Gledajući s današnje distance bila je to velika božja milost.

Na otajstven način, kao u ono vrijeme prije uskrsnuća kad su bili apostoli oko nje, tako će, u vremena posljednjeg progonstva, Božja milost silaziti na Crkvu po Mariji; na one vjerne duše koje će se njoj utjecati pod zaštitu i zagovor.

Zato kad se u Svetom pismu kaže: Vratite se k meni i ja ću se vratiti k vama [ Zah 1,3 ] podsjeća nas se na našu slobodu; kada odgovaramo: Vrati nas k sebi, Gospodine, i obratit ćemo se [ Tuž 5,21 ], ispovijedamo da nas predusreće Božja milost.

Nakon toga se takva hrana naziva prasadam, što znači ' Božja milost ', pa se pred slikom preminulog rođaka nudi za njegovu/njezinu duhovnu dobrobit odlazak duše u duhovni svijet ili barem na rajske planete.

Odrežite glavu, ubacite je u lonac i polijte kipućom vodom, već nakon prvog gutljaja osjetit ćete kako vas preplavljuje božja milost i ljubav prema svim živim bićima osim Srbima i komunjarama.

Dakle, ne ja nego Božja milost«, govori na početku razgovora pater Cvek, pripremljen...

Potrebna nam je Božja milost kako bismo nadišli te neuredne strasti.

Svjetlo je Božja milost, njegova spasiteljska riječ evanđelje.

Tu se nema što pomiriti, uravnotežiti i zaokružiti kroz ken-wilberovske teorije svega, jer stvarnost nije ni Božja Milost, ni okultna mašina iza kulisa, a najmanje mješavina toga dvoga.

A da se uzvjeruje, potrebna je Božja milost koja predusreće i potpomaže te unutarnja pomoć Duha Svetoga, koji srce treba pokrenuti i obratiti ga k Bogu, otvoriti oči uma te svima dati ugodnost pristanka i vjerovanja istini.

Inače, glede ljepote materijalnog oblika, tu je srodnost lijepog (Schön) s blagonaklonošću (Schonen) utoliko pravilnija, jer je samo blagonaklona Božja milost ta koja našem oku lijepim omotom, kao lijepim izgledom, uskraćuje bezličnost, da, odvratnost koju materija krije u sebi.

Vjera i Božja milost, a ne naše sposobnosti i snage, daje nam sposobnost i snagu činiti djela koja su Bogu mila.

Da bi se iskoračilo u vjeri nisu potrebni materijalni dokazi. Da uzvjerujemo, treba nam Božja milost, koja predusreće i potpomaže, i unutarnja pomoć Duha Svetoga da srce pokrene i k Bogu ga obrati, da otvori oči duši i svima dadne ugodnost pristanka i vjerovanja istini. stoji u spisima II Vatikanskog, ona je i ljudski čin U Evanđeljima imamo dva prekrasna primjera koji opisuju dva, među najsnažnijim primjerima, iskoraka u vjeri. jedan se odnosio na poganina rimskog stotnika koji je rekao Gospodine, reci samo riječ i ozdravit će moj sluga a Isus za njega rekao: Ne nađoh ovolike vjere u cijelom Izraelu, te onaj slučaj, također poganke, žene koja je iskala milost za ozdravljenje djeteta izjaviši da iako nije židovka može dobiti mrvice koje padaju sa stola za kojim jedu djeca, kao što dobija psić koji čeka ostatke, a isus joj na to reče: O, ženo, velika je tvoja vjera Vidimo da je vjera duhovni organ, čisto ljudski, kao što je to zjenica u oku razuma.

Ali da bude plodna, Božja milost od nas zahtijeva otvaranje prema Bogu, zahtijeva naš slobodan i stvaran odgovor.

Jedini siguran stav koji svatko od nas treba zauzeti jest da sebe smatra grešnikom kojemu je svakoga dana potrebna Božja milost.

Sudeći prema zaključcima Tridentskog i Firentinskog sabora čini se da Božja milost nije bila dovoljna za oprost svih naših grijeha.

Vrativši se g. 1802. u Francusku, upade ipak u tešku religioznu krizu, iz koje ga Božja milost sretno izvede.

Božja svetost i pravednost podrazumijevaju ljudsku krivnju, ljudsku odgovornost i Božji sud tu je problem, dok Božja milost i Božja ljubav nude OPROŠTENJE, OPRAVDANJE i OTKUPLJENJE tu je rješenje

Uza sve to Božja milost bila je opipljiva i u uslužnosti domaće zajednice te naših novaka koji su upravo započeli svoj novicijat.

Božja milost je unutrašnji i nadnaravni dar, koji nam se daje bez ikakve naše zasluge nego po zaslugama Isusa Krista radi postizanja vječnog života. 527. P.

U raspravi oko opravdanja, te uloge i odnosa Zakona i milosti, sv. Pavao ističe da je svakome čovjeku zbog pale naravi potrebna Božja milost radi opravdanja i da se ono ne može postići ni snagom Mojsijeva Zakona ni vlastite naravi.

Iz ove poslanice vidimo koliko je Božja milost velika i koliko je Bog milosrdan... nekome tko je napadao Crkvu i bio protiv nje, dao je toliko ljubavi i milosti da je postao apostol.

Hrabrost da se suoči sa zlom nenaoružan, poput Judite, samo sa snagom vjere i nade u Gospoda, nije li to čudo koje Božja milost potiče neprestano u tolikim mnogima koji daju svoje vrijeme i energiju pomažući onima koji pate?

Borba bremenitih Pavlovih riječi: osuda-opravdanje, zakon-milost, smrt-život, izražena je u dvije figure: s jedne strane prvi čovjek (" ako su grijehom jednoga "), s druge strane istinski čovjek (" koliko više se na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu ").

A sada je božja milost kakav je bio

Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu.

Već u njegovu dnevniku zapaža se kako ga je Božja milost od mladih dana privlačila preko otajstva Euharistije što ga je duboko proživljavao.

Ivan), a na kraju je brat Novaković čitao iz Jeremije 8:20 - 21. Božja milost i ljubav limitirane su vremenom, a kad završi taj period, Bog će biti žalostan zbog onih koji se nisu odazvali njegovom pozivu.

Njezin je osnivač Isus Krist i krštenjem nam se dariva Božja milost, koja nas stavlja u nove životne odnose s Bogom i među sobom. 120. Crkvu nazivamo otajstvenim (mističnim) tijelom Kristovim i novim Božjim narodom.

Božja milost djeluje i na taj način: i preko idile