Cijeli rat je proveo ili u skoli ili daleko od bojista.

Na odmoristu autoceste kod Skradina sreli smo se s autobusom iz Splita sa nekadasnjim pripadnicima 4. brigade a potom smo zajedno nastavili put do mjesta Kasic gdje je bila prva crta bojista.

Znaci nije bas kao u video igrama ili doktoriranim izvjescima s bojista gdje se sve cini " lako ".

Kak je divan covjek, divan muz, i otac (danas nakon 4 g. od pokrenutog razvoda jos nis ne dava za dijete)..... Danas zalim sto ga nisam prijavljivala za svaki samar koji sam SAMA TRAZILA, koji bi se omako u mom ludom vristanju, vjerujte covjek koji je proso bojista, radio u ministarstvu obrane, i koji je proso sve moguce vojne i borilacke obuke, a ja mrsavica koju da pucne prstom moze slomit, kad vas uhvati za vrat ne mozete nis neg vristat, sama sam trazila njegovu reakciju

problem je sta in ne triba ni jednom oprastat, nego ih sve gonit dok nin se ne uzme ni zadnje lipe, pogotovo onima sto primaju invalidske mirovine bez da su iole ozlijedjeni i bez da su bojista vidili.

Skandinavske zemlje salju svoje vojnike u afriku gdje kao instruktori obucavaju crnce da budu ratnici, te da crnce salju na opasna bojista gdje se treba ginuti.

Povecanje mirovina braniteljima narocito onima s PTSP-om koji su dobili u nekoj kancelariji u Minkenu ili slicnoj prvoj crti bojista.

Odgovarajuci na pitanje zasto se novinarima ne dozvoljava posjet bojistu, Tolj je odgovorio da na svijetu nema bojista na kojem su novinari na prvim crtama, dodavsi da hrvatske snage itekako vode racuna i o sigurnosti novinara.

