Ne treba nam zaboraviti da su baš katarska i bogumilska duhovnost poslužile kao izvor europske demokracije.

Dolaskom sa istoka (Bugarske) popa Bogumila na prostore Bosne počela se širiti bogumilska ili patarenska vjera, tako da je dolazilo do stalnih sukoba između kršćana, katolika - Hrvata i Patarena - Hrvata.

Uzmemo li u obzir balkanska vrijeđanja i predbacivanja " onima drugima " da su manje vrijedni ili nacionalno " nečisti " - bogumilska fantazija je odličan izlaz: nitko nije " prevjerio ", sadašnji muslimani u BH nemaju za pretke katolike ili pravoslavne s kojima su u zavadi, dakle, " korijeni " su im " čisti ".

Koliko je bogumilska hereza zahvatila Dalmaciju i Humsku zemlju, pokazuje i slučaj Višena Šubića i Petra, zahumskog kneza, koji su bili heretici.

Žigmund je u križarskom pohodu 1408. pobijedio kod Dobora bos. vojsku, ali bogumilska hereza ni tom prilikom nije iskorijenjena; ona ostaje i dalje u bos. povijesti važan faktor i značajna polit. komponenta u obrani zemlje od tuđinskih napadaja.

Bosanskohercegovačka srednjovjekovna bogumilska hereza je treći put ne samo u svjetskim romansko-bizantskim antagonizmima nego afirmira središnju jugoslavensku zemlju, taj predmet trajne boli, čežnje i mržnje srpskih i hrvatskih nacionalista.

Zbog toga je bogumilska kultura zadržala nekako zagonetni karakter.

Zagonetna ostaje međutim bogumilska vjera u reinkarnaciju.

Takva bogumilska gledista su se dugo drzala medju Bosnjacima i pored primanja islama.

Premda predstava nije bila grješna, bogohulna ni bogumilska (vjerojatno ni Bogu mila), ona je ipak bila podalje od standarda koji se, poput duha, širi inim kazališnim kućama Italije.

Mandićevu pak studiju Bogumilska crkva bosanskih krstjana možda je u nekim svojim postavkama danas nadiđena, nu vrijedno prikupljeni i analizirani podatci te brojene usporedbe domaćih i stranih vrela o pojavi, razvoju i pogledima na bosansko-humske krstjane, svojevrsni je kompendij znanja o srednjovjekovnoj Bosni, ustrojstvu, djelovanju i razvoju ove krstjanske zajednice te duhovnim kretanjima na srednjovjekovnom hrvatskom području, kao i krivovjernim sektama srednjovjekovnoga zapada i istoka.

Glavna djela Dominika Mandića su:« Hrvati i Srbi, dva stara različita naroda »,« Bogumilska crkva bosanskih krstjana »,« Crvena Hrvatska »,« Državna i vjerska pripadnost sredovječne BiH »,« Etnička povijest Bosne i Hercegovine ».

Tako npr., već za 30 - godišnjeg vladanja bugarskoga carstva nad Bosnom i Crvenom Hrvatskom u B-n. području počela se širiti bogumilska sljedba (oko 929 1018). 59) Njezin će utjecaj još više porasti u kasnijim stoljećima, naročito kada ovo području bude došlo u sklop bosanske države. 60)

Pisac prve poznatije knjige o Makarskoj, Miroslav Alačević tvrdio je da su stanovnici ovih krajeva najkasnije ostavili pravoslavnu vjeru, što je u njima, za srednjih vjekova cvala i vladala domaća bogumilska vjera, bogumilstvo i ćirilica i uz nju skopčana književnost.

Bosanski vladari, bogumilska crkva i Bošnjaci bili su tolerantni prema drugim narodima, religijama i učenjima.

Naravno da je proces prihvatanja islama bio stupnjevit, slojevit i dugotrajan, te da se u njemu bogumilska komponenta nije ni po čemu izdvajala.

Osim te dvije konfesije u Bosni je pustilo korijena " heretičko " učenje, tzv. Bosanska ili Bogumilska ili Kristijanska crkva.

Antičkoj ostavštini treba pripisati i veliku popularnost Ovidijevih ljubavnih pjesama u 12. st. koje se i naziva aetas Ovidiana, pogotovo u kontekstu razvoja i procvata dvorske književnosti.19 Bogumilska hereza svakako je, svojim kritičkim odnosom prema službenoj Crkvi, pridonijela atmosferi koja je omogućila razvoj i ugled svjetovne lirike.

