Priča o Tomićima priča je o usponu i padovima hrvatskih pomorskih obitelji u Boki kotorskoj, o sudbini onih naših sunarodnjaka koji su unatoč golemim pritiscima velikosrpske i komunističke politike uspjeli očuvati svoje nacionalne i vjerske korijene i dostojanstvo.

Knjiga ' Hrvati u Boki - sjećanja i zaboravi ' Đure Vidmarovića predstavljena je u Domu kulture ' Josip Marković ' u Donjoj Lastvi u blizini Tivta.

Da stvar bude gora dvojica ponajboljih igrača su odsutni radi se o Traoreu i Boki koji su na Afričkom kupu, a nedostaje i ozlijedjeni Cacau.

Posebno nam je drago što smo dobili informacije o odvijanju pripremnih susreta i u Hrvatskim misijama po Europi te Boki Kotorskoj.

Nakon 40 koncerata diljem svijeta, projekt promidžbe RH " Hrvatska priča ", autorice Lejdi Oreb, predstavljen je i Hrvatima u Boki kotorskoj.

Boki, ja znam jednu koja zna jednog bokija i koja kao voli jednog jako zato što je s njim spala na pijano i na zabljuvano možda dva puta u 20 godina i sad svi mi trpimo, i taj ljubavnik i gospođa mu godinama jer ta jedna kao voli, a doma ima muža mladog koji tam figurira poput sjene. mislim, kakva ljubav? djeca donesu probleme iz djetinjstva, ili ima komplekse neke druge naravi i onda to sve kompenzira spikom da je o-bljubljena ljubavnica i tak dalje. gluposti.

Njegovu tvrdnju da Kamen u Boki govori hrvatski, ja bih, uz njegovo odobrenje i izraze zahvalnosti na prepoznatljivosti, primijenio i na ovaj u Hercegovini: I u Hercegovini, ali i Bosni kamen već gotovo dvije tisuće godina ima kršćansku dušu i četrnaest stoljeća govori hrvatski.

Krajem tridesetih godina polazio je Mornaričku strojarsku školu u Kumboru u Boki Kotorskoj, koju zbog početka Drugoga svjetskog rata nije završio: Kada je počeo Drugi svjetski rat nas su uzeli, otpustili iz mašinske škole mornarice (Mornaričke strojarske škole, op.a.), koju mi nismo završili nego su nas raspršili tamo ovamo, prije samog početka rata.

Neki od posade bili su i prije u Boki, ali davno.

Na svom prvom krstarenju na krstašu, davne 1965, u Boki sam proveo 6 dana, koje ću uvijek pamtiti.

Ocjena posade je ista kao i za posjet Boki: vrijedilo je.

Bivša braća Kad normalan čitalac pomisli da je s ovim proturječnostima njegova priča završena, Žutić iznenada pronalazi neprelazne Srbe u popisu stanovništva iz Austro-Ugarske od 1850. pa sve do 1910. kojima dokazuje kontinuitet srpske većine u srpskim pokrajinama koje je preotela današnja Velika Hrvatska: Slavoniji, Maloj Vlaškoj, Baniji, Kordunu, Lici, Gorskom kotaru, Ravnim Kotarima, Dalmaciji, Dubrovniku, Boki Kotorskoj i Istri Znanstvenik Žutić stalno mijenja svoje aksiome i ne zna što bi s činjenicama.

Podsjetimo se: RUŽICA OREŠKOVIĆ rodila se 26. veljače 1933. godine u Perastu, Boki Kotorskoj (Crna Gora).

U Prilogu istraživanju povijesti hrvatskog naselja Lastva (Gornja i Donja) u Boki kotorskoj Đuro Vidmarović obradio je fenomen nestanka hrvatskog pučanstva i njegova etnonima u lokalnoj historiografiji.

Deanović (1952.) za Lopud kaže da je karoc " zavinuto produženje kilja u vertikalnom pravcu ", a u Boki kotorskoj (1962.) nalazi karoc o (d) krme i karoc (od) prove.

Nevjerojatan je sklad Božjeg stvaranja vidljiv u Boki, gdje brda postaju spoj morskih dubina i plavetnila neba.

N a pitanje Âťgdje živi najjužniji autohtoni ogranak hrvatskog narodaÂŤ, ve ć ina bi hrvatskih žitelja odgovorila ⠀ Âťu Boki kotorskojÂŤ.

