gledim kak su naši ljudeki bez talenta nisu za ništ delaju kak mutavi vredni su pošteni i bogobojazni nigdo da se javi f te talent šojove i zvezdoiskalice nigdo da bi štel biti umetnik pa da prostem puku zdigne dušu si same beže na posel pa s posla na drugi posel pak imaju nekaj vrteka pak štede na se strane čuvaju kaj su još naši stari priskrbeli držiju se skupa nišče nikom ni jalni pomažeju si i idu napred čak je i onaj bikbrader propal nišče se ne da s tim za norca delati

Marija je uskrišena odmah nakon smrti dušom i tijelom uznesena na nebo, da atmo od nebesnika, anđela i svetaca, kerubina i serafina, patriajarha i proroka, pa i od samog Presvetog Trojstva primi hvalu i slavu za svoj bogobojazni život na zemlji.

Svi su ga se preko noći odrekli, uhapsili ga i sprašili u Nizozemsku, da tamo izigrava (dotad) najvećega klauna u haškoj sudnici i potom skonča svoj rodoljubni, čovjekoljubivi, socijalistički i bogobojazni život u mraku samice Scheveningena, dok mu je obitelj prisiljena u izbjeglištvu štedljivo grickati one, srećom na vrijeme sklonjene, milijune Pa izem ti takav narod i takvu zahvalnost, žali se Milošević, svakog dana iznova tijekom zadnje skoro četiri godine, Belzebubovu pomoćniku kraj kotla.

Grčka mitologija, bogobojazni život bez orgazma i prokletstvo koje slijedi nakon što se okusi zabranjeno voće, marketinški senzacionalizam kojim se prodaju orgazmi (ili, bolje reći, kojim se sve prodaje), ali i nerazumijevanje među ljudima, otuđenost, prepuštanje porocima... samo su neke od tema kojima se predstava bavi.

Bogobojazni roditelji Ana i Joakim iznjedrili su bogat plod i pravi biser koji Bog ne bi stavio u bilo kakvu školjku.

Igre su imale prvensteveno religijski značaj, jer su se održavale u čast olimpijskog Zeusa, i tijekom trajanja igara u grčkoj je vladalo primirje, tzv. heiromenia ili sveti tjedan, i nitko ga se neije usudio prekršiti iz bogobojazni i straha od izopćenja iz zajednice.

Navršavaju se dvije godine od smrti Sime Mraovića, velikog hrvatskog pjesnika, čiji je pak " Konstantin Bogobojazni " ključni roman o zagrebačkim 90 - ima.

Koliko je meni poznato, pokojni Simo Mraović jedan je od rijetkih pisaca u novijoj književnosti ovih prostora koji je, u svome romanu Konstantin bogobojazni, posvetio dužnu dramaturšku i fabularnu pažnju velikoj nuždi.

Kao u nekom kondenziranom televizijskom dnevniku redaju teme kao što su nezaposlenost, radnici na čekanju, privatizacijska pljačka, rasprodaja tvornica za jednu kunu, tajkunizacija Hrvatske, bogobojazni tajkuni pod okriljem Crkve, položaj Srba u Hrvatskoj, ubojstvo sindikalnog povjerenika Milana Krivokuće, a sve to kroz priču o jednoj obitelji koju čine tri generacije: generacija radnika izgubljena u tranziciji, njihova djeca izgubljena u rasprodajama kapitalističke jeftine robe, i njihova djeca kao budući Facebook revolucionari.

Dotle bogobojazni hrvatski narod, svatko po svojim afinitetima i potrebama, bulji u sise srpskih turbo droljica, glumi neku evropejštinu, čeka na seminar kod nalickanog religijskog cirkusanta počupanih obrva i ofarbane kose Zlatka Sudca, ubija se, krade, laže, glumi, jauče za Titinim vremenima itd itd.

Već 529. sa skupinom svojih sljedbenika osnovao je slavni samostan Monte Cassino, iste godine kada je bogobojazni Justinijan u Ateni, konačno zatvorio glasovitu Platonovu Akademiju.

Čini se da se kroz poetsku formu najbolje izražavao, iako je široj publici poznatiji po polemikama izvrgnutom, ali vrlo čitanom i vješto napisanom ' manjinskom ' romanu Konstantin Bogobojazni.

