Crkva obvezuje vjernike da u ' nedjelje i svetkovine sudjeluju u božanskoj liturgiji ' i da Euharistiju prime najmanje jedanput godišnje, po mogućnosti u vazmenom vremenu i pripravljeni sakramentom Pomirenja.

po toj Božanskoj logici, subota, kada je stvoren čovjek; Adam, prvi čovjek, i zadnji koji će se roditi u ovakovom svijetu je SVE SUBOTA Božja.

Prvi Koncili (Nicejski, Konstantinopolski, Efeški) definirali su temeljne dogme o Svetom Trojstvu, Kristovoj ljudskoj i božanskoj naravi, o Mariji, Isusovoj majci kao Bogorodici te formulirali Credo.

Knjiga je to u koju nitko ne može prodrijeti osim Josipa koji ju je razumio po božanskoj milosti i onih koji će, nasljedujući nju, primiti od istog Duha dar razumijevanja.

Čudesni događaj njegova krštenja na Jordanu, koliko je s njegove strane htio biti jednostavan i u znaku solidarnosti s nama-slabim ljudima, dotle uvijek progovara o božanskoj objavi i djelu, započetom i ostvarenom u njegovoj Osobi.

Zato je Isus i došao kao naš Otkupitelj da bi, učinivši ih sudionicima u božanskoj naravi, doveo ljude u sklad s načelima zakona Neba. (Isusov govor na Gori, str. 72 74)

" Brižno je opominjao braću da bi sveto Evanđelje i Pravilo, kao što su čvrsto obećali, vjerno opsluživali. " Trebaju biti puni poštovanja prema božanskoj službi i crkvenim uredbama.

Drugi vatikanski sabor kaže: Doista, liturgija kojom se osobito u božanskoj žrtvi Euharistije vrši djelo našeg otkupljenja, u najvećoj mjeri pridonosi da vjernici životom izraze i drugima očituju otajstvo Kristovo i narav prave Crkve. (SC 2).

Zato i u ovoj drugoj zbirci " Svjetlovid " otvara se moguć nost novog i zbiljskog traženja duhovnosti života u Europi po Isusovoj božanskoj i povijesnoj osobi, koji u svijetu mora po stati sve prisutniji i privlačniji, pravo svjetlo i novi " svjetlovid " na putu čovječanstva za život dostojan svakoga čovjeka.

No budući da se sigurno nadaju božanskoj nagradi s veseljem kažu: U svemu tome pobjeđujemo po onome koji nas ljubi.

Vjera je čin razuma koji na zapovijed volje koju pokreće Bog milošću daje pristanak božanskoj istini.

Bog koji se rodio kao malo dijete da bi se čovjeku približio, stvara ozračje radosti i tako i nas zbližava u svojoj božanskoj ljubavi.

Tu BLAGOSLOV se prvi put pojavio, i ja vjerujem da je to bio jedan od najdramatičnijih trenutaka u božanskoj povijesti.

O blagdanu Gospina rođendana moramo učiniti četiri stvari: 1. zahvaliti Bogu na jedinstvenim darovima i povlasticama kojima ju je Bog odlikovao iznad ostalih stvorova, 2. moliti ga po njezinu zagovoru, da u nama razori kraljevstvo grijeha da bismo postali vjerni i postojani u njegovoj božanskoj službi, 3. štovati Marijinu svetost i radovati se s njom njezinoj veličini, 4. nastojati slijediti je u brižljivu čuvanju Božje milosti i vježbanju u krepostima, a osobito u njezinoj poniznosti i čistoći zbog kojih je i bila dostojna začeti Isusa u svojoj prečistoj utrobi.

