Mislim da je ova boldana rečenica bit, točno tako sam se osjećala kad sam izbugila bebu, imala sam cijeli jedan život pred sobom, jedan smijer koje je u jednom dana nestao, ponovno smo bili samo nas dvoje, a to nismo htjeli.. ipak i mi smo bili normalni, ali stvar je u tome što svi mi nakon gubitka tražimo smisao toga, odgovor na toliko onih zašto.. e tu mislim da duhovna obnova ili razgovor sa nekom duhovnom osobom ili stručnim psihologom donosi nešto što će onome koje je izgubio nekoga dragog, voljenog, kome je nestalo najvrednije biće na svijetu na koje se navikao i s kojim je htio živjeti i proživjeti dane i godine svog života, objasniti (mada je sve to neobjašnjivo, ali neke riječi mogu biti moćne), dati smisao tim mnogim zašto.. to dolazi razgovorom, razumijevanjem, davanjem nove dimenzije cijelom tom srušenom svijetu...