Ne znam kako je s tobom, bogobojazni čitaoče, no prizor vjerskog fanatika koji gine za slobodu izražavanja meni se čini grotesknim otprilike koliko i pokušaj vlasnika bordela da preuzme dužnost zagrebačkog nadbiskupa, ili da snizim doživljaj kao napor predsjednika hrvatske države da u bilo kojoj prigodi izusti bilo što osim šuplje fraze.

Hrvatski pjesnik Simo Mraović objavio je kratak roman pod naslovom Konstantin Bogobojazni, s intrigantnim podnaslovom: manjinski roman.

On je ozbiljan i podsmješljiv u isti mah, a glavni lik i pripovjedač, Konstantin Bogobojazni, pripada manjinskom narodu, ali ga je zato sudbina obdarila velikim alatom za vođenje ljubavi.

Došla sam na ovaj blog prije par mjeseci oduševljena Siminom knjigom " Konstantin bogobojazni ".

A istodobno sramotno cijede šuplji državni proračun kao suhu drenovinu, a svi do posljednjeg zastupnika zvučno se kite epitetima mudar dužnosnik, vjernik, bogobojazni Hrvat (veliki ili nešto manji), lojalan hrvatski građanin, socijalno osjetljiv, demokrat od glave do pete, kozmopolit, obrazovani Europljanin

Zapravo, virvarski je rabi, na opće čuđenje vjernika, obznanio je svoje odreknuće od dužnosti koja mu je donosila slavu, ugled, plaću, besplatni stan od Općine, besplatne knjige, dva kantora koja su pjevala na Šabat uz pratnju orgulja i orguljaša Jana Vlašymskog koji je bio samo za tu svrhu posuđivan od gradske glazbene škole, poklone, među ostalim srebrnu vazu kupljenu u Beču na kojoj su mu virvarski vjernici dali ugravirati posvetu: Rabiju dalekovidećem njegovi bogobojazni vjernici Dolazilo se na erev šabat s unutrašnjim porivom i sviješću da su rođeni tu da umru, umrli da ožive, a živi da im bude suđeno: Na njima je spoznati, obznaniti i priznati da je on B-g, On stvoritelj, On taj koji sve shvaća, On sudac, On svjedok, On tužitelj, da će On u budućnosti suditi. (Sveta knjiga, često spaljivana).

Čekamo tvoj bogobojazni komentar i blagoslov navedenog slučaja

Hrvatska službena književna scena nije ga uvrštavala među mainstream pisce, posebno za vrijeme devedesetih kada je napisao prvi ' manjinski roman ' ' Konstantin Bogobojazni '.

U trima kraljevima možemo vidjeti sve one ljude od vlasti koji su bogobojazni i čovjekoljubivi, koji priznaju da iznad svake ljudske vlasti postoji Božja vlast.

Dugo nešto su bili oni drevni iskreni i bogobojazni svećenici (čuvari skupnog pamćenja) koji su, u načelu, prenosili znanje usmenom predajom jer su zapisane istine previše gubile na snazi poruke fascinacijom slova, a osobito slika od kojima su (hieroglifi) glasovi bili označavani.

Njegovi su roditelji bili pobožni i bogobojazni ljudi.

Današnjem svijetu koji se udaljuje od Boga, u kojem vlada puno nepravde, treba takav uzor i takav zagovornik, koji će nam pomoći da kao vjernici kršćani ostvarujemo te dvije kvalitete, da budemo pravedni i bogobojazni.

Njegov je pak roman« Konstantin bogobojazni », prvi put objavljen 2002. godine, jedno od najkontroverznijih djela novije hrvatske književnosti posljednjih godina.

Roditelji su mu bili imućni, bogobojazni.

Bogobojazni, domoljubni, pravedni ' rvat ' ne koji neće tolerirati takve bolesnike i gadost, doseljeni sa Dinare u civilizaciju, u grad.

Izdao je zbirke pjesama Sezona otrova (1986.), Rimljanima nedostaje milosti (1990.), Na zemlji je sjena (1994.), Između usana (1997.), Laku noć Garbo (2001.), roman Konstantin Bogobojazni (2002.), drugo izdanje romana Konstantin Bogobojazni sabrane pjesme (2003.), Gmünd (2004.), zbirka pjesama Nula Nula (2006.), zbirka kolumni Varaj me nježno (2006) i III. izdanje romana Konstantin Bogobojazni (2007.), kolumne Varaj me nježno (2006.), knjiga priča Bajke za plažu (2007).