TO NI ŠTAPOM NE DIRAM, TAKVU. ali i u pušenju su usrane i nikakve, 80 % njih, eh osim ako si došao sa ferrarijem ili je čula da rado poklanjaš veće svote za pušenje kite. u tom će ti slučaju pofumat karu INSTINKTIVNO, luđački, jer ni sama ne zna što sve može sirota kupit za tih par stotina eura, jer ionak nema ni sto kuna vu džepu, ne? a kad ti ga tako divljački i pokorno, dođe ti kao da te zbilja voli, kao da je bila LJUBAV. zaboravio si da će za dobru paru mnoga tuka sad ispušit i crknutom konju, a i mnoge od ovih tzv. pobožnih i smjernih, jer hipokrizija je u hrvata nešto do gadosti dotjerano, od savršenstva do gadosti. a kojima novac zamjenjuje ljubav, ti su duše već prodali. zato sam rekao da se Majesty-e ne može novcem kupiti već samo LJUBAVLJU WU-CHI VELIKE MAJKE ILITI GOSPE NAŠE, EH KOJA DOISTA POSTOJI KOD MALOBROJNIH, JAKO RIJETKIH PLEMENITIH ŽENA. tu zapravo Bog vodi ljubav. o tome prosječna " raja " pojma nema, iako i naš boki misli da je vidio što je ljubav... onak, na šanku, nakon pet litri crnjaka i deset piva, mislim kao promatrač, ne kao konzument. jer i ovi kaj za šankovima vise često razviju " intenzivne osjećaje " prema nekoj curi, ali nema bogec hrabrosti za reči joj u lice, za prosti, pa mjesecima ograđuje prostor i uznemiruje curu, bezveze. ja sam recimo intenzivno za-jednu-Jasminu, to sam joj rekao, i to je to. sad bi trebalo nabavit auto, stan, napravit villu i imat neke pare za život, naravno, jer ni sam ne vjerujem da sam tak dobar ševac da bih ja kao s njom mogao samo na seksu živjet, a ljubav joj kao nekakav empatički nusprodukt glumit ili lagat. što je ljubav? to je valjda kada jednu takvu iz kafića ili dućana ili butika izdvojiš i izraduješ totalno, ali za-zauvijek, ne za samo za jeb. no nemreš ih sve ni imat ni zadovoljit, pa im pišeš. i na kraju, a to znam 101 % i zauvijek: NEMA NITI ĆE BITI TOG I TAKVOG SEKSA ŽENINOG KOJI ĆE ME UVJERITI DA JA NJU PORADI SAMOG TOG PREJEBAVANJA MEĐUNOŽJA MORAM U SVOJE SRCE PRIHVATITI KAO PASIJU, AFEKCIJU, AMOUR, SENTIMENT ILI NEDAJ BOŽE DEVOCIJU, jer su sentimenti svačije pičke lažni i došli su kao umobolnost sa neke nadrogirane orgije i nalaze se u emotivno zapravo polomljenoj ženi, uglavnom. pseto lajavo i dosadno koje si naučio da obožava praznu kost - čini to. pseto može osjetiti " warm feeling " ili " emociju " za kost i gazdu, ali to sa ljubavlju veze nema. i naravno, nije mu ni kost nit mu je gazda " dearest " u životu odnosno nešto " inamorata " - ljubljeno nego NEMA DRUGOG IZBORA, a kad bi ga pseto imalo, odmah bi rado pripalo drugom gospodaru, ko što mnoga kuja ženska čini, ako pronađe bogatijeg, lakomijeg, naivnijeg jebača - sasvim bez obzira na to što je već zaručena, odavno u braku, itd. dakle, kuma koja recimo na fejsu ima jebače, tzv. prijatelje, potencijalne mrdače, a u braku je, šlampa je. prije ili kasnije, ako želiš, možeš je imati. treba mnogo inteligencije, duha i isnpiracije da bi se s nekim ušlo u harmonijski flow zvan LJUBAV. da bi nekog regardirala doista sa jakim afektom moraš ga poznati, dobro. najlakše je kitu upoznati, ali to radiš ustima... Z LAMPAMI, KAK BI BOMAĆI DEČKI REKLI... RAZIJAJ LAMPE. ali danas je sve površno i nepoznato, a svi kao sve znaju o " tome "... A KAO ŠTO I OVDJE VIDITE, NEMRETE SE JOŠ DOGOVORIT NIT KAJ JE PRAVI SEKS, A ŠTO JE UOPĆE LJUBAV. to j e ono što možda nikada nisi imala i nikad više nećeš biti sretna, biti štovana, biti dijete u srcu, biti sveta nekome, pa biti zato Kristova nekome. ali nije to teško naučiti. smanji malo ludi ego, taj bjesomučni demon, i već će biti mnogo bolje i JASNIJE. zbog spomenute površnosti mnogo te rado " lajkaju " i to vam je zuckerberg smešni i neodgovorni izmislil, ali ih - pazi ovo - vrlo malo govori javno na mrežama i u medijima i u kafićima - VOLIM TE, ŽELIM TE, SVE SI MI, NE MOGU BEZ TEBE, DIVIM TI SE, LIKE YOU IMMENSELY, NEED YOU TERRIBLY zar nije tako? daj mi pokaži gdej to imaš na fejsu poruke javne, na zidu i okolo i gdje to govore po ulici i na poslu gdje radiš - TREBAM TE STRAHOVITO?

