili 15,08 posto, ostalih 1.930 ili 4,39 posto.

Omerbašić je naglasio da je u Drugom svjetskom ratu stradalo oko 115.000 muslimana Bošnjaka, a prema posljednjim statističkim podacima u četverogodišnjem ratu u BiH bilo je oko 97.000 mrtvih, među njima najviše civila. O tome valja razmišljati.

Srpska agresija na Bosnu i Hercegovinu imala je katastrofalne posljedice prvenstveno zbog narušenih odnosa ravnoteže među narodima: vjerskim zajednicama - izgonom Muslimana-Bošnjaka od strane Srba na pojedinim područjima i njihov dolazak u druga područja narušio je životni prostor i predratni omjer prema Hrvatima.

Sukobi između Hrvata i Muslimana-Bošnjaka počeli su u jesen 1992. godine.

Takav pristran haaški odnos prema bosanskohercegovačkim sukobljenim stranama, vidljiv u osudama Hrvata, pomilovanjima i oslobađanjima Srba, te nekažnjavanja i neprocesuiranja Muslimana Bošnjaka, oblik je nekoga mirnodopskog zločina, u kojem se priznaje i legalizira genocid i etničko čišćenje, vjerski i nacionalni unitarizam i centralizam, a najoštrije kažnjava žrtva, obrana i pravo na obranu.

Pravaši drže kako su još uvijek jake snage političke destrukcije koja nastoji zadržati neke negativne tenzije između Hrvata i Bošnjaka te skreću pozornost i na posljednji istup mostarskog muftije Seida efendije Smajkića koji je na skupu Mladih Bošnjaka prezentirao tobožnji monstruozni hrvatsko-srpski plan protiv muslimana Bošnjaka kroz podjelu grada na lijevu i desnu stranu grada i rijeku Neretvu kao nečiju sudbinu.

Budući da je svaka povijesna federacija imperij brojnijega federalnog naroda i brutalno razarajuće sredstvo istrjebljenja malobrojnijeg federalnog partnera, što je način u stvaranju i jačanju nacionalne i vjerske države brojnijeg naroda, u bosanskohercegovačkom slučaju muslimana Bošnjaka, ta se praksa potvrdila i u federalnoj tvorevini daytonske Bosne i Hercegovine.

- Bilo je to vrijeme nesretnog rata između Hrvata i Muslimana-Bošnjaka u BiH koji je donio veliku štetu objema stranama, a dobro se zna kome je bio na korist i pod čijim je bio pokroviteljstvom.

Osim poništavanja konstitutivnosti, pojedini izgredi, kao nedavni napadaji na katoličke redovnice u Tuzli sve će više prerastati u sustavno nepoštivanje dostojanstva drukčijih osoba, njihov progon, odnosno kolektivni nestanak kao što se to vrlo ružno može vidjeti na primjeru Sarajeva, u kojem više nema nikoga osim muslimana Bošnjaka.

Ova treća u nizu knjiga iz Pečarićeve trilogije u sebi sadrži dvanaest pisama predsjedniku Vlade Zoranu Milanoviću, u kojima ga autor poziva da se zauzme za dodjelu Nobelove nagrade za mir hrvatskim generalima koji su od genocida spasili više od 160 tisuća muslimana Bošnjaka u UN-ovoj zaštićenoj zoni u Bihaću, te pisma Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda i blok tematskih tekstova o iščekivanju presude Hrvatima iz BiH.

Znao je on da sve do 1833. Turci nisu imali svoja prezimena i da nijedno prezime današnjih muslimana/Bošnjaka na tlu Bosne i Hercegovine ne može pretendirati da bude izvorno tursko.

Njezina se struktura iš č itava iz naziva poglavlja: 1. Državno politi č ka razina; 2. Izbjeglice; 3. Naoružavanje i opremanje postrojbi Armije BiH; 4. Ustrojavanje i obuka postrojbi ARBiH na teritoriju Republike Hrvatske; 5. Lije č enje ranjenih vojnika ARBiH i Muslimana/Bošnjaka civila u Republici Hrvatskoj od 1992 1995. godine; 6. Humanitarne organizacije u RH za prikupljanje pomo ć i Bosni i Hercegovini; 7. Eksteritorijalno školstvo BiH u Republici Hrvatskoj 1992 1994. godine; 8. Suradnja RH i BiH na podru č ju športa i kulture.

Tako je na području kiseljačke općine sukob između Muslimana-Bošnjaka i Hrvata započela Armija BiH.

Početkom 1992. godine vraća se u Kreševo, oko sebe okuplja bivše časnike JNA, Muslimane-Bošnjake, organizira vojne postrojbe samo Muslimana-Bošnjaka, cilj mu je stvaranje Islamske Republike BiH.