14. Suze ovoj nisu vik, ke ronim niz lica; suze su srcu lik, kad mu je tužica; bolesnu suzami boles se odlaga; mojim se tugami svak čas jad prilaga; smrtni je nepokoj, a ljubav toj tvori, ki plačem život moj skončava i mori; zlamen ' je koji su bolesti od moje, uzdasi toj nisu ni slika njih to je; uzdahom svrha jes, a prsi me svak čas ćute veću boles i smrtni, jaoh, poraz, ljubav, kâ je u meni srci mi goreći, ovi vjetar čini oko ognja leteći.