- Ohoho, sasvim očekivano od tebe, bodeš, ha?

Sjećam se te, ja mislim 1996 - e... ja u svojoj studentskoj gajbi od 14 kvadrata i nas 4 - orica krmimo a prostor tolko mali da kad se probudiš, ne znaš kojo (čuj ovo KOJO?) su čije noge pa se iglom bodeš dok ne nađeš svoje.

A ovo specijalno za Rujanu, jer ona je ipak umjetnik... i moram prestati, pa da se oprostimo sa jednom poemom, pisanom noćas baš za Žene... a i to je ugovor, za cijeli život, i tumači se kao NEKA TAKO BUDE... ili STVARAJ MI ŽIVOT UGODNO... ili DOGAĐAJMO SE KREATIVNO... dakle.... KADA VRLA U SRCU ME NEMAŠ... (ne uklapa se najbolje u temu, ali ionak se više neću javljati pa... molim lijepo i zahvaljujem na razumijevanju... Rujanko mila i pametna)...///Kada vrla u srcu me nemaš...../Bogom si dana, Morana, - trpim iz nevjere tvoje, zalijećeš se rogom, bez plana - crpim i ližem rane svoje, o Morgana/Gdje me bodeš, kada si sa drugima, jao Rujana, gdje me bodež sada probija, auh, jer sva si njihova, I gdje me snalazi što Bogom si dana, Debora, velika radost učenja o ranama, oh ta Fedora/Iako na niskim granama, Tvoja učenja o drugima lete visoko sa elokventno šutljivim vranama - a ipak na jeziku bez dlake, što se sele nekamo, nebu pod oblake dok donosim nove ljubavne odluke, šutljiv./Bez tebe, bez imalo muke, glumim Hektora, a znam, tuđe grle te ruke, moja Debora, Fedoro moja, Mor-Morgana Rujana./Jer vidim da te nemam, uz mnogo tuđih ruku - svoj zagrljaj ti spremam, Bogom dana, i tako rasprodana, ovih si dana, moja Jedina, a od Matana, Seada i Nadana tvoja se sada sazdaje nakana./Iz nevjere trpim, crpim sa bodeža krvcu iznevjerenja, zbog nevere da se strpim, govoriš, dok neverinski pušeš mi nevjerne oblake u lice, a iz oka vranina da crpim, želiš, sve što si o mudrosti bježanja naučila, daleko od potpunog ispunjenja, kao jednom posrnula ona Tihana, uplakana, i davno zaboravljena ona Vedrana./Yes-jesi, za mene si slobodna pa te puštam njima, i njemu, tome i onima, jer Bogom si dana, u svojim danima, Iskustva bez plana i, velika radost učenja o ranama, kada si sa svima moja Rasprodana, oh duša mi tako izbodena, najdraža moja a Najudaljenija - nadaleko si od izbodena mi srca ti naricana./Tako se školujem, školovana, i kada nisi moja, S lakoćom me boluješ i kolješ, bez bodeža, bez boja, Jer Bogom si dana ovih dana - krhka, nježna, sitna, a tako velika je moja rana, radosti moja radovana./Ruke mi pružaš, a od tvojih sam smrtno kljucan vrana, Jer srce mi ne leti i ništa ti ne vjerujem, Morgana: vrane ljubav, ah - baš naivno pretjerujem, Morana, ovih dana kada Bogom si dana i kada vrla me nemaš - to, to mi je mana

Ševimo se cura i ja, položaj misionarski.Ja odozgora pritišćem i kako se valjda njoj napravio takav pritisak ispusti zvuk kao da je prdnula.Ja je pogledam, i kažem prdnula si.Ovoj užasno neugodno i kune se da nije.Meni sve smiješni za popizdit i puknem od smijeha.Njoj neugodno i pokriva se jastukom... a ja i dalje umirem od smijeha... kasnije smo stvarno utvrdili da nije prdnula jer se to desilo još nekoliko puta... valjda kad bodeš pod određenim kutem i u bogznakakvim okolnostima, i pizda zapjeva...