da li je to pošast ovog vremena, ili je uvijek bilo tako (a danas se samo više komunicira u javnim prostorima i o tome postoje tragovi), ne znam, ali mi se čini da je jedan od najvećih čovjekovih problema kako se nositi sa nužnošću promjene vlastita mišljenja i u kontekstu toga kako čuti ono što ti drugi govori jer, kao što je strašna situacija u kojoj se (želi postići da) svi misle isto, tako je strašna i situacija u kojoj cvate deklarativna sloboda govora, a ona u praksi znači nedostatak osnovne komunikacije i buku? zvuči poznato? kakav bi to sjajan pojedinac bio koji bi u svakom trenutku o svemu imao mišljenje koje će se post festum pokazati ispravnim? premda sam vjernik, ne smatram da postoje univerzalni recepti za sreću, jer svatko do svoga recepta mora doći svojim putem: ako vjera nije iskrena kao rezultat slobodna odabira, koliko ona vrijedi? ono što tom problemu daje na značaju jest to što mi ne samo da o nečemu formiramo stavove, imamo mišljenja i tako stvaramo svjetonazore, nego temeljem toga i djelujemo: u realnosti ostavljamo svoje neizbrisive tragove katastrofalan je taj naš, ljudski koncept prosuđivanja: bez njega se u svakodnevnom svijetu ne možemo snaći, a traži od nas da nužno prije ili kasnije pomislimo da smo bolji od drugoga prema jednoj mudroj, tu je početak svakoga zla, zar ne? a svaki kršćanin, ako je istinski vjernik, znat će da ne mora nužno tražiti od Svijeta obranu kada obranu već ima; nije tu samo stvar u svjetskoj ludosti i božanskoj mudrosti, već i u evanđeoskom djelovanju: nemojmo uvjeravati druge riječima, nego djelima jednim od takvih smatram i ovo mjesto: sjednimo, razgovarajmo, vodimo računa o dostojanstvu sugovornika, pođimo dalje dobre volje nije li već i to sasvim dovoljno za svijet kojim smo okruženi? lijep pozdrav svima:)))

Vrijeme je, časni Muftija, u što ja nimalo ne sumnjam, da mi, današnji vjerski vođe, dademo primjer da je moguće da se naši vjernici zajedno zalažu za vjeru u Boga i čovjeka, za ideale i vrijednosti čovjekova dostojanstva koji su utemeljeni na božanskoj objavi i Božjim neprolaznim zapovijedima, za vjernost načelima dijaloga njegujući i utvrđujući svaki svoj vjerski identitet jer jedino tako smo ravnopravni subjekti u međusobnom poštovanju i zajedničkom radu na dobro naroda i svakoga pojedinca u našem hrvatskom društvu ", istaknuo je biskup Košić. (ika/gk)

Treba međutim znati, da Isus nije došao na zemlju u svojoj božanskoj moći i slavi, nego se rodio i odrastao u skromnom okružju Betlehema i Nazareta.

Tako, na primer, Sveti Mučenik Karp (koji se slavi 1 Z. oktobra), pred neznabošcima i bezbožnicima onoga doba, nije hteo da slavi lažne bogove, n e g o samo Hrista - jedinog Istinitog Boga, pa je zato govorio ondašnjim vlastodršcima: Istiniti bogopoklonici, koji se po božanskoj reči Hristovoj klanja ju Bogu u duhu i istini, upodobljavaju se slavi Božjoj i postaju zajedno sa Njim besmrtni, jer se još sada pričešćuju večnim životom kroz Hrista Logosa (Boga Slovo), dok se oni koji služe lažnim bogovima upodobljavaju ništavilu đavola i sa njime propadaju u pakao.

O božanskoj je objavi, kao što znate, jasno progovorio Drugi vatikanski koncil dogmatskom konstitucijom »Dei verbum« (Božja riječ).

Zbog toga je Marija primjer potpunog predanja Božanskoj namisli: u svoje je srce primila vječnu Riječ i porodila ju u djevičanskoj utrobi.

I tako kada krenemo na naš put i kažemo Bogu, Božanskoj energiji, Isusu, anđelima ili vodičima da želimo raditi na sebi, oni krenu u akciju.

Dok se ti boriš u ljudskoj snazi, Bog se ne može boriti za tebe u svojoj božanskoj snazi

Ćovjek u pokušaju spoznavanja Boga nailazi na proturječne odgovore koji su privremeni i nedostatni, a sve zbog toga što će mu sve biti dano u božanskoj samoobjavi.

No, kao što se Bogu svidjelo da iz sebe izvede svijet, tako se se i božanskoj ptici svidjelo da iz sebe izvede sebe nešto sebi slično.

Na Kalcedonskom koncilu održanom 451. godine osuđena su tri teologa koja su zastupala mišljenje o božanskoj prirodi Krista.

Uslijedio je Carigradski koncil (održan 553. godine) gdje je, ne bi li se crkva ujedinila, usvojeno nešto tolerantnije mišljenje koje je bilo bazirano na dvojnoj prirodi Krista - i božanskoj i ljudskoj.

A mi, posteći četrdeset dana, sozercavamo i primamo živu Reč od Djeve, ne nacrtanu na kamenu, već ovaploćenu i rodjenu, i prisajedinjujemo se Njegovoj Božanskoj ploti.

Dr. Pećnjak se u svom govoru o trećoj božanskoj osobi osvrnuo na različita poimanja materijalnog i nematerijalnog diskursa.

Pjesnici su pjevali o svetoj i božanskoj soli.

Kreativna osoba sudjeluje u Božanskoj Prirodi i kroz takvu osobu se nastavlja Božansko-ljudsko Stvaranje.