Sve u svemu dobar trening, i nadam se da će još biti takvih, i to ne samo sa Jo-om već i naravno bokkenom.

Svi vježbači imat će svoje zajedničke treninge te poseban dio s instruktorima i nositeljima hakame, tradicionalne japanske odore, uz vježbanje s bokkenom i joom, odnosno mačem i štapom.

Od drvenarije smo u subotu prošli edukativnu prvu i drugu jo katu u paru s bokkenom i sensei je rekao kako je to odličan način da se razjasni što se tu ustvari zbiva.Čini se da će i to postati dio ispitnih pitanja i to tamo negdje između 2. kyua i shodana.Sad su Yoshigasaki i on izbacili dosta onih stopova i umiranja i nekako izgleda da je sad ta kata došla kraju.

Postoje iznimke, naravno, iako ih je vrlo malo..... i oni su Aikido, a ne mi koji se međusobno svađamo, i prepiremo tko radi bolju Suwari wazu ili tko bolje maše bokkenom.

Dosta ljudi piše i kaže da pokušavaju raditi bokkenom kao što je radio Osensei, kao što je radio samuraj, ali dajte nekom osrednjem Kendoki i bolje ce razumjeti mač nego neki " majstor " Aikido-a.

Popodne smo seminar nastavili sa manje lakim temama.Tantodori i bokkendori.Meni se kao i obično popodne više nije dalo vježbati.Sugovornika sam pronašao u Savičenta Danijeli iz početničke grupe koja mi je priznala da joj je svega dosta i da jedva čeka kraj.Ja sam uzvratio kako je meni na svakom seminaru popodne tako i da mi se čini kako ni to nije loše dodajući sumnjivu teoriju o tome kako upravo u takvim trenucima najviše napredujemo. Izgleda da ta teorija i nije toliko loša jer smo priznajući si na čemu smo nekako rastjerali tamne oblake malodušnosti i odjednom više manje ok radili što je trebalo.Martini iz iste grupe nije ni najmanje bilo dosta.Napadala je nezadrživo s bokkenom i strastveno oduzimala tanto iz ruku svima koji su joj se našli na putu.Seminar sam završio radeći s njom uzaludno joj pokušavajući objasnit kako mi se ne da dokazivat da joj mogu uzet bokken iz ruku.Ili je možda bolje reći da nemam šanse uzet bokken nekome koji ga puno više želi zadržat nego ga ja želim uzet.Pogotovo popodne..

Od drugoga ima novo to što je Adis kupio neki lijepi džip, u Sisku od tipa sa 7 Danom u karateu, bokkenom u prtljažniku i s puno knjiga o aikidu u kući.

Neke škole aikida ne treniraju uopće s oružjem, dok druge škole poputIwama Ryu škole obično potroše mnogo vremena sa bokkenom (drveni mač), jo, itanto (nož).

Koliko je važan rad sa bokkenom, ili sa jo-om za razvoj vašeg Aikido-a?

On vam daje nekoliko stvari, od kojih je najvažnije ma ai, te osjećaj za udaljenost protivnika, za distancu, isto tako rad s bokkenom vam daje osjećaj za ravnotežu, tjera vas da držite leđa ravna, da ostanete stabilni, a i uči vas nekom odnosu sa protivnikom.

Sa bokkenom ne smije biti pogreške, jer jedna mala pogreška dovodi do ozljede, vas samih ili partnera.

Znači što više vježbe imate sa bokkenom i jo-om to će vam bolje ići tehnike, ili ako ništa drugo razumjeti ćete zašto se te tehnike baš zato rade.

U jutro smo radili na livadi u blizini mora sa bokkenom, što je natjeralo mnoge turiste da promatraju tko viče, vitla mačevima i baca se na livadi.

U prvom dijelu treninga bio je podučavan Aiki-ken (tehnike s bokkenom-drvenim mačem) te su se i detaljno vježbali kumi tachi 1. - 3. sa henkama (varijacijama).

Kaeshi waza (kontra tehnike za instruktore) i ken no riai (aiki ken protiv dva partnera s bokkenom).

Kisshomaru Ueshiba, Aikido, Hozansha Publications, Tokyo 2005. - Prepričava događaj kada je Morihei Ueshiba navodno doživio prosvjetljenje nakon meča sa mornaričkim časnikom koji ga je napadao bokkenom (drveni mač) i to tako da ga ovaj nije niti dodirnuo, niti je Ueshiba Sensei ovoga ozbiljnije ozlijedio.

Ili što netko maše bokkenom 10 000 puta na dan, ne razmišljajući o ničemu, uživajući u radu mišića - ako mu ja prođem kroz gard ko malom djetetu.

Naravno uvjek će mi ostati u sjećanju da sam zamijenio redosljed tehnika kod Ryotemochi, da se Aleksandar zabunio 2 x kod Tantodori 1 a da sam ja Aleksandra štrajfo sa bokkenom po kimonu kod hapogiri kod 4 tehnike.

Sada je lijevi stav (Hidari Hanmi) sa bokkenom iznad glave.

Renati je rekao da ga napadne brzo bokkenom shomenuchi i dok ga je ona napadala prvi put on je mirno stajao sa opuštenim bokkenom prema dolje.Drugi put je negdje u toku njenog brzog napada, moram naglasiti vidljivo polako ali očito pravovremeno podigao svoj bokken jednom rukom u visini trbuha i napad je bio zaustavljen sam po sebi.

Izvodi se bez zaštitne opreme, s čvrstim drvenim mačem (bokkenom).

S mojim je polaganjem bio zadovoljan Denis iz Montića koji je veselo dodao kako je jasno da tako možemo trajati još 30 godina i Nataša koja mi je čestitala i rekla kako je bilo lagano i elegantno. Marijanovo kameno lice nije reklo ništa osim toga da sam prvi probio polaganje za 1 kyu po novom i da trebam više raditi s bokkenom.

Jo može biti jako brz i koristi se kao propeler što su njegove prednosti pred bokkenom.

Ide nekako da jo ne gubi kontakt s bokkenom i taj je kontakt konstantan što znači bez guranja dok se drugi kraj jo ploče okreće prema protivniku i onda se u a varijanti protivnik gurne u podlakticu u c varijanti se jo izokrene i lupi protivnika u vrat a b je nešto između.

Trenira se drvenim mačem (bokkenom ili bokutōm) a trening je uglavnom strukturiran na tradicionalan način, pa obično započinje radom na osnovnim tehnikama, zatim se nastavlja tehnikama koje se izvode u pokretu u svim smjerovima, često uključuju izvođenje samostalnih kata i kata udvoje, te završava borbenim aplikacijama pojedinih tehnika u paru (ippon kumite) i uvježbavanjem dužih borbenih sekvenci (suburi), odnosno cijelih borbi (kumitachi).

Uostalom da bi nekog natjeravao okolo s bokkenom, štangom ili letvom s čavlom ne treba aikido...

Nikad ne radiš po principu: počnem s bokkenom, pređem na suburito, a bokken ostavim.

Početnik radi suburije samo s bokkenom, kad malo uznapreduješ, onda radiš i s bokkenom i sa suburitom... itd.

Onda nećeš izgubiti feeling s bokkenom, nego ga samo možeš dodatno razvit

Radi se o katama s bokkenom...