Hrvatski centar u Parizu ostaje njegovo vidljivo djelo, ali ono što je ostavio u srcima svojih vjernika, raznih siromaha kojima je pomagao, brojnim bolesnima, osobito onima sa zloćudnim bolestima koji su se dolazili liječiti u Pariz, tolikim studentima, bogoslovima i mladim svećenicima koji su dolazili učiti francuski i konačno nama koji smo ga voljeli i poštivali ostaje ono najljepše što čovjek može nakon sebe ostaviti.