potpuno tocno leddevet. jelenska je tragicno stanje hrvatskog drustva stavio u koleraciju sa tragicnom sudbinom braniteljske populacije.. medjutim, ta koleracija nije tako cvrsto kauzalna kao sto bi se dalo iscitati iz njegova posta. rat je drustveni fenomen koji uz svoje tragicne posljedice stvara i neke pozitivne, bar sto se tice samog nacina funkcioniranja ugrozenog drustva i medjusobnih odnosa ljudi u tom drustvu. naime, u ratnim situacijama kad je entitet realno ugrozen, javlja se veca povezanost medju ljudima, pocevsi od (neuobicajenog) veceg stupnja solidarnosti medju njima (medjusobno, gotovo nesebicno pomaganje), pa do toga da su i svi oblici mikrozajednica u ratu daleko cvrsci, nego li u nekim normalnim i mirnim vremenima. npr. rastave brakova su u ratnim situacijama gotovo rijedak fenomen. svi oni koji su prosli ovaj rat (kao civili, ili vojnici) vrlo dobro znaju za taj fenomen " zajednistva ", koji je jedino (u toj fascinirajucoj kolicini) i bio prisutan u tim ratnim okolnostima. kod vojnika na ratistu taj oblik zajednistva i nesebicnog pomaganja je jos i veci nego li u ostalim dijelovima zajednice, koji nisu neposredno ratom ugrozeni, jer o njemu ovisi njihov goli, fizicki opstanak. prestanak rata, kojem se psiha manifestno veseli, stvara i neke druge posljedice kojima se ona sama tesko prilagodjava. nakon dugogodisnjeg, " kolektivnog bivanja ", gotovo preko noci se treba prilagoditi " individualnom bivstvu " (okreniti se sebi) sto je za mnoge, a pogotovo one koji su te godine proveli u ratu, dosta tezak i dugotrajan proces. o samim postraumatskim posljedicama koje prozivljava ljudska psiha dugotrajno izlozena stresu, ovom prilikom i ne treba puno govoriti. ne zato sto su one manje bitne od tih resocijalizacijskih (dabache), vec sto o njima danas vise znamo i govorimo. uz hrvatsku i mnoga druga drustva koja nisu prozivjela ovu sramotnu tranziciju, pljacku i opcenito, veliku drustvenu nepravdu.. imaju taj problem sa resocijalizacijom i postraumatskim posljedicama kod svojih ratnih veterana. sama amerika nakon vjetnamskog rata, a i ovog irackog, uprkos svojim strucnim timovima koji su se bavili resocijalizacijom i psiholoskim terapijama ratnih veterana, biljezi daleko vecu stopu suicida i asocijalnog ponasanja (nasilje, droga, alkohol) u toj populaciji bivsih vojnika, nego li u ostalom prosjeku svoje populacije. hrvatska vlast ne samo da nije formirala strucne timove koji bi se bavili tom resocijalizacijom, vec je ranim umirovljenjem vecine tih branitelja mnoge od njih jednostavno iskljucila iz drustvene zajednice i osudila ih da se sami bave sobom. sa tragicnim posljedicama koje imamo danas. dugo nepriznavanje ptsp-a i ceste zloupotrebe tog sindroma dovele su do jos gorih posljedica. na kraju, status branitelja u hrvatskoj je sramotno i neselektivno napravljen tako da ga danas imaju i oni koji su samo par dana proveli u zagrebackoj vojarni na crnomercu, kuhajuci sebi kavu dok im netko ne sredi demobilizaciju, kao i oni koji su par godina proveli na bojistu? trpajuci sve nas u isti kos, nekima je omogucila da iz tog svog statusa profitiraju (i to uglavnom onima koji su rat jedino na tv-u gledali), dok je one druge (sa bojista) ostavila da se u svojoj praznini sami nose sa sobom i svojim stvarnim traumama jelenska, tragicno stanje hrvatskog drustva na isti tragicni nacin prozivljava moj otac koji je cijeli zivotni vijek posteno radio da bi danas bio osudjen na moju pomoc, jer od svoje umirovljenicke crkavice ni ne moze zivjeti, kao i svako onaj tko je sa idealima ulazio u ovaj rat. tragicno ga i dozivljava i svaki onaj koji danas (160 njih) ostane bez posla, a mora odhraniti obitelj i platititi ratu za stan. dozivljava ga tragicno i vecina nas, zar ne netko se i ubije zbog toga, kao onaj nesretnik iz podravke koji je uzeo pola kilograma vegete i dobio otkaz od iste one bagre koja je napravila samo " poslovnu nepravilnost " kraduci 260 milijuna kuna iz te iste podravke. mozda se zbog toga ubije i poneki branitelj, ali razlozi za veci suicid u toj populaciji su ipak neki drugi.

Te okolnosti odredile su i odgovarajuce organiziranje hrvatske obrane, pa je nastalo osam globalnih bojista, tj. podrucja na kojima se zaustavljalo agresora.

Nemas ni trunka osobne inteligencije razmisljanja pa tako nazivas istinske Branitelje zlocincima (kazes " prjete im optuznice ") koji se boje za svoje povlastice?, hmmm ici na prve crte bojisnica, sa strojnicom protiv oklopnih grdosija, proc sva bojista Hrvatse, izlagati se vrlo mogucoj smrti, biti ranjavan vise puta i ponovo se vracat u obranu, pa za sve to dobiti invalidnine, mirovine TI TO ZOVES POVLASTICAMA

Zanimljivo mi je ovo da dnevnik koji se bavi rubnim stvarima naseg drustva (doslovno rubnim no koje su dignute na kljucno pitanje) dobije preko 200 komentara i da komentatori ne posustaju sa svojih pozicija i linije bojista.

Sporstke takmicenje nisu bojista i ne treba od toga napraviti politiku oni su za razonodu.

Meni osobno je Zeljko Kerum veci domoljub od Ante Kovacevica plus svih onih probisvjeta u HVIDRI koji nisu vidjeli bojista, a najglasniji su.

Posebno u to ratno vrijeme, intenzivno moleci svete krunice za nase gardiste - svoje kolege studente, prijatelje i vlastitu bracu diljem hrvatskih bojista, te pokojnog Drazena Petrovica, koji je neposredno prije svoje tragicne i potresne pogibje, uz sve uspjehe u NBA ligi, postao i pravi, iskreni i revni veleposlanik Hrvatske, i prave istine o nametnutom nam ratu.