To je vrijeme postojanja Bosne pod Kotromanićima, u kojoj je Crkva krstjanska (patarenska, bogumilska, starovirska), imala ulogu državne crkve. [ 5 ] Mislimo da je na pravom tragu razrješenja njihova podrijetla dr. Draganović koji tvrdi da im jezgro čine poslavenjeni stari romanski stanovnici, pastiri od Velebita do kršnih hercegovčkih planina oko bazena Neretve, s kojima su se izmiješali i srodili mnogi Hrvati ikavskoga govora i katoličke vjere, pa su tako i Bunjevci katolici Hrvati ikavskog narječja.

Dakle, kao što sam naslov kaže, koja je to vjera većinski vladalu u Bosni, prije pojave Turaka i islama.Dobro nam je poznata zvanična teorija da su u Bosni svoje utočište našli Bogumili, bježeći iz Dalmacije u vrijeme bana Kulina, koji im je dao slobodu propovjedanja.E, sad pitanje je, koliko je ova tvrdnja tačna, tj. da li je bogumilska religija bila dominantna u Bosni, i koje su to još religije zauzimale značajan položaj.Naime, tvrdi se je tadašnje stanovništvo Bosne prelazilo na islam, zbog toga, jer je islam bio najsličniji bogumilstvu, ali suštinski gledano, o bogumilima se nema nekih većih podataka, i o tome da su bili dominantna religija, jer oni dolaze u Bosnu u 12 vijeku, a tada je moralo, već da postoji neka dominantna religija.Takođe potrebno je navesti zanimljive tvrdnje Đorđa Ćapina, koji u svojim tekstovima navodi da nema realne osnove na kojoj bi se moglo tvriditi da je bogumilstvo bilo državna religija u Bosni, te dalje navodi da je tu tezu navodno podgrijala Austrougarska, nakon okupacije, a da je Bogumile i bogumilstvo na velika vrata uveo Franjo Fraički (1869), http://www.rastko.rs/istorija/bogumi... - bogumili.html

Bogumili pak, odnosno bogumilska, a potom muslimanska vlastela, trebali su novu radnu snagu na svojim zemljama i našli su tu radnu snagu baš među tim pravoslavnim Martolozima, koje su na svojim zemljama zaposlili, te koji su sve do godine 1918. bili kmetovi na zemljama bosanskih begova i aga u čistom feudalnom sustavu.

Pitam to zato jer mi nesto nije jasno.Buduci da se bas nekuzim volio bi da mi se objasni dali je bogumilska vjera bila zaista toliko jaka u Bosni pa je to mozda razlog zasto se danasnji muslimani nisu vratili na svoju vjeru (bila ona katolicka ili pravoslavna) kao mnogi drugi tipa Bugari i Grci?? Jel moguce da su danasnji muslimani mozda jednim djelom i njihovi potomci? Naravno to rusi nacionalisticke pretenzije prema Bosni ali samo me zanima, nista ja sad tu ne impliciram

Franjo Šanjek) jest stava da je to bila heretička bogumilska crkva, drugi povjesničari taj stav osporavaju.

Ma sve moze... starokatolicka, ili bogumilska samo nek je hrvatska.

Na primer: " konj ", čiji naziv ilustruju naslovi " Konji svetoga Marka " i " Konjica ", a sadržinom " Borba petlova " i " Bogumilska priča ".

Stećci su naša specifičnost, takvih nadgrobnih spomenika nema ni u jednoj zemlji, pa ni u Bugarskoj, iz koje se širila bogumilska vjera u naše zemlje.

Bogumilska univerzalna duhovnost može danas ujediniti i kršćanstvo i islam i budizam i judaizam pod istim načelom velikog poštovanja Boginje, Djeve, Majke.

Mislim da su npr. bogumilska groblja jednako dio kulture Hrvata, kao i današnjih Bošnjaka

Osim toga zasjela je duboko u njegovu dušu stroga i neumoljiva bogumilska vjera koju je ovdje u sužanjstvu među nevjernicima morao tajiti, no koja mu je svojim kratkim sažetim molitvama uvijek davala snage u nevolji, a upute u teškoćama sužanjskog života.

f) no, od snažnije nacionalne kristalizacije tijekom rata 1990 - ih, među muslimanskom inteligencijom i " rajom " snažno je propagirana bogumilska teza Račkoga s potpuno izokrenutim ciljem, a to je zasebna bosansko-muslimanska etnogeneza.