Njegova najpoznatija djela, Konstantin Bogobojazni i zbirka pjesama Gmünd, prevedene su na ukrajinski i bugarski jezik, a dijelovi knjiga na slovenski, poljski, mađarski, talijanski i njemački.

ah, toliko mi se toga nadogađalo da zapravo blaženo čekam hladnu frontu ispod koje ću se, kao ispod popluna, sakriti, kenjuckati po malo i čekati proljeće. zadnji sam topli dan vikenda posvetila obilasku Maksimira, za koji ne znam kaj se čeka da ne postane lepi parking kak Bog i gradski oci zapovedaju. prošetah starom zelenjavom i sjedoh na klupu ispred ulaza u zvjerinjak. nedjelja je izmamila sve kaj imaju nekaj u kolicima i u trbuhima, jer takvu kolonu trudnica i malih beba ne vidjeh još od davnih vremena kad je životna opcija bila puno jednostavnija i svodila se na dnevnu: raditi i jesti i noćnu: ševiti i spavati. u ta vremena lijepa naša nije jaukala nad natalitetom, a nismo bogme ni toliko jaukali općenito kao danas. ono kaj me ošinulo na tom prastarom ulazu u zoo, ofarbanom valjda tridesetipetim slojem zelene uljane, jesu bila dva zaštitara s pištoljima oko škembih koji su se onak lepo isticali, tako da su dječica koja svladaše dar govora komentirala i prstićima starcima pokazivala iste. sad, pitanje je zakaj su se ta dva dečeca naslonjena na ogradu tak vidno oboružala, jel ' su se lavlje gitre spizdile od korozije ili su bili u nekoj sačekuši, uglavnom prizor nimalo lijep. istovremeno, isti se uklapao s apokaliptičnom prašinom koju su podizali planinski bicikli i njihovi vozači sveudilj parka. mislim nemam ja ništ protiv biciklih, eno ih tri mi doma sparkirana, al poslije sve te jurnjave imala sam osjećaj da sam hodajuća reklama za našicecement. na vidikovcu pak, gdje odlučih popiti kavu u miru, izložba pasa svih boja i veličina. i sad, naravno, nemam ja ništ protiv pesekov, doma mi tri čuvaju hižu, al popiti u miru kavu predstavljalo je iluziju kao što je iluzija da će nam poslije ikojih faking izbora biti bolje. jer, vučjak je režao na pudlicu, pudlica je režala na labradora, labrador je kezil zube na ovčara, ovčar je izgledal kaj da bi na mestu oderal irskog setera i od njega napravil ice il kak se već zovu te čizme u kojima i anoreksičarke izgledaju ko polarne medvedice. tjedan provodim čekajući jesen i promatrajući kako lokalne časne dižu bijele dvore, a još lokalniji novi župnik kresa posljedne zelene grane u kvartu. nema više zelenog, jebeš zeleno, sad je valjda na redu crveno kak veli teta koja se u posljednje vrijeme deklarira da je miš i da je mokra kao miš. a zapravo sam u tom čekanju htjela s nekoliko riječi, jer ionako su luzeri preplavili i novine i telku, popratiti i dinamo i repku i sve ove s loptom. ja se fakat ne sjećam kad smo se mi veselili gledajući te loptače. dok bilić nastupa na telki ko neki grčki mudrac koji samo kaj ne veli... sve teče... sve se... a ništ se ne mijenja. samo nogomet i nogomet, ostali sportovi ne postoje bemvamviziju. otvoriš novine i prestraši te jurčić, otvoriš telku i bilić obećava da drži galaksiju pod kontrolom i da smaka svijeta sutra ne bu. na nacionalnoj razini slavimo kelavu koji BRANI, a nismo u stanju zabiti gol. nu nu, sad kad je medijsko carstvo, poput prošvikanog betmena zakrilil blagoglagoljivko bogobojazni koji kakti voli plavo a djeluje kaj da je furt na bilom, sad bumo s još više žara i mara hvalili svaki poraz. jer svaki poraz je uvod u možebitnu pobjedu i taj uvod gledamo pokorno na svim medijima začinjen reklamama drugog velikana jada nam više ne naše u obliku carskog mesa na akciji i žabljezelenih pofutranih šlapa za najmlađe za cijenu pet litara " izvorske " vode istog velikana. jesen može početi, pametni ježurka je već ionako odavno emigriral.