Jer kao sto sam vec napisao, po meni su moralno krajnje upitni oni koji su bili u punoj snazi, nosili uniformu ali po gradu umjesto na crti bojista, dok su nesto manje ali jos uvijek moralno upitni oni koji su bili u punoj snazi a uniformu uopce nisu nosili.

Ali isto tako sam nakon sto su prosle godine od rata upoznao ljude koji nisu vidjeli bojista, ali najglasniji su kad netko s razlogom ili bez razloga kritizira vlast, odnosno drzavu.

Jedino mogu reci onome koji pogine na nekom od svijetskih bojista.. SLAVA MU... samo zato sto je Hrvat.

Generacija koja nam je trebala biti uzor otisla je u tri picke materine, oni koji su se vratili s bojista bili su poluludi, a oni koji su ostali propali su od dopa, ponekad i oboje.

Podsjeca me na Smiljka Saglja iz ratnih dana i Sagoljevo izvjescivanje sa ratnih bojista.

Biti na prvoj liniji bojista znaci da se slika simpaticne mediteranske metropole pretvorila u ovo...

To oruzje je - u odnosu na srbijanski vojni potencijal - bilo samo minimum s kojim se nije promijenio za Hrvarsku nepovoljan odnos snaga, ali je to oruzje postupno stiglo na sva hrvatska bojista, te ipak omogucilo silno motiviranim hrvatskim braniteljima zaustaviti daljnju okupaciju hrvatskog teritorija.

Daidza je, naime, imenovan prvim zapovjednikom Juznog bojista i potkraj listopada 1991. godine promaknut u prvog brigadira HV-a dok jos sluzbeno nije bilo hrvatskih generala.

Ljubo Cesic Rojs, kakav bio da bio, itekako je vidio bojista.

tu negdje na portalu ima članak od prije mozda pola godine kada je predsjednik kine rekao vojsci da se pripremi za rat.. bit ce da je ovo jedno od mnogih bojista.. kada se prica o ratu, nikako da pocne, ali jednom kad krene, nema kraja... prikaži cijeli komentar

Doktore Puhovski, sto se je dogodilo u Hrvatskoj kad su se ratnici vratili sa bojista?

Pravih (Ťuspjesnihť ili velikih) Krizara su se ljudi BOJALI, kao Fanatike Vjere (ne nekoga sa kim bi se obican covjek onog doba rado druzio), ljudi vole vidjeti maximalno efikasne vojnike (svoje strane) tzv. KOMANDOS ili ŤRamboť sindrom (iako kad poslije vide pojedine slike sa bojista smatraju ih grubim i nemilosrdnima pa neki zavrse i na sudu), ljudi iz A i B grupe nemaju nista protiv nas trejdera, VOLE VIDJETI PRICU o SUPER USPJESNOM TREJDERU ili agresivnom INVESTITORU na TV, ali kad izgubimo sve, misle da smo to i zasluzili zbog svojeg extremnog trejdanja (mogli smo biti vise k ' o oni tj. konzervativniji)

A da UDBAshi i KOSvci uvijek izmisljaju nove fronte i nova bojista, nije novo.

Borbu sa viskom kilograma sam odlucio voditi na vise bojista odjednom.

Posle dugog umovanja... ovaj razmisljanja, analize tajnih podataka i bojista, otkrio sam resenje Znam kako pobediti Postoje dva nacina, ustvari jedan nacin na dva nacina, a to je.. imam PS2 a na njoj teram GTA San Andreas, odlicna igra, samo ponekad se iznerviram jer je nisanjenje zaj ano na konzolama, pa je prvi nacin da to nabavim za komp a drugi da nabavim moju nekad omiljenu igru Star Trek ArmadaII, strategiju koju sam nekada igrao po ceo dan dok je moj drug Goran nije zdipio.Toliko za sada, ukoliko se nesto desi, pisace ovde