ovo je trebalo bit nešt o materiji, al pisao sam kak su misli dolazile. bez previše spajanja. a materija? pa to je jednostavno. nožem bodeš čovjeka. što radiš? režeš nožem paradajz za doručak. što radiš? pa materija nam je ostavljena na korištenje. nije zlo dok od nje to ne napravimo. a kao i čovjek, ova naša planeta ima gomilu neotkrivenih il neprepoznatih potencijala tak da eden, utopija il raj nije samo san. to je tu. a mi smo dobili priliku da stvaramo il uništavamo. a neko će možda reći, pa i paradajz je živ. ma daj čovječe ti si onda otišao daleko i ostao tamo. gle o čemu ja tu pišem. di smo mi od toga. mislim kak jedino što bi se trebalo desit da ova šarolika ekipa od 6 i neš mlrd. ljudi progleda je bog. bože dogodi se u svima nama. a mi sad možemo laganini tu pisat, možemo svašt. a ak nisi baš tolki slijepac onda pomozi. nekom je potrebna riječ, s nekim možeš cijeli život provest i dugačke spike recitirat, al koji smisao kad niš ne čuje. takvima je samoća možda potrebna. nekima baš to ne treba. ma zapravo treba svašt i ne treba ništ. čovjek je zapetljan danas jako i još se više zapetljava, a otpetljavanje možda traje i kad napusti ovaj svijet. uglavnom, prvo treba sredit tu stvari, a onda nek se slijedeći naraštaji hrane samo suncem i vodom ko onaj jogi, na nekoj plaži uživaju u raju i slušaju mjuzu koju im bog pušta.

Pa zašto bodeš i one koji su VRLO skloni uzimati u obzir i mišljenja pametnih ljudi koji po svjetonazoru pripadaju nekim drugim opcijama?

Kako to izgleda kad se bodeš s rogatim, pokazuje primjer kazališta Mala scena.

Tko je umro, samo za tebe je mrtav i ne budi se neka ga ne znam koliko tučeš, bodeš i udaraš.

Sve nas svojom žaokom bodeš i otrovom truješ

Ženske iz ekipe u bade kostimićima su veselo štrikale, heklale, vezle, radile vilerove gonblene uz: dva klot, tri frket.. - te razmjenjivale iskustva: Kako bodeš vilerov goblen, a nikad se ne ubodeš? - pita jedna. - Ta ubodem se ja, al samo tamo di treba - odgovori druga te sve ženske prasniše u smijeh, ijako nama muškima ništa nije bilo jasno i u čudu smo se pogledali.

Pozdravi Klara a ti omasti brke, pa ih zavilaši - da lakše bodeš

To što se cijela vojska desničara pojavljuje i sipa uvrede i minuse na svako tvoje pojavljivanje samo znači da iz svrbi tamo gdje ih bodeš.

Al to je tako valjda, pa i očekivali smo takve stvari.. jer kad se s rogatima bodeš

Sad diži rukave da vidim gdje se bodeš

Dok bi muha bolno zujala, on bi s velikom nasladom i kroz zube govorio ove čudne riječi: - Zašto bodeš Gospoda Boga svoga koji će te uništiti?

Zaman bodeš noktima, zaman grizeš zubima, predaj se, košuto moja

Da ne bodeš napaćenu hetero većinu u oči više nego što je potrebno.

Dva uglavna kamena su im ispala iz ležišta i sad su dezorijentirani, pa ne shvaćaju da su sad ti njihovi mailovi kao kad čačkalicom bodeš slona, nebitni, jer je to gotova stvar.

Ako želiš nekoga pitati vozi li automobil, moraš pitati Džudžiš li?, a ako hoćeš znati vozi li motor, moraš pitati Bodeš li se? ili Šmrčeš li? Svašta će Esdepejcima pasti na pamet unijeti u zakon i Ustav.

Tvoji pak stoje jasno istaknuti, ka k r s t na grobu;) A da bodeš, bodeš Mene si, priznajem, ubo ka muva pred kišu:))

Super tekst.To šta kužiš žene je valjda očekivano, ali kako " bodeš " frajere, to je krajnje neočekivano.

Bodeš neuspješno jer ne shvatiš da nema mekanog mjesta u onih koji su svjesni da ne treba prijanjati za nešto

Tako ideš gradom i čini ti se da ideš kroz vodu, sve je mutno i lelujavo, iz dosade bodeš samog sebe šestarom (jer sparinu, rekosmo, ne možeš), grad je zabavno pust, dođe ti da pomisliš da je samo tvoj i da uđeš u prvi dućan i uzmeš si, recimo, čokoladu.

Ne znam, bodeš me u oko;).

Kišo, svakom svojom kapi pravo me u živac bodeš

Gledao sam te kako režeš, bodeš, kako sortiraš.

Osim toga kad se več bodeš ne bi ti bilo loše pogledat i transaminaze (GOT, GPT, GGT) pa se onda može možda nešto pobliže reći o funkciji jetre

" Ej, kaj je to, kaj, neču da me bodeš.. " - jeiga, protestiram i stanem u gard..

Al brijem da se bodeš s rogatim.

Onda sam pitala za pravila davanja takvih injekcija i kasnije svaku sestru opominjala da me prvo " primi za salo ", pa onda ubode.: mig: E da, probaj opustiti dio tijela u koji se bodeš.