1239. godine zbog nemirne situacije u Bosni uzrokovane sukobima s bogumilima, brat hrvatsko-ugarskog Bele IV., knez Koloman koji je upravljao oblasti Drava, poklonio bosanskom biskupu Ponsi grad Đakovo i cijeli taj kraj za sjedište biskupije, umjesto do tada nesigurnog Brda kod Sarajeva.

O bogumilima se gotovo ništa ne zna.

Budućnost - utvrđuje blaženi Ioann - u slavenskim je bogumilima.

Radi Crkve Bosanske jos je ne istrazeno zasto je ona uopce nastala, ali je bila osnovana radi vecih politickih sloboda to jest vece nezavisnosti vladara od Rima i Carigrada, ili pak je bila otvorenija/kompatibilnija prema ajmo reci praznovjernijim uvjerenjima (povezano s Bogumilima) puka, ali je mozda cak trebala biti most izmedu Pravoslavlja i Katolicanstva, ili nesto sasvim deseto

Uloga samostana bila je širenje i jačanje katoličanstva i u susjednoj Bosni među bogumilima i pravoslavnim Vlasima.

Tek 1239. godine zbog nemira u Bosni izazvanih u sukobima sa Bogumilima, brat ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV., Koloman, poklonio je grad i cijelu okolicu Bosanskom biskupu za novo sjedište biskupije.

Ne bi bilo loše pročitati ponešto o bogumilima, prenosim ovdje ponešto o njima:

Za Bugare je važan jer je mnogo pisao o bugarskoj povijesti, njegova knjiga Borba južnih Slavena govori o borbi za nacionalnu nezavisnost Hrvata, Bugara i drugih naroda, a Bogumili i patareni govori o bugarskim bogumilima i bosanskim patarenima.

Ok, ja razumijem da ti sad treba neka izvlakusa ali bogumilima si pokazao odakle seze tvoje poimanje povjesti Bosne.

Radio je najprije 12 godina kao misionar u Bosni među hereticima, tzv. »bogumilima«.

Takva monstruozna ideja uzrokovala je i vjekovnu eksploatacijsku i genocidnu praksu kršćana prema nekršćanima, primjerice prema negroidnom stanovništvu Afrike i njegovom pretvaranju u roblje; genocidu domorodačkog stanovništva Sjeverne i Južne Amerike pod pokroviteljstvom Katoličke i protestanstkih Crkava; nebrojenim zločinima kršćanske Europe prema husitima, katarima, bogumilima, praktičarima pretkršćanskih narodnih religija itd.

Prvi je radio najprije među bogumilima u Bosni i u Srbiji krajem 13. st., a onda je bio poslan među Mongole, gdje je završio život kao mučenik.

Karakteristično je kod toga, da su Turskoj nikada nije bilo plemstva i tu su naslovi služili kao oznaka vojničkoga ili upravnoga čina, a unatoč tomu Turska je Carevina te naslove ostavila hrvatskim bogumilima, kao plemićke i aristokratske naslove, pa čak i u nasljeđe.

Opet ti buncaš o bogumilima, pa zar nisi već imao prilike se uvjeriti da nikakvih bogumila nije bilo u Bosni.

Nesumnjivo je Zadar 1202. onako stradao od križara i zbog veza s bogumilima.

U borbi s bogumilima poginuo je i Mladen Šubić (1304).

Vanjskopolit. prilike primoravale su bos. vladare da igraju dvoličnu ulogu prikazujući se čas katolicima, čas bogumilima.

»U okviru toga Sava je osnovao ukupno osam episkopija (humska, zetska, hvostanska, budimljanska, dabarska, moravička, toplička, lipljanska) uz već postojeće u Raškoj i Prizrenu i postavio osam episkopa. [ ] Episkopije su postavljene tako da je čak pet episkopija bilo na granici prema katolicima i bogumilima.

Ja sam rastao sa znanjem o Kulinu, Tvrtku, bogumilima,, moj otac takodjer, i moj dido takodjer,.. samo zat ost osmo svi isli u skolu u bili pismeni.

Vrati se decko jedno 10 godina u nazad mozda kod nekih budala i upali prica o bogumilima..

Najprije je 12 godina kao misionar djelovao u Bosni među hereticima, tzv bogumilima.

Lazes za ovo sa Bogumilima (u to vrijeme je jedino katolicka crkva vodila kakav takav popis u Bosni) kao sto lazes da ti se omaklo ono sa malim slovom.

Oko 1365. godine zaređen je za svećenika i kao misionar pošao je u Bosnu oko 1372. godine, gdje je djelovao među bogumilima.

Izgleda da su, osim u plemstvu i žiteljima Bosne, u Zadranima prognanici našli zaštitnike, što je na zaštitnike patarena navuklo bijes dijela katoličkog svećenstva. (Zanimljivo je da je Zadar, zaštitnik patarena, stradao od križara samo dvije godine nakon naredbe pape Inocenta III da se bogumili silom istjeraju iz Bosne koja je bogumilima postala druga domovina.)

O bogumilima se dosta zna.. zna se da su to Bugarski " heretici ' koji nemaju veze sa krstjanima Crkve bosanske..

Ponosio se europskim granama u svome rodoslovlje, ali svoje izvore nalazio je u starome bosanskom plemstvu, čak u bosanskim Bogumilima.

Sad koliko to veze ima sa famoznim Bogumilima, verovatno nikakve, jer je gotovo sigurno da je dualizam sam protkan kroz narodno-pagansko slovensko verovanje

Dakle, ovdje nije riječ o srednjem vijeku, niti o bezimenim slavenima, niti o bogumilima i tko zna kojim mitskim bićima, već o sasvim drugoj stvari.

Oko 1365. godine postaje svećenik te je kao uzoran redovnik oko 1372. zajedno s još 60 učenika otišao u Bosnu propovijedati evanđelje bogumilima i svjedočiti ga svojim životom.

U stvari ovo ti je dobar primjer da to nikakve veze nema sa bogumilima (kojih tada praktično i nema).