Samostani nam označuju i povijesne granice nazočnosti hrvatskog puka od sv. Stjepana kod Umaga do sv. Mihovila. na Prevlaci, čak 5 opatija u Boki Kotorskoj, sv. Petar kod Trebinja, sv. Duh kod Nuštra, sv. Katarina u Šarengradu, sv. Stjepan u Bonoštru, sv. Dimitrije u Srijemu te sv. Juraj u Dubovu.

Naime, 1987. sam sudjelovao kao član jedne kazališne skupine na Yu-festu koji se održavao u Kotoru i Budvi, pa sam tom prilikom mjesec dana živio u Boki tj. u Dobroti.

Bio je to bl. Gracija iz Mula, u Boki kotorskoj.

- UMREL JE vrisnuo je Boki ušavši u stan. otišao sam u friđ po još jedno pivo i strovalio se u naslonjač. - jesi li me čuo: UMREL JE - čuo sam te: umrel je.

Boki je bio luđak par excellence. ima raznih varijanti njegove biografija, sve su jednako dosadne. jebo Bokija međutim Boki je bio slikar. amater. poznat, a nepoznat. slikar iz sjene, recimo to tako. prije 2 godine u potrazi za prenoćištem provalio je u atelijer poznatog slikara Ede Murvice. u atelijeru je bilo ugodno, toplo, a miris terpentina i lanenog ulja zavodljiv. zastao je pred praznim platnom i začuo kako mu šapće senzualn ženski glas: oslikaj me Boki, oslikaj. jedno oslikano platno bolje je od jednog praznog platna

Boki je posegnuo za kičicom i... i.... otad njegov život nije više bio isti. jednom navučen na platno... i ulje... zauvijek navučen na platno i ulje...

Brajan je počeo tražiti budućeg predstavnika republike Hrvatske na Venecijanskom bijenalu. na dnu, otpisan od svih, Edo je preko noći iznenadio novim opusom izloživši slike u spremištu ZET-ovih tramvaja, u dva izjutra na povratku druge smijene. publika i kritika bili su suglasni: ovo je djelo genija. skužili ste, naravno, vi ste pametni, Boki je bio autor tih slika. ponekad se znalo dogoditi da je slikao pred raširenim zjenicama Ede Mrvice.

Edo Mrvica bio je uvjeren kako je na jebenom dobrom tripu: napustio je tijelo, preuzeo novo obličje i slikao. kako bilo, Edo je trebao drogu, Boki slikarstvo. sada je Edo bio mrtav, a Boki u kurcu. uzeo je kičicu i počeo mi preslikavati sliku. - ostavi to upozorih ga. nije me abadirao pol posto.

- Boki, prestani. sve bržim i bržim potezima premazivao mi je sliku. dohvatio sam peglu i tresnuo ga u glavu. - jesam li ti rekao da prestaneš?

- Huc, samo jednu sliku i gotovo. - ma more marš. pao je ničice. - ohohoooo Huc, pliz pliz pliz samo jednu sliku i nestat ću zauvijek iz tvog života. - ne dolazi u obzir, znaš li ti koliko to košta? - pliz pliz pliz. - dam ti vodene boje, to je sve što mogu učiniti za tebe. - ali ja ne znam raditi sa akvarelom, mokro na mokro, suho na suho, suho na morkro k ' o će ga znati plakao je. - zabole me. - ali Huc... - to su Talensove boje budalo, ima i Mussinija, budi zahvalan što sam tako milostiv. vidio on da je vrag odnio šalu. - hvala Huc, hvala. ti si faca. master. namber van. gazda - klanjao se. - još da mi ga popušiš.... - može. - ne može... od slikat... sjeo je za stol i počeo mrljati svoja sranja.. pio sam u fotelji, Boki je pičio u ekstazi. zamarala me to jer znao sam: poslije svake ekstaze slijedi agonija. ali pih, to već i sićani slavuji na grani znaju. progutao sam desetu tabletu Belmirana i postao štono bi rekla Anđa Marić, božanski miran.

Boki je preslikao sve moje slike. da samo to prešao je i na zidove zidove koje sam zgletao do savršenstva. - slikal sam rekao je sa luđačkim sjajem u očima. debilno blaženi osmjeh razvukao mu se preko lica. - koji ti je kurac ti imbecilni Van Gože??

Moko mu je bila čvrsta podrška, bila mu je čvrsto vezana lijeva ruka... čak i kada je bilo najgore (Štef je morao pišati) nisu se lisice otključavale ni pod pritiskom 4 ljudi iz WC-a. malo smo čagali... pjevali... onaj opaki nazi skinjara s početka nas je nadgledao i snimao sve za svoj zapisnik. onda se jedan dio ekipe pokupio doma, a ostala je sam krema društva (Milka, KIKI, Bucka, Žoky, Boki, Nazi Skinjara Moko) - crknite što niste vidjeli